Trodnevni detoks, dvodnevni post, neka nova Thonon dijeta koja u 14 dana topi čak deset kilograma, vježbe za skidanje sala s trbuha pa desetominutni trening za stražnjicu - umorila sam se, a bome mi je i šećer pao od samog skrolanja po Fejsu koji je sav u mršavljenju i vježbanju. Čak imam osjećaj da su mi se trbušni mišići sami aktivirali od količine videa koje sam pregledala u potrazi za najučinkovitijim trbušnjacima. S vježbanjem počinjem sutra. Ustvari neću sutra, sutra je petak. Od ponedjeljka krećem. Laganini. Možda...
Odmotavam čokoladnog Djeda Mraza koji je, siroče, ostao pod borom zaboravljen od klinaca i sve do danas stajao kao pijan naslonjen uz štalicu zahvaljujući mački koja ga je srušila (ludost s poklonima tema je za sebe. Nekada bi pod borom poklon bio samo slatkiš i bilo je dovoljno). Odlučila sam ga riješiti baš kao što ću u idućih par dana i sve one ostatke hrane u hladnjaku. Nisam za to da se baca hrana… Stvarno nisam, ali koga sada zavaravam? Odojak može u led, a kolači će se pojesti i bez moje intervencije. Ne mora baš sve proći kroz moj probavni sustav.
Umjesto fotografija koje prikazuju božanski kuglof, sarmu za vegetarijance i dekoriranu francusku salatu koja je proteklih dana unijela živu raspravu na društvene mreže i za blagdanske stolove - podsjećam, svađali smo se je li prava s jabukom ili bez nje (prilično sam uvjerena da bi Eva i Adam radili francusku bez jabuke s obzirom da su zbog nje deložirani), na Instagramu gledam u isklesane trbušne mišiće jedne žene.
Ona sigurno nije proteklih mjesec dana jela kao ja. S obzirom na to kako izgleda, dala bih ruku u vatru da je od čitave francuske jela samo jabuku. Gledam joj u pločice i malenu, čvrstu guzu pa zubima otkinem glavu Djedu Mrazu, a fina folija u koju je umotan zašuška dok se pod njom lomi tanka mliječna čokolada. Ima nešto utješno u tamanjenju tematskih slatkiša. Djed za Božić, zec za Uskrs.
Ne mogu se oteti dojmu da se news feed (vijesti, odnosno sadržaj koji ti servira internet) promijenio preko noći, baš kao i godina u uglu ekrana na mobitelu, nimalo ne mareći za moje osjećaje. Nakon prvog siječnja na lifestyle portalima više nema recepata za išlere, za odojak s finom hrskavom kožicom ili sarmice (još ih se nisam zasitila iako sam ih pojela toliko da sam njima mogla okititi jelku), već nas članci o liječenju mamurluka uvode u eru kulta savršenog tijela i hrane koja je zdrava, ali rastužuje, a još tuge na, za mnoge, ionako depresivni siječanj, zvuči teško probavljivo. Kako zobene pahuljice mogu parirati orahnjači koju umačem u mlijeko ili zeleni smoothie bogatom blagdanskom doručku? Možda siječanj bije ovakva reputacija zato što mu na silu oduzimamo sve blagodati čarobnog prosinca.
Zar ne bi trebala postojati neka tampon zona, vrijeme u kojem uživamo u posljedicama blagdana jer svi ti kilogrami viška znače da nam je bilo lijepo, da smo imale što jesti i da smo mogle jesti? Apetit je znak zdravlja, psihičkog i fizičkog. Predlažem da taj period traje cijeli siječanj i da se zove de još, kako bi rekli naši Slavonci (a značilo bi - još koji kolač, još koji dan bez vježbanja, još koja čaša kuhanog gina, još koja sarma) pa tek onda da s prvim veljače krenemo iz de još u detoks. A dotad, molim lijepo, neka mi utrenirane trenerice ne iskaču na ekranu svaki put kad odem na intertnet. Znam ja dobro koliko je bitno brinuti o sebi, ali želim svojim tempom, a ne njenim.
Mjesec u kojem se trudimo nametnuti disciplinu upravo je onaj u kojem Jarci slave rođendan. Da je na redu neki drugi znak možda bi i u siječnju nastavili prosinački. No, ako je vjerovati horoskopu, upravo su samokritični i disciplinirani Jarci predvodnici ovog detoks ludila. Sigurno je i ona žena sa six packom s početka teksta Jarčica. I ja sam, ali izgleda da mi podznak voli jesti.
Traperice me žuljaju, majice su mi uske čak i u rukavima, kaput ne zakopčavam (na sreću vani je proljeće usred zime). No, bore se ne vide, a lice mi je zategnuto. Jesam deblja, ali sam i mlađa. Jučer mi je jedna draga žena rekla da izgledam deset godina mlađe! Ne znam je li zaboravila naočale, ali nije me ni briga. Kaže, mislila je da sam generacija njezina sina, a njemu je 30.
Počastila sam je kolačem. Što reći na to, nego parafrazirati Plavi orekstar i Lošu koji pjeva: Bolje biti pijan, nego star. Umjesto pijanstva, bolje koji kilogram više. Godi, samo se treba opustiti i zaboraviti imperative koje nameću drugi. Ako te hlače žuljaju, otkopčaj ih. Ne trči odmah u teretanu (ako ti to ne čini zadovoljstvo). Pusti ljude koji tamo rade da se malo odmore. Uživaj u početku nove godine. Brojimo njezine prve dane, a prvi se pamte. Neka ti budu lijepi, kao i svi oni koji nakon njih dolaze.
Stavovi i metode izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije zena.hr