Marina Fiorato, autorica velikog hita „Puhač stakla s Murana“, na 33. Interliberu zagrebačkoj publici je predstavila novi roman „Gospa od badema“ preveden u izdanju Profila. Bestseler o slatko-gorkom okusu ljubavi zacijelo će osvojiti srca čitatelja, kao i njegov prethodnik.
Književnica je rođena u Manchesteru, a odrasla u Yorkshire Dalesu. Diplomirala je povijest na Oxford University i na University of Venice, gdje je specijalizirala na proučavanju Shakespeareovih drama kao povijesnih izvora. Po završetku studija radila je kao ilustratorica, glumica i filmska kritičarka. Budući da joj je otac Venecijanac, britansko-talijanska spisateljica pronalazi veliku inspiraciju u povijesti Italije i Venecije i tako istražuje svoj indentitet.
Zašto ljubav mora imati slatko-gorki okus?
„Gorčina se odnosi na fabulu. Glavna junakinja je ostala udovica nakon rata, mora početi ispočetka, iscijeliti samu sebe i graditi nove ljubavne i prijateljske odnose, što je i danas vrlo aktualna tema. Tu je riječ o teškoj situaciji same žene s djecom.
Mislim da je ljubav najvažnija stvar na svijetu. To može biti ljubav prema drugoj osobi, gradu, hrani, piću (amaretto), ljubav majke i djeteta, bilo kakva ljubav. Smatram da se ljubav može dogoditi u svakom trenutku, u različitim oblicima, nije ograničena na povijest i prošlost.“
Smatrate li da je prošlost romantičnija i zanimljivija čitateljima od današnjeg modernog vremena?
„Mislim da su sva razdoblja jednako zanimljiva, a u „Puhaču stakla s Murana“ vrijeme radnje se događa i u moderno doba i u povijesti. Pokušala sam prikazati sličnost prošlog i današnjeg vremena, a ne različitost. Mislim da je Venecija dosta nepromjenjiva, puno stvari je isto kao i nekad. Ljubav sama po sebi je nepromjenjiva, vječna, to je osjećaj koji svi priželjkujemo, svi želimo voljeti i biti voljeni, ljubav je uvijek ista za sva vremena.“
Je li vam renesansa najdraže doba u povijesti?
„Da, definitivno. Mislim da je to nevjerojatno doba, toliko stvari se tada dogodilo, toliko toga se izrodilo, Venecija i drugi gradovi i države su procvjetali, nešto se događalo tada da su svi postali toliko produktivni i proizveli nevjerojatna umjetnička djela. Mislim da je to vrlo posebno vrijeme.“
Što mislite je li lakše ženama u društvu danas nego u prošlosti?
„Da, sigurno. U prošlosti su žene bile sputane mnogim stvarima, svojom pripadnošću u staležu, manirama, to jest onim što se podrazumijevalo pod dobrim, odnosno pristojnim ponašanjem. Pravu slobodu se moglo pronaći samo na samom vrhu ili samom dnu društvene ljestvice, naprimjer ako si kraljica ili prostitutka. Simonetta, heroina mog romana, ima određenu količinu neovisnosti, ali samo zato jer je udovica. Njezin muž je umro pa ona ima određenu slobodu u odlučivanju o svom životu. Ali mislim da je nama ipak puno lakše u današnje vrijeme.“
Kakav je vaš tipičan dan?
„Imam dvoje djece od sedam i pet godina. Kao i svim roditeljima dan mi se vrti oko djece i njihovih potreba, ujutro vozim djecu u vrtić, preko dana pišem, navečer provodim vrijeme s mužem, vrlo „glamurozno“.
Mislite li da bi Zagreb mogao biti mjesto radnje jednog vašeg budućeg romana?
„Razgledat ću grad, a znam da je hrvatska obala vrlo slična Italiji i Veneciji. Uvijek mi je zanimljivo čuti legende, lokalne priče o mjestima gdje putujem, sigurna sam da ću naći nadahnuće za radnju i junake svojih idućih romana.“
Gospa od badema stvorila je Amaretto. Je li vam to omiljeno piće?
„Da, amaretto je moje najdraže piće. Doduše sad sam u Hrvatskoj probala medicu i maraskino tako da je amaretto dobio konkurenciju u ta dva pića.“
„Gospa od badema“ priča je o ljubavi i umjetnosti, roman koji najsnažnijim bojama oživljava strasti i žudnje, namračnije i najdivnije stranice povijesti renesansne Italije.
Apeninski poluotok opustošen je ratovima. Mlada plemkinja Simonetta di Saronno u posljednjem je izgubila muža i imetak. Kad u njezin gradić stigne Bernardino Luini, talentirani učenik Leonarda da Vincija, izgubit će i srce. Strastven, bezbožan i neukrotiv, Luini je na glasu zbog svojeg slikarskog umijeća i svojih ljubavnih podviga. U Saronno je došao naslikati freske u crkvi Gospe od Utočišta i zabaviti se, ali ljepota i tuga mlade udovice promijenit će i sliku i umjetnika. Očaran Simonettom, ovjekovječit će je kao Madonu, ali kad ljubav koja između slikara i modela nikne postane i vidljiva na oslikanim zidovima crkve, vjerski skandal zaprijetit će im i razdvojit će ih, naizgled zauvijek... No, pomoć ponekad dolazi odakle se najmanje nadamo. Bernardino utočište pronalazi u milanskom samostanu svetog Mauricija, gdje nastaju njegova najveća djela, a tragajući za okusom njihove ljubavi, alkemijom koju poznaju samo zaljubljeni, Simonetta će iz bademova soka stvoriti piće koje živi i dan-danas – Amaretto.
Tajana Tretnjak