Dronovi su vrsta letjelice bez pilota tj. bespilotne letjelice ili na engleskome UAV (unmanned aerial vehicle). Najčešće su upravljani putem daljinskog upravljača iako ih sve više ima opcije automatskog izvođenja leta prema predodređenoj ruti. Navigacija letjelice se tada koristi GPS-om kako bi slijedila predodređenu putanju.
Postoji nekoliko kategorija na koje se dronovi mogu podijeliti. Tako ih hrvatski zakon dijeli prema njihovoj operativnoj masi. Dronovima lakšim od 250 grama (kategorija A) smiju upravljati svi, bez obzira na starost, a ako dron prelazi ili je mase točno 250 g (kategorija B1), za upravljanje dronom treba imati barem 14 godina starosti. No upravljanje ne podrazumijeva snimanje tim dronom.
Dronovi mogu biti opremljeni raznim senzorima, dodatcima te drugim pomagalima kako bi bili što sigurniji i efikasniji. Neki dronovi imaju senzor udaljenosti na svih 6 strana kako bi pokušali izbjeći prepreke. No ipak, najčešći senzor na dronovima je žiroskop. On će dronu (tj. pilotu) pomoći održavati stabilan let te će dozirati potisak na svaki od četiri propelera kako bi ostao što mirniji u letu. Ako dron ne posjeduje žiroskop, najčešće se radi o trkaćem modelu letjelice kako bi piloti mogli izvući maksimum snage iz takvih letjelica, iako i neki trkaći modeli koriste žiroskop. Da bi piloti mogli izvući maksimum snage, treba im odlično poznavanje aerodinamike te sposobnost brze reakcije.
Dron mora biti tehnički ispravan te morate provjeriti omogućavaju li meteorološki i drugi uvjeti siguran let, je li sva oprema odgovarajuće pričvršćena i može li dron neometano poletjeti i sletjeti. Zbog sigurnosti, može se letjeti samo danju.