Sziget je poznat po odličnim bendovima koji nastupaju ondje. U proteklih nekoliko godina ondje su nastupala imena poput Iggy Popa, Davida Bowieja, Sonic Youtha, Oasisa, Suzanne Vege, Lou Reeda, Foo Fightersa. R.E.M., Sex Pistolsa, Jamiroquaia, Alanis Morissette, The Killers, Kaiser Chiefs, The Prodigy, Placebo, Fatboy Slim, Snow Patrol... I tako dalje i tako bliže... Moglo bi se tu još nabrajati. A bilo bi puno bolje da se skoncentriramo na ovogodišnje performere koji su bili jednako impresivni.
Nulti dan ovogodišnjeg Szigeta otvorili su Toots and the Maytals, The Wailers i UB40, dok je reggae stage komemorirao Bob Marleyjev 60ti rođendan. Srijeda je bila prvi službeni dan Szigeta i mase ljudi odmah su ozbiljno nahrupile kako bi vidjeli GWAR, britanski punk rock trio The Toy Dolls, španjolske ska genijalce Ska-P, švedski bend The Hives, punk rockere Bad Religion koji su uzdrmali A38-Wan2 Stage i glavne zvijezde večeri ska legende iz sedamdesetih Madness.
Drugi dan dominirale su britanske grupe. Ove godine vidljiva je bila očita promjena i smanjenje broja i indie i new rock bendova, a sve više elektroničkih i house performera. Ovo su dobro utjelovili britanski electronica umjetnici The Young Punx. Publiku su dobro zabavile i ska legende iz sedamdesetih The Specials,a večer je zatvorio Faithless koji je opčinio mase svojom Insomniom iMass Destructionom.
Ovako to izgleda prije koncerata
Relax, Take It Easy
Treći dan, i tu mi upadamo u igru jer smo tek onda stigli (ipak su godine već tu, ne može se lumpati punih šest dana za redom. No dobro, može se, ali su jedno jedni potrošili novce na moru, pa si nisu mogli priuštiti šestodnevni boravak u Pešti) ponovo je donio više dobre ska glazbe - bjelorusku grupu Lyapis Trubetskoy, ali i rock veterane Papa Roach.
Za dobro raspoloženje i skakutanje s prvim ko ti se nađe pri ruci zaslužan je bio Mika koji je publiku dobrano pokrenuo svojim hitovima 'Relax, Take It Easy' i 'Grace Kelly'. I na kraju trećeg dana, glavne zvijezde Thirty Seconds To Mars, zadovoljili su sviranjem iako su počeli svirati 10 minuta prekasno i završili 15 minuta prerano (ovo se na običnim koncertima ne čini puno, ali na Szigetu sve je išlo po rasporedu ko švicarska vurica i točno se znalo kad što počinje i koliko dugo traje).
Dan četvrti protekao je uz talijanske
elektro-rockere Subsonica koji su publiku zagrijali za The Cribse, a kao veliko
finale večeri bili su Iron Maidenovci. Oni su bili, može se reći,
"najveći" bend ovogodišnjeg Szigeta i nema sumnje da su mnogi kamperi
sve ove dane čekali upravo njih. Maidenovci nisu razočarali, a najviše ludila
izazvale su, naravno, pjesme 'Number of the Beast' i 'Wrathchild'.
Legendarni Maidenovci
Papa Roach
Impresivan finiš
Posljednji dan već standardno ima najjaču postavu. Dan su započeli kanađani Danko Jones i Billy Talent, čiji je frontmen Ben Kowalewicz već standardno posjedovao ne samo cijelu pozornicu i sve na što se može popentrati, već i publiku. Pred sam finiš, kad se mrak počeo spuštati na pozornicu su stigli Kasabian, koji su žestoko počeli s 'Shoot the Runner'. Ostali vrhunci su bili izvvedbe pjesama 'Doberman', 'Club Foot' i 'Fire', i naravno završna 'Lost Souls Forever'.
I šećer na kraju, bend radi kojeg su se i brojni Hrvati uputili prema Budimpešti u nedjelju, Muse, koje mnogi smatraju najboljim rock bendom novog tisućljeća. Bend je publiku oduševio setom od 13 pjesama, upotpunjenim spektakularnim svjetlosnim efektima i laserskim showom. Započeli su s nedavnim singlom 'Uprising', a uslijedili su hitovi 'Supermassive Black Hole' and 'Map Of The Problematique'. Frontman Matt Bellamy, koji je bio obučen u šjokičasto odijelo, tu i tamo nešto je progovorio na lošem mađarskom (rekli su nam domaćini kad smo ih pitali kog vraga to ovaj mrmlja), no zato je puno bolji bio u prirodnom elementu pjevanja, pa su 'Time Is Running Out' i 'Starlight' do delirija doveli publiku. Koncert su završili 'Plug In Baby' i 'Knights Of Cydonia', što je bio zbilja dobar završetak Szigeta 2010.
I kako na kraju završiti priču o Szigetu?
Možda s jednim Francuzom koji je posljednjeg dana kad smo se umorne, ali
sretne, vukle do taksija (dogovor je pao da ćemo se počastiti vožnjom, a ne
pehakati do vlaka, pa jahati još kojih pola sata do hotela). Uglavnom on je iza
nas svom prijatleju oduševljeno pričao kako je do sad bio na svim većim
festivalima u Europi, ukljućujući i na Glastonburyju,koji slovi kao najbolji festival na svijetu,
ali da je ovdje na Szigetu atmosfera i vibra daleko najbolja. Pa ko sam ja da
ga osporavam? I ovog puta neću biti u zabludi, mi se dogodine svakako vraćamo
opet!
(mn, foto: www.sziget.hu, S. Sarač)
Kasabian je zapalio publiku
Spektakularni finiš uz Muse