Čitate li?

Hoće li knjige izumrijeti uz tablete koji su nas preplavili?

Čitate li?

Sve počinje sa slikovnicama, tim dragim šarenim knjigicama s puno slika, manje teksta, no obavezno su štivo djeci prije spavanja. Mnogi su se roditelji hvatali za glavu čitajući po pedeseti put Snjeguljicu i odgovarajući svakoga puta ispočetka zašto je Snjeguljica zaspala i što je to poljubac. Tu su i malene gumene slikovnice s kojima se malena djeca kupaju, zatim one koje cvile kad ih se pritisne pa čudnovate slikovnice u kojima se nalaze makete dvoraca, zatim vjerne kartonske nemani poput zmajeva i slično koji se razmotavaju pri listanju stranica, slikovnice koje skrivaju tajne Egipta, Patuljaka i slično. Vjerujem da ste i sami uživali u mnogima od njih i da su vam pomogle u otkrivanju svijeta koji vas okružuje (sjećate se kad vas je mama pitala: "A što je ovo?", a vi ste spremno odgovarali "Auto". Pa onda drugo pitanje: "A kako radi auto?" itd itd). Uz slikovnice smo učili boje, koliko je sati, vrste biljaka, životinje, članove obitelji i zapravo od malenih nogu su nam bile vjerni prijatelji.

S početkom škole pojavila se nekima omražena, a nekima omiljena lektira. Bila sam u ovoj drugoj skupini koja je gutala knjige i koje je trebala i koje nije. Tako sam, osim omiljenog Mate Lovraka, gutala i Zane Grey-a, Sheldona, Agathu Christie, ukratko sve što mi je palo pod ruku. Moram priznati da je Krleža bio nešto zahtjevnije štivo, što zbog mnoštva stranih riječi, a i zbog opće tuge i nevolje te svekolike drame. Ljudi su skloni nazivati neke knjige šund literaturom, no pitate li ih zašto tako misle rijetko će vam suvislo odgovoriti jer to su zapravo negdje pročitali.

U današnje vrijeme često kritike u medijima kreiraju interes prema nekim naslovima, a nažalost odlično se prodaju i tvorevine (chick lit) koje bi se nekada teško mogle nazvati kvalitetnim štivom. Bave se temama shoppinga, površnim odnosima među ljudima, bojom laka na noktima nekih celeba, brojem nečijih bundi, ljubavnika, duljinama jahti i slično, i što je najgore ljudi ih vole čitati.

Vjerojatno znate da djeca na internetu vrlo brzo pronalaze sažetak knjiga i tako pišu lektiru i mora im se priznati da su snalažljivi, no ima to i svojih nedostataka. Naime, dok čitate zapravo odlazite u neke druge svjetove i zamišljate likove te sva događanja koja su često toliko vjerno opisana u knjigama da vam se može učiniti kao da gledate film. Npr. knjiga Victorije Hislop, Otok, koliko god bila tužna i zapravo prilično depresivna, ima sjajne opise i čini vam se da i sami sudjelujete u fabuli.

Čitanjem knjiga uvelike obogaćujete svoj rječnik i izričaj, i nerijetko se događa da osobe koje vole čitati prije ili kasnije počnu i pisati. Ma sigurno ste i sami napisali poneki stih ili tekst, djevojčicama je svojstveno pisanje dnevnika, iz školskih se dana sjećamo spomenara kada smo simpatijama htjeli napisati nešto originalno. Bilo je tu svačega: iskrivljene rime, slatkih stihova...

Self-help literatura je termin kojeg ćete također često čuti, a označava knjige koje vam pomažu da radite na sebi, odnosno da prepoznate neka od ponašanja, strahova ili slično te da ih pokušate riješiti, odnosno pomoći sami sebi kako biste se lakše nosili s izazovima zvanima život. Iako ih je mnogo sličnih i čut ćete komentare: "Joj, opet neka američka glupost", izdvojila bih nekoliko naslova koje vrijedi pročitati: Bez straha, Transurfing, Snaga izgovorene riječi. U ove tri knjige pronašla sam neke od situacija s kojima se svakodnevno susrećem i mnogo dragocjenih savjeta pa ih toplo preporučujem.

Danas se za malo novca može knjiga kupiti i na internetu, no ne mogu niti zamisliti kako piljim u ekran nekoliko sati nakon napornog radnog dana i čitam knjigu. I npr. svidi mi se nešto na str. 54 i to označim žutom i onda zaboravim što i gdje. Zato jako volim post-it papiriće kojima označim važne stranice ili neke lijepe izreke koje kasnije negdje zapišem i u zgodnim prigodama podijelim s dragim osobama.

Za mene su knjige moje maleno carstvo, volim ih listati i više puta, pronalaziti u njima ljepotu napisanoga i opjevanoga. One obogaćuju moj život i čine ga kvalitetnijim.

Volite li vi čitati, koja vam je omiljena literatura i što mislite hoće li tiskane knjige izumrijeti?

Vaša Ema Jurić