Potrošili smo 2021., a bome i ona je nas potrošila, nadovezavši se gotovo pa neprimjetno na prethodnicu, kao što se film nastavlja nakon reklama. Imam osjećaj da ispraćamo godinu koja je trajala 700-tinjak dana. Pandemijski obilježenih sedam stotina dana. I evo, sutra trošimo zadnji dan 2021. Nadam se da ćeš je, bez obzira na sve, ispratiti maestralno i pronaći razloga da joj zahvališ. Nije bila ni normalna ni nešto seksi, ponašala se kao razmaženo derište, no ipak svaki je njezin dan bio darovana prilika i na tome joj zahvaljujem.
Ako si jedna od onih koja donosi novogodišnje odluke, zanima me jesi li ih ispunila u 2021. ili te čudakinja izbacila iz tračnica pa si se prepustila letargiji čekajući neka bolja vremena da skineš kilograme, kreneš vježbati, prestaneš pušiti, pronađeš bolji posao, konačno dovedeš te svoje klince u red i nametneš se kao nepokolebljivi autoritet? Ako si pesimist, možda si, s obzirom na ludilo u svijetu, pomislila kako to bolje sutra ne postoji pa zašto se onda odricati tako lijepih loših navika i zašto uvoditi strahovladu u svoju malu državicu koja se zove tvojim imenom, sa prefiksom mama?
Imam prijatelja koji je nevjerojatan u ispunjavanju novogodišnjih odluka i ja mu se divim. Meni zvuče nemoguće dok slušam o njima, a on ih ispuni i u većoj mjeri, no što je zacrtao. Niti jednom u tih 365 dana njihovu realizaciju ne dovede u pitanje. Ništa ne ostavlja za iduću godinu i ne gura pod tepih. Frajer je u 2021., među ostalim, odlučio otrčati više od sto kilometara (u komadu) i svoj je cilj ostvario još ljetos. Ja sam ljetos još razmišljala o tome koju novogodišnju odluku donijeti. Pa nikad nije kasno, zar ne?
U međuvremenu je ona promijenila ime (do veljače, kada se slavi Kineska nova godina, još se i mogla tako zvati, ali usred ljeta novogodišnja odluka zvuči vrlo poražavajuće. Kad nešto već vrišti na poraz, teško se motivirati i to realizirati). Na kraju sam odlučila da u ovoj godini neću donositi novogodišnje odluke, eventualno pomno razmisliti o istima za nadolazeću i bućnula u more. I evo, sutra trošimo zadnji dan 2021., kako bi dijete reklo - još jednom spavam, a ja i dalje neodlučna.
Moj prijatelj ima pomno zacrtani plan za 2022., u realizaciju kreće već 1.1. nakon što se odmori od novogodišnjeg slavlja. Pitam ga da mi otkrije tajnu svoje čelične volje, iako već znam odgovor jer ga poznajem. Jednostavno tako diše. Zacrta plan, razradi sve korake, predvidi moguće zamke i realizira ga. No, ipak govori mi nešto što mi otvara oči. Kaže, da to čini iz poštovanja prema samom sebi. Kada si nešto obeća, to i ispuni. Zbog sebe. Zanimljivo… Izgleda da moram poraditi na samopštovanju... A možda sam samo vrlo fleksibilna i ne volim rokove. Štoviše, alergična sam na rokove. Ironično, s obzirom na prirodu posla kojim se bavim, a koji je sazdan od rokova. No, to je druga priča.
Kod mog frenda vrijedi: Što možeš danas, ne ostavljaj za sutra, a kod mene: Što možeš sutra, ostavi za sutra. Nije neka parola, ali opušta, a što je bitnije u današnje vrijeme, nego moći se dobro opustiti? Šalu na stranu. Ne funckioniramo svi na isti način. Za nekoga jednostavno ne postoje novogodišnje odluke, drugima su one tu da ih pogaze pa stvore neke nove, dok će treći na njima izgraditi život. U koju god kategoriju spadala, najvažnije je da se na kraju godine, a to je danas osjećaš zadovoljno. Donosila ih ti ili ne donosila, ispunjavala ili gazila.
Stavovi i metode izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije žena.hr