Putovanje u Nepal

Nezaboravan susret s velikim visinama

Putovanje u Nepal

Visine su pročistile moj um i moj duh, u toj jednoj rečenici Jadranka Stojanovski sažela je možda i najvažnije dojmove svojega putovanja u Nepal. Ta dugogodišnja članica PDS Velebit iz Zagreba, kraće se vrijeme bavila speleologijom i alpinizmom, i ostala, kako sama kaže, trajno zaljubljenica u planine koje redovito obilazi s obitelji i prijateljima. Radi u Knjižnici Instituta Ruđer Bošković od 1979. godine, a od lani je i zaposlenica Sveučilišta u Zadru gdje predaje na Odsjeku za knjižničarstvo. Za portal Žena.hr prisjetila se svog putovanja u Nepal, najupečatljivijih trenutaka iz susreta s himalajskim vrhovima, boravka među skromnim i dragim Nepalcima, ali i najavila nova, daleka putovanja.

Koliko je trajalo putovanje u Nepal i zašto ste se odlučili za odlazak baš u tu zemlju?
U listopadu 2008. g. uputila sam se s još troje velebitaša (prijatelji Robert i Julija Erhardt i suprug Željko Marohnić) u Nepal, namjeravajući posjetiti područje najviših himalajskih vrhova i popeti se na neke niže, koliko će visina i rijetki zrak dopustiti. Od ukupno tri tjedna u Nepalu, desetak smo dana proveli iznad 4000 m, propješačili prekrasne predjele Himalaje i popeli se na dva vrha iznad 5400 m.Odluka je bila slučajna kao što se većina dobrih stvari desi slučajno u životu. Do nas je došao plan putovanja u Nepal preko inozemne turističke agencije, a onda smo rekli, zašto mi ne bismo sami otišli? Sve je započelo više kao zafrkancija, a onda smo za mjesec dana kupili avionsku kartu pa je odluka postala konačna.

Image


Veći dio puta do Porthse prati nas prelijepi Ama Dablam.

Image


Jakovi su nezamjenjivi na visinama preko 4000 m


Što Vas se najviše dojmilo u Nepalu, po čemu su ta zemlja i njezini stanovnici posebni?
Iako sam u Nepal otišla prvenstveno želeći doživjeti Himalaju, na kraju su me se najviše dojmili ljudi. Nepal je mala zemlja s dvadesetak milijuna stanovnika, stješnjena između dva diva, Indije i Kine, s najljepšim brdima na svijetu. Ljudi koji tu žive odišu mirom, zadovoljstvom i srećom, iako žive u velikom siromaštvu (prema nacionalnom dohotku po glavi stanovnika Nepal je na samom začelju). U Nepalu živi 90% hinduista i oko 7% budista. Područje koje smo mi posjetili Solu Khumbu izrazito je budističko. Solu Khumbu je ujedno domovina Šerpa, naroda poznatog po svojim izuzetnim fizičkim sposobnostima. Nepalci su uvijek nasmijani, dobre volje, spremni pomoći, otvoreni su prema strancima i još uvijek drže do svojih vrijednosti.

Image


Dječje igre

Image



Što biste izdvojili kao posebice zanimljive doživljaje s putovanja u Nepal?
Možda bih izdvojila nekoliko posebnih trenutaka. To je primjerice posjet budističkom hramu u Thame. Budisti duboko žive svoju vjeru, a ujedno su jako otvoreni, dobronamjerni, tolerantni i znatiželjni. Njihove mise su vrlo živopisne, a koriste se mnogi instrumenti, gong, zvona, dugačke trublje i sl. Također bih izdvojila svoju jutarnju šetnju, nakon prvog sunčanog jutra u Namche Bazaru, kada sam odšetala do nekih 3800 m, iznad malog aerodroma i kada su se po prvi puta pokazali svi vrhovi preda mnom, sva ljepota Himalaje. Nisam točno znala kako izgleda Mt Everest, pa mi se za svaku planinu koja je izranjala iz magle činilo da je baš to Mt. Everest. Tako sam opčinjena gledala predivne vrhove, sjedila gore više od sat vremena upijajući tu ljepotu i tada točno znajući zašto sam ovdje."Susret" s velikim visinama bio je svakako zanimljiv. Puno sam čitala o visinskoj bolesti, ali nisam točno znala kako ćemo reagirati na visine iznad 4000 m.

Image


Ama Dablam u pozadini

Image


Ja na vrhu Chuchung Ri (5548 m).

Image


Put prema Porthse.


Čudno je zapravo kako na visine svaki organizam reagira donekle drugačije. No, tipično je da nisi gladan, ne možeš spavati previše (a i snovi su drugačiji), trebaš puno piti, a nisi previše žedan, svaki napor traži puno više uložene snage, tako da se zadišeš od pakiranja ruksaka ili odlaska na toalet, da niti ne spominjem penjanje. Koliko god bilo naporno, te su visine pročistile moj um i moj duh. Iako vrhovi koje sam osvojila, Gokyo Ri (5450 m) i Chukhung Ri (5550 m), ne izgledaju visoko u Himalajskim mjerilima, meni su se tada činili jako visokima. Na kraju bih izdvojila Chakru, naseg nosača i prijatelja. Iako nismo namjeravali unajmiti nosače Chakra nam se još u Lukli uvukao pod kožu, a kada nas je ponovno pronašao u Namche Bazaru, nismo se više opirali i pristali smo da nam bude nosač. Poslije nam je bilo drago da smo popustili, ne samo iz razloga što je Chakra rasteretio naše ruksake, nego što nas je oplemenio tijekom desetak dana koje smo proveli zajedno. Chakra nije pripadnik Šerpa naroda, već je iz Jirija (udaljenog nekoliko dana hoda od Lukle). Jako se trudi naučiti što bolje engleski pa posvuda nosi svoj nepalsko-engleski rječnik. Uvijek je nasmijan i dobre volje, a svuda gdje smo prolazili ima svoje prijatelje s kojima se druži vrlo srdačno. Nas je brzo i toplo prihvatio, iako smo mu sigurno bili ponekad čudni, posebno kad nas je ponekad visina "udarila u glavu", a mi smo njega zavoljeli zauvijek.

Image


Na predjelima nižim od 4000 m krave zamijenjuju jakove

Image


Molitvene zastavice


Kakva je hrana u Nepalu? Je li se teško na nju naviknuti turistima sa Zapada?  
U Nepalu je najvažnija prehrambena namirnica riža, a najpopularnije jelo je dal bhat, juha od leće i kuhana riža (uz to ponekad ide i pirjano povrće). Jede se desnom rukom, bez korištenja žlice i sličnih pomagala. Lokalno je piće u Khumbu području chaang, nešto slično pivu koje se dobiva od prosa ili riže. Pije se nepalski čaj u koji se umiješa maslac od jaka. Umjesto kruha peku se chabate. Khumbu je budističko područje, a budisti su vegetarijanci, tako da je hrana vegetarijanska. No, nikome nije problem pripremiti vam meso ako ga poželite. Nas je ne baš najbolje iskustvo s gulašom od jakovog mesa ubrzo vratilo vegetarijanstvu.

Image


Budističko sveto kamenje s uklesanim molitvama.

Image


Teret je obješen na čvrstu traku koja ide preko glave.


Jeste li posjetili još koju daleku zemlju?
Posjetila sam Peru prije nekoliko godina, a godinu dana kasnije i Brazil. Iako su to dvije susjedne zemlje, ogromne su razlike među njima. Peruanci su donekle slični Nepalcima, nekako su produhovljeni i duboko sretni, iako su isto krajnje siromašni. Brazilci su pak, barem u dijelu Bahia koji sam posjetila, dinamični i strastveni

Image


Susret s prenapučenim Kathmanduom napad je na sva vaša čula. Automobili, motocikli, bicikli, rikše i pješaci traže svoj prostor na uskim uličicama. Vozi se lijevom stranom, makar je to u ovakvoj gužvi nebitno.


Biste li se opet vratili Nepalu?
Svakako! Iako je slijedeće putovanje koje planiram opet Himalaja, ali ovaj puta u Pakistanu, ne mogu zamisliti, a da još jednom ne posjetim Nepal. Drugi puta ću svakako predvidjeti više vremena i nastojati otići u Gornji Dolpo. Vidjela sam fotografije i jako su mi se dopale. Iako je u Nepalu teško naći bilo koje područje koje nije lijepo i zanimljivo.

Image


Na povratku u Namche Bazar

Image


Djeca u Machermu


I za kraj poruka čitateljicama portala Žena.hr, mnoge maštaju o dalekim putovanjima,  zemljama koje će jedanput posjetiti. Što je ključno u toj odluci da se krene na put, je li to volja, financijska mogućnost, odvažnost, znatiželja... ?
Ne znam, ali ako puno razmišljamo i planiramo, onda ćemo uvijek naći razloge koji će nas odvratiti od putovanja u neku daleku zemlju. Uvijek imamo previše posla, premalo novaca, nismo u dobroj kondiciji. No, treba se zagnjuriti iznad svojih mogućnosti. Nepal je jako jeftina zemlja u kojoj se može boraviti za dvadeset dolara dnevno, uključujući smještaj, hranu i različite pristojbe, a i manje ukoliko ste skromni i/ili snalažljivi. Najveći je trošak avionska karta, koja se može uzeti i na rate. U Nepal mogu žene ići i same, što ne mogu u nekim drugim zemljama, i osjećati se sasvim sigurne.

(M.G.)