Dobro došli u Babilaž – ciklus kolumni čije su autorice članice naše redakcije. U njima će s vama dijeliti svoja mišljenja i razmišljanja o različitim temama, od ljubavi, ljepote, kuhanja, svakodnevnih događanja...
Današnji će Babilaž biti u stilu putopisa. Odlučila sam s vama podijeliti svoje dojmove s kratkog izleta na kojem sam ovog vikenda bila s dečkom.
Obožavam putovanja, no zbog posla i mnogih obaveza ne stignem putovati onoliko koliko bi htjela. J i ja već par mjeseci planiramo otići na kratki izlet u Sloveniju, a protekli nam je vikend napokon bio slobodan pa smo odmah bukirali smještaj na Bledu.
Ovo je bio naš treći posjet Bledu i Bohinju, biserima u koji smo se zaljubili na prvi pogled kad smo ih prvi put ugledali prije 3 godine. I on i ja obožavamo Sloveniju. Svaki njezin kutak je divan i sve je toliko sređeno u odnosu na našu zemlju. Nemojte me krivo shvatiti, ja volim i Hrvatsku i fascinirana sam njezinim prirodnim ljepotama, no mišljenja sam da Slovenci mnogo više cijene i ulažu u svoju prirodnu baštinu, za razliku od nas Hrvata, no to je već druga tema za raspravu...
Da se mi vratimo Bledu. Dakle, otprilike tjedan i pol prije putovanja pronašli smo smještaj putem stranice Booking.com (čijom sam ponudom i općenito sadržajem oduševljena).
Kad tražimo smještaj, važno nam je da imamo sobu s kupaonicom i balkonom te da su dozvoljeni kućni ljubimci jer smo sa sobom vodili i našu Azru (psa). Nije nam dugo trebalo i pronašli smo jedan simpatičan pansion za relativno jeftinu cijenu. Rezervacija smještaja putem stranice Booking.com vrlo je jednostavna i brza. Nema plaćanja unaprijed, samo morate ostaviti svoje osobne podatke i broj bankovne kartice što im služi kao garancija.
Na put smo krenuli u petak popodne, a s obzirom na to da smo išli autoputom vrlo smo brzo stigli na Bled, nekih 3h vožnje (zbog psa smo morali češće stajati).
Garni Pension Pibernik kojeg smo rezervirali nalazi se vrlo blizu Bledskog jezera (oko 2 km udaljenosti), nekoliko minuta vožnje autom. Okružen je šumom koja ovih dana izgleda prekrasno sa svim tim jesenskim bojama, a u blizini se nalazi i rječica, igralište za klince te mnoge šetnice. Sam smještaj je vrlo ugodan i vlada kak bi se reklo domaća atmosfera. Penzion je uređen u starinskom štihu, što je meni bilo vrlo simpatično. Soba koju smo rezervirali bila je opremljena modernim namještajem i vrlo lijepa, a kupaonica je tek nedavno obnovljena. Soba je imala TV i balkon sa sjedećom garniturom. Vlasnik je bio vrlo simpatičan, ali nenametljiv, što je nama izuzetno bitno. Ne volim one koji bi stalno nešto razgovarali. Ja volim da me se ostavi na miru jer ni sama nisam previše pričljiva.
Soba je bila vrlo čista i uredna, što mi je također važno kod odabira smještaja. Uglavnom, što se samog smještaja tiče vrlo sam zadovoljna i sigurno bih se ondje vratila. Jedina mala zamjerka je što nismo imali doručak u ponudi. Naime, penzion u ponudi ima buffet doručak, no s obzirom na to da smo mi bili jedini gosti vlasnik nam je kazao kako im se ne isplati raditi doručak, no mogli smo se koristiti kuhalom i napraviti čaj ili kavu.
Tri dana i dva noćenja plus boravak kućnog ljubimca platili smo 125 eura, što mislim da stvarno nije puno, s time da smo za Azru dobili popust (inače je 10 eura, a mi smo dobili za 5 eura).
U samom penzionu nismo provodili mnogo vremena, nakon buđenja, doručka i kave otišli smo lunjat naokolo i vratili smo se tek kasno uvečer. Ondje ima toliko toga lijepoga za vidjeti da naprosto ne možeš mirovati. Samo te vuku sve te ljepote i zanimljivosti. Kad smo stigli u petak kasno popodne i smjestili se, otišli smo na kratko do Bleda. I ovaj je put kao i uvijek bilo dosta Japanaca (ili Korejaca, nisam sigurna) koji vole slikati patkice koje ondje borave. Najbolja kava na Bledu je u Vili Prešern, a ondje svakako morate isprobati i Blejske kremšnite (najbolje koje sam ikad probala). Istina je da ćete kavu platiti duplo skuplje nego kod nas, ali tako to ide. Tek se počelo razvedravati pa su nam se na horizontu sramežljivo pokazali i vrhovi Julijskih Alpa, kojima je Bled okružen.
Sutradan (u subotu) smo ustali dosta rano, a taj je dan plan bio posjetiti talijansko jezero Lago del Predil koje se nalazi na samoj granici sa Slovenijom (nekih sat vremena vožnje od Bleda). U subotu ujutro dočekalo nas je divno vrijeme. Baš se onako razvedrilo i pogled na okolne planine je bio zapanjujuć. Nakon jutarnje kave i šetnje Bledom, krenuli smo put Italije. Vožnja kroz Jesenice i Kranjsku goru te divna manja mjestašca u podnožju planina bila je bajkovita. Stajali smo svako malo jer nismo mogli odoljeti svim divnim pogledima koje je moj J morao dokumentirati svojim fotoaparatom, s obzirom na to da je fotograf po struci pa mu je to profesionalna deformacija.
Na svakih nekoliko kilometara u podnožju Julijskih Alpa nalaze se pitoreskna mjestašca čiji se žitelji uglavnom bave poljodjeljstvom i turizmom. Kravice na zelenim pašnjacima i u pozadini planinski vrhovi pokriveni snijegom prizori su koji podsjećaju na one filmske, a ondje su stvarni i sveprisutni. Oduševila me činjenica koliko su sva ta seoska gospodarstva uređena i stvarno se vidi da ljudi drže do tradicije i da izuzetno poštuju krajolik u kojem žive. Slovenci dišu sa svojim planinama i žive u skladu s prirodom te znaju na pravi način koristiti sve njihove blagodati bez da ih iskorištavaju ili uništavaju.
Velikim dijelom područja kojim smo se vozili teče i rijeka Soča, koja oduševljava svojom tirkiznom plavom bojom.
Nakon što smo prešli granicu i stigli u Italiju, situacija se mijenja. Ne znam zašto, ali u Italiji vlada neka drugačija vibra. Meni osobno manje ugodna. No jezero Lago del Predil kojeg smo posjetili je prekrasno, okruženo je borovim šumama i planinama pa izgleda vrlo čarobno, osobito sad najesen uz svu raskoš šarenih boja. Na sreću ondje nije bilo prevelike gužve. Tamo smo se zadržali nekih sat vremena, a nakon toga smo se vratili u Sloveniji, no ovaj puta drugim putem kroz Log pod Mangartom pa prema Bovecu kroz Triglavski narodni park do Kranjske Gore i natrag do Bleda.
Nakon kratke vožnje od mjesta Bovec i Trenta kroz vrlo zavojite ceste stigli smo do Vršića, gdje nas je dočekala prava zimska idila. Cestovni prijevoj Vršić (1611 m) je vrlo zanimljivo odredište koje obiluje šetnicama i planinarskim putevima na okolne vrhove te lijepim vidicima. Ondje se nalazi i nekoliko planinarskih domova, kraj planine Slemenova špica na koju smo se J i ja popeli prije nekoliko godina. Ovog puta nismo planinarili, već smo samo malo lunjali uokolo i uživali u snijegu. Azrin susret sa snijegom bio je vrlo smiješan – jako mu se veselila te je ganjala snježne grude. Nažalost planinarski dom je bio zatvoren, no nedaleko od doma nalaze se gostionice koje su otvorene. Mi smo nastavili svoj put prema Kranjskoj Gori u kojoj smo se zaustavili na ručku. Nakon što smo se vratili do Bleda već je bilo kasno popodne, a mi prilično umorni od cjelodnevnog vozikanja pa smo se vratili u penzion i uživali u mirnoj večeri pred TV-om.
Plan za nedjelju bio je posjetiti Bohinj. S obzirom na to da smo se iz penziona morali odjaviti do 10 h, spakirali smo se i krenuli put Bohinja. U nedjelju prijepodne bilo je oblačno i maglovito, a sunce je provirilo tek nakon podneva. Ipak, maglovito vrijeme Bohinju daje posebnu i pomalo mističnu dozu šarma. Prijepodne smo proveli šetajući puteljcima i šumama oko Bohinja, a nakon ručka u mjestu Ribičev Laz odučili smo opet malo u planine prema skijalištu Pokljuka. Nakon vožnje od nekih sat vremena kroz guste borove šume i simpatična planinska mjestašca, stigli smo do sportskog centra Pokljuka. Usput smo stajali i kratko prošetali jednom borovom šumom koja nas je fascinirala i očarala svojom pojavom. Vratili smo se drugim putem prema Bledu te smo lagano odlučili krenuti prema doma.
Čim smo stigli doma uhvatila me nostalgija i željela sam se vratiti, no znate kak se veli – sve što je lijepo, kratko traje – pa tako i naš izlet u bajkovitu Sloveniju. Iako je kratko trajalo, mogu reći da sam napunila svoje baterije i da sam spremna za nove radne pobjede.
Do idućeg puta...
By: Kovrčava Sue
Foto: Privatni album