Cure iz IT-ja

Ove četiri žene uvode promjene u IT sektor i stvaraju društvo u kojem svi želimo živjeti

Veliki umovi jednako misle, a ova velika četiri ženska prepoznala su se u trenu, dogovorila vikend u Gorskom Kotaru i odlučila promijeniti svijet nabolje. Naravno da nisu ostale na riječima i idejama nadahnutim svježim šumskim zrakom. Provele su ih u djelo

Image from iOS.jpg
Foto: Privatna arhiva

Povodom Dana žena odlučila sam napraviti intervju sa četiri izuzetne mlade žene Lorom Pleško, Andreom Knez Karačić, Natašom Kapov i Marinom Grljušić. Zajedničko im je da rade u informatičkoj industriji, u kojoj još uvijek dominiraju muškarci, ali i da uvode pozitivne promjene u nju.

"Kliknule" su na jednoj konferenciji, a iz spontanog susreta razvilo se prijateljstvo i poslovna suradnja te platforma Mentoring Byte - besplatni program mentoriranja za IT zajednicu. U dvije godine od pilot projekta u kojem je sudjelovalo šest mentora, Mentoring Byte danas broji njih 77 s tendencijom rasta. Njihova misija je ponuditi pomoć i poticaj u profesionalnom razvoju svima koji rade u informatičkom sektoru i žele postići više.

"Bitno nam je osvijestiti važnost jačanja zajednice kroz kolektivno dijeljenje znanja. Mora vam biti jasno da nitko nema materijalnu korist od ovoga, već se isključivo zalažemo za solidarnost jer želimo izgraditi društvo koje ne gleda svijet samo kroz materijalno", kaže Lora.

Image
Foto: Privatna arhiva


Marina je voditeljica akvizicije novih poslovnih prilika u tvrtki Lemax. Imam 30 godina i kaže mi u šali da traži momka. Andrei su 34 godine, zaljubljena je u programiranje i izradu torti, mama je dvogodišnjih blizanaca i jednog threenagera, trogodišnjaka kojem su "bube u glavi" kao tinejdžeru. Trenutno je na porodiljnom, nakon kojeg se vraća na posao u tvrtku Rimac Technology u kojoj je M2M Product Owner, softverska inženjerka. Nataša je geodetkinja koja spaja dva biznisa - geodetski i razvoj enterpirse softverskog proizvoda za turoperatere u Lemaxu. Kod kuće, dodaje, "uzgaja" dva sina, mačku i supruga. Lora je vlasnica IT agencije Machinery Agency, za izradu softwarea po narudžbi te, kako kaže, i vlasnica jednog muža. Mačku, kaže, posuđuje od susjeda. Zanimalo me kako su se se upoznale i odakle im ideja za ovaj projekt, kako spajaju privatno i poslovno, s obzirom da su posvećene poslu, a kod kuće neke od njih čekaju muževi, klinci i ljubimci te kako im je raditi u muškom okruženju? Moram priznati, nisam očekivala ovoliko zabavne, razigrane, energične, optimistične i kreativne žene sa sjajnim smislom za humor. Uljepšale su mi dan i motivirale me da pokušam realizirati neke svoje ideje, a vjerujem da će i tebi biti inspiracija.

Kako ste se upoznale? Jeste li i privatno prijateljice?

ANDREA: Poznavale smo se prije s raznih konferencija, predavanja i slučajnih susreta. Nataša i Marina su se intenzivnije znale obzirom da rade u istoj firmi. Cijela ova naša priča i druženje došla je spontano. Sve je počelo na Netokracijinoj konferenciji Ladies of New Bussines kada je Nataša ponudila sebe kao mentoricu osobi u publici koja prva digne ruku. Ja sam automatski dignula ruku bez nekog posebnog razloga i tu je počela naša priča. Svaki novi sastanak, svaka nova kava, počele smo sve više pričati o tome kako želimo nešto više. Paralelno je Nata slične razgovore vodila i s Marinom i Lorom i jednog dana odlučila nas je sve okupiti. Sve smo primile mail u kojem je stajalo: “Cure, imam rezerviranu kuću u Gorskom Kotaru, idemo jedan vikend uživati i brainstormati, a povest ćemo i djecu”. U ove dvije godine mogu reći da smo od poznanica postale prave partnerice, a naravno da se tu razvilo i prijateljstvo.

