Izreka "Paris by Night" se pripisuje imućnom Amerikancu koji nije mogao izabrati od različitih cabereta, music-halla, teatara i sličnih prezentacija, pa je cijelu noć proveo na ulici, uživajući u "pariškom zraku", koji se prodaje i u konzervama za 10 i više eura, zavisi od veličine kutije.
Noćni Pariz nema ništa zajedničko sa dnevnim: drugačiji stanovnici ispunjavaju ulice, barove, mjesta za zabavu i neobične susrete, kojih je napretek! Ugođaj je različit, isto kao i način postojanja. Grad Svjetlosti je danju, poput drugih metropola: ubrzan, snobovski, globaliziran i uljudno drzak! Noću na vidjelo izlazi francuska drevna umjetnost zabavljanja koja, razumljivo, nikako nije svrha samoj sebi. Sve je prezentiranje, koje skupo stoji. Savršen način lake zarade također. Ali i ostvarivanje vrhunskih krađa, prevara te trajnih ugovora, poslovnih i onih koji stvaraju direktne kontakte, kratkotrajne i neobavezne. Sve se kupuje i prodaje: vrijedni predmeti, droga, čast i obećanja. Iluzije su veličanstvene pratiteljice onoga, što jos uvijek nosi privlačni naziv "Paris by Night"!
Crazy Horse
Atmosfera Bondovska : plesačice na sceni, vidljiv je samo donji dio tijela. Duge noge u crvenim, jako visokim sandalama, odgovaraju kaskadama ružičaste svjetlosti. Za barom slavni i anonimni muškarci: sinkopirana muzika, dvojnih značenja, koju predstavlja producent mnoštva svjetskih zvijezda, Marc di Domingo. Koreografija minimalistička, ali upečatljiva i jako uočljiva. Točke se mijenjaju velikom brzinom, upotpunjene hipnotičkim projekcijama. Igra svjetlosti oblikuje tijela pod opreznim okom Molly Malloy, koreografkinje koja prakticira otmjeni erotizam. Udružila se sa Antoineom Krukom, nekadašnjim suradnikom kreatora visoke mode, Thierry Muglera, te Olivierom Theyskensom, koji je radio kod Nine Ricci. Obnovljena dvorana je uređena kao mali teatar, ispred bara za kojim se obavezno pije kvalitetni šampanjac.
Moulin Rouge
Čuveni "Crveni mlin", u kojem se prije 130 godina stari ples "quadrille" ubrzao i pretvorio u slavni "French can-can", utapa vrh svoje palače u purpurno nebo dijela 18. okruga, nazvanog Pigalle. Četvrt je poznata po barovima, shopovima u kojima se prodaju diskutabilni predmeti i sexy rublje. Muzej Erotizma plijeni turiste, a blizina Montmartrea, uzbuđuje i privlači umjetnike svih podneblja i horizonata.
Veliki hol i blještavi luster. Na zidovima portreti plesačica ovjekovječenih čarobnim kistom Toulouse- Lautreca. U kulisama atlete se pripremaju, dok plesačice namještaju raznobojne peruške, različitih ptica. Brblja se na engleskom i ruskom. Upozorenja i savjeti su na francuskom jeziku. Odjednom, na pozornici se pojavljuje ličnost crvenog nosa, koji se zove "comique", a ne "clown". Ritam se ubrzava. Sa svih strana izlaze umjetnici, defilira 800 cipela, tisuću kostima, peruški, ukrasa... Stotinu plesačica "Can-cana", patuljasti konji, sijamske blizanke. Jedinstveni "Mlin" je za više od stoljeća postojanja, znao evoluirati i napredovati. Umjesto starinskog showa, gleda se suvremena revija. Slavi se postojanje, mladost, ples. Akrobacije su veličanstvene i savršeno predstavljene.
Divlji Cabaret
Mjesto za zabavu, nazvano "Cabaret Sauvage", posuto je opojnim mirisima Orienta. Nedaleko od gradskih vrata Villette, u 20. okrugu, nesvakidašnji cabaret priča prigradske priče. Servira se janjetina sa kuhanim suhim šljivama. Na crvenim zidovima ogledala stvaraju iluziju beskrajnosti. Posjetilac se lako navikne na ugođaj dočaravanja zabava, koje se događaju između Alžira i Marrakecha. Tu su šarmantne medine i magični sokaci. Luda, kabiljska noć tek započinje. Muzičari sa čudnim instrumentima, plesačice golih trbuha i zelenih očiju, eksperti sa velikim obručima, klaunovi. Lina već izvodi suvremenu verziju neke pustinjske igre. Muzika je između rai i jazza. Cabaret ovdje pokazuje svoju izvornu privlačnost.
Lido
Music-hall visokog nivoa, smješten na Elizejskim poljima, ima dvoranu od crnog laka. U kulisama, vioke krasotice iz Australije, nekadašnje solistice nacionalnih i drugih baleta, odabrane u Sidneyu za pariški club zabave i atrakcija. Svaku večer održavaju se dvije predstave pred dvije tisuće osoba. Treba sve to izdržati. Desetine plesačica obučenih u svjetlu odjeću pokazuju različite sadržaje, lako prelazeći od muzičke komedije na modnu smotru. Atrakcije na ledu se za čas pretvaraju u orijentalni ples hollywoodskog stila. Revija je procijenjena na devet milijuna eura, od kojih se tri upotrijebe za izradu kostima. Četiri stotine učesnika, za zadovoljstvo onih koji flertaju sa grandioznošću. Jedina stvarna konkurencija ovom programu su prezentacije na Broadwayu.
Slavenski Cabaret
U podrumu okrugli stol, okružen stolicama. Ukrajinska dramaturgija, juha od mesa i krumpira, votka! Muzičari stižu: violinisti, violončelisti, kontrabasisti. Gitaristi, također. Dame sjede u izvanvremenskim foteljama. Zvuci stepa, tundri, tajgi, kao i ciganski ritmovi. Muški glasovi. Votka se toči. Započinje ples koji izvode prelijepi, visoki mladići. Ujutro nitko ne razaznaje što se zapravo dogodilo.
Bobino
Montparnasse je i danas mitska četvrt pariškog, umjetničkog i stvaralačkog postojanja. Sjećanja na Bretona, Modiglijanija, Hemingwaya su još prisutna. Audiovizualni producent Gérard Louvin je napravio cabaret-club, koji nitko nije uspio kopirati. Konobari su pjevači i glumci. Poslužuju klijente na poseban način, prije predstave od 24 slike i nekoliko sexy nastupa, dopunjenih muzičkim komedijama. Svaki stol dobije bocu kvalitetnog, ružičastog šampanjca. Nakon programa, počinje privlačan i dugotrajan "dance floor".