Brzo hodanje uz poštivanje pravila dovodi do postizanja velikih brzina, a zahtjeva i vrlo veliku snagu, eksplozivnost, brzinu te izuzetnu izdržljivost, koncentraciju i snagu volje s obzirom na trajanje natjecanja.
Brzo hodanje nazivamo još i sportsko ili natjecateljsko hodanje i nedovoljno je poznata atletska disciplina koja ima svoja pravila.
Kao atletska disciplina brzo hodanje ima dugu tradiciju. Prvi puta uvršteno je na Olimpijske igre u Londonu 1908. godine, a neprekidno se održava na igrama od 1948. godine.
Bez obzira na to što je hodanje svakodnevna prirodna ljudska aktivnost, trčanje je omiljena rekreacija milijuna ljudi, a natjecateljsko sportsko brzo hodanje je vrlo specifična atletska disciplina koja ima svoja stroga pravila.
Pravila brzog hodanja su imala određenu evoluciju, a 1995. godine brzo hodanje je dobilo i konačna pravila koja vrijede i danas.
Postojeća definicija u okviru BRZO HODANJE - Pravila natjecanja glasi:
"Natjecateljsko brzo hodanje je napredovanje korakom tako da hodač ima kontakt s podlogom tako da se ne događa (ljudskom oku) vidljiv gubitak kontakta. Prednja noga mora biti ispružena (tj. ne savinuta u koljenu) od trenutka prvog kontakta s podlogom do vertikalne pozicije noge."
Ako vam se sviđa ovaj sport pokušajte, možda se zarazite njime i počnete hodati rekreativno, ne mareći toliko za pravila koja brzo hodanje ima.
Brzo hodanje je često podložno predrasudama jer "izgleda neprirodno“ pa postoji velik rizik od ozljeda ako ne poznajete pravila brzog hodanja