NATAŠA: Iako je sve počelo jako spontano, ovo je pravi dokaz koliko nas malo dijeli od ideje do realizacije, koja ako smo dovoljno uporni može imati ogroman doseg, kao što je u slučaju Mentoring Bytea.

Nekad smo bile poznanice, a danas smo prijateljice koje se čuju barem jednom tjedno. Svaki naš sastanak/kava/piva ili pizza pretvore se u kreativni rad, što me posebno veseli. Rijetko kada su to “samo” druženja, svaki put stvorimo nešto novo čime obogatimo MB program (novi mentor, nova sekcija na webu, novi intervju, novi završeni mentoring session) što je jako inspirirajuće!

Što je Mentoring Byte i kako se rodila ideja da ga stvorite ze zbog čega je bitan besplatni program mentoriranja?

ANDREA: Svi su se naši razgovori tog vikenda u Gorskom Kotaru razvijali u smjeru da želimo poticati growth mindset i dijeljenje znanja. Kockicu po kockicu, kreirana je misija i vizija Mentoring Bytea - besplatnog programa mentoriranja namijenjenog osobama koje rade u IT industriji. Kroz taj program želimo ojačati IT zajednicu na način da ljudi iz IT okruženja međusobno pomažu jedan drugome kroz mentoriranje, bilo da se radi o nečijem zastoju u karijeri, istraživanju novih mogućnosti ili brušenju nečijih sposobnosti.

Kako bismo bile sigurne da je naša ideja dobra, najprije smo krenule s pilot projektom sa šest mentora. Nakon tri mjeseca, pridružilo nam se deset novih mentora i program je postao službeno dostupan. Danas imamo 77 mentora, 43 završena te 35 mentoring sessiona u tijeku.

Mentoriranje omogućujemo u šest kategorija: poslovanje, dizajn, programiranje, poduzetništvo, vođenje projekata i marketing/prodaja. Željele smo pokriti sva poslovna područja jedne IT firme, proizvodne ili agencijske. Feedback koji dobivamo i od mentora i od mentoriranih iznad je svih naših očekivanja i to nas tjera naprijed da program bude još bolji.

U budućnosti želimo rasti što se tiče broja mentora i mentoriranih i povezati IT zajednicu preko našeg programa. Želimo da mentoriranje postane nešto sasvim normalno i da ljudi koriste usluge mentora bez obzira rade li tek 30 dana ili 30 godina.

LORA: Želim se osvrnuti na razloge zbog čega je bitan besplatni program mentoriranja. Upravo zato kako bismo osvijestili važnost jačanja zajednice kroz kolektivno dijeljenje znanja. Mora vam biti jasno da nitko nema materijalnu korist od ovoga, već se isključivo zalažemo za solidarnost jer želimo izgraditi društvo koje ne gleda svijet samo kroz materijalno. Ako izgubimo potrebu da pomažemo drugima te zaboravimo da od drugih i učimo, uskoro bi nam susjed mogao, kada ga zamolimo da nam pomogne nešto prenijeti, naplatiti svoju uslugu deset eura, kako govori jedno iskustvo iz Njemačke koje sam nedavno pročitala na internetu.

NATAŠA: Bit Mentoring Byte programa je da osvijestimo koliko je bitno imati mentora u bilo kojoj fazi života. Većinom smo svi toga svjesni tamo negdje u ranijim godinama ili kada izađemo s fakulteta. Svjesni smo da ne znamo puno i da bi nam odlično došao mentor koji bi nam pomogao i nešto nas naučio.

No, jednako tako, mentor je odlična prilika za rast i nakon puno godina iskustva. Osobno, iako imam skoro 20 godina radnog iskustva, osim što mentoriram, jednako tako često i imam mentora, otprilike jednom godišnje.

Image
Foto: Privatna arhiva

Trenutno, primjerice, tražim mentora kako bi pokrio područja kojima se bavim, jer se nadam da u fazi u kojoj je trenutno tvrtka u kojoj radim, ne moram napraviti sto novih pogrešaka koje je netko drugi već iskusio. Možda bar 50 izbjegnem uz mentora.

Također, i mentoriranje drugih je ogromna prilika za vlastiti rast koju bih svakome preporučila. Smatram da je mentoriranje nedovoljno zastupljeno u Hrvatskoj, osim mentoriranja tijekom onboardinga (uvođenja) nove osobe u firmu, što je opet potpuno drugačije, nego imati mentora koji nije u istoj firmi s vama i s kojim sasvim sigurno možete puno otvorenije popričati o problemima. I jedno i drugo je dobro, ali ujedno i različito, i toga treba biti svjestan.

Kako vam je kao ženama raditi u IT sektoru, u kojem još uvijek dominiraju muškarci? Ili se varam?

LORA: Imala sam sreću da sam bila u firmama ili surađivala na projektima koje su pretežno vodile žene, tako da osobno taj gap nisam primijetila. No, primijetila sam, najviše po fotkama iz drugih firmi, da je tamo uglavnom 90% muškaraca i tek manji broj žena. Osobno sam si bila zadala cilj da ću u svojoj firmi tu "fotografsku" nepravdu ispraviti, i zaista smo uvijek imali više žena pa je u jednom trenutku bilo čak i 80% žena u firmi. No, ta "osvetnička" zamisao je, dakako, samo šala i nikada nije zaista utjecala na zapošljavanja jer ljude trebamo vrednovati po njihovom znanju i ni po čemu drugome, tako da su se naše brojke slučajno tako poklopile jer smo uvijek uzimali najbolje kandidate.

ANDREA: Od početka studiranja uvijek sam jedina žena u društvu. Kad se uz to doda da sam programerka koji voli pričati i baviti se kreativom, definitivno nisam tipična za okruženje u kojima radim. No, ne mogu reći da sam zbog svog spola bila u nečemu sputana. Baš me moja različitost i ambicioznost dovela do toga da sam imala prilike raditi na raznim projektima, biti dio raznih timova te isprobati razne uloge u procesu razvoja softvera.

NATAŠA: Rad u dvije tradicionalno (i nekada) muške industrije, geodezija i IT, bio je poprilično različito iskustvo. U geodeziji je danas puno više žena, nego prije, a i IT ide tim putem, iako smatram da bi to moglo i brže. Meni je osobno uvijek bilo lijepo, interesantno, ali i izazovno i teško jer se stvari brzo mijenjaju, no svejedno ne mogu zamisliti da sam u nekoj "sporijoj" industriji trenutno, bilo bi mi dosadno.

Postoji li razlika u pristupu poslu? U čemu su bolji muškarci, a u čemu žene?

MARINA: Mislim da su žene emotivnije u poslu, dok su muškarci direktniji. Ne bih rekla da je netko bolji ili lošiji na temelju spola, više ovisi o pojedincu i njegovim osobnim karakteristikama.

ANDREA: Ne mogu reći da se razlike određuju samo na razini spola. Ljudi, s kojima sam imala prilike raditi, imali su različite kvalitete, ambicije, interese, načine razmišljanja. Sve to utječe na pristup poslu, no mislim da se ne može tu lako odrediti koji je bolji, a koji lošiji. Obzirom da mi je i muž programer, tu dobro vidim razlike među nama. On voli odmah krenuti na kodiranje, dok ja funkcioniram tako da najprije sve analiziram, stavim na papir i onda kreće kôd. Kad radimo zajedno, često dođemo do rasprava, ali baš te naše različitosti učine projekt koji radimo još kvalitetnijim.

NATAŠA: Teško je generalizirati, no moje iskustvo je da su žene s kojima sam radila češće bile organiziranije i dosta posložene te su manje riskirale. Muškarci su bili skloniji kraćoj pripremi, većoj improvizaciji što je ponekad znalo donijeti benefit, no ne uvijek. Mislim da oba pristupa imaju prednosti i nedostataka, ali ako različite pristupe znamo prilagoditi poslu, možemo izvući maksimum iz svake situacije.

Mnogi iz vaše branše odlaze van. Vjerujem da ste i vi imale priliku. Zbog čega ste ipak izabrale Hrvatsku?

MARINA: Zato jer i u Hrvatskoj ima firmi gdje je jako lijepo i ugodno raditi, s pozitivnim okruženjem i odličnim kolegama, a odlazak u inozemtvo uvijek ostaje kao opcija.

LORA: To je pitanje koje si često postavim. Mi u IT-u živimo u zlatnom kavezu. Veliki broj IT firmi radi sa stranim klijentima što znači da zaposlenