Sintetička vlakna koriste se za proizvodnju materijala od kojih se dalje rade pređe, tkanine, pletiva, čipke, netkani tekstil, podne i zidne obloge.
Odjeća od pamuka ima veliku prednost u usporedbi na onu od umjetnih vlakana.
Tijekom XVIII. stoljeća počelo se razmišljati o proizvodnji umjetnih vlakana koja bi mogla zamijeniti pojedine prirodne sirovine i tako smo malo po malo došli do sintetike.
Sintetička vlakna počela su se industrijski proizvoditi 1938. U ovom trenutku već postoji nekoliko desetaka vrsta.
Tekstilni materijali za čiju proizvodnju se koriste sintetička vlakna proizvodi od sintetskih vlakana općenito se odlikuju velikom čvrstoćom, elastičnošću, rastezljivošću i trajnošću, odličnom dimenzijskom stabilnošću i otpornošću na gužvanje, kao i otpornošću na djelovanje mikroorganizama, truljenje, kemikalije i korozivna sredstva.
Sintetička vlakna sklona su tvorbi pilinga i nabijanju statičkim elektricitetom, slabo upijaju vlagu, razmjerno su slabo otporni na djelovanje topline, a takva odjeća nije osobito ugodna za nošenje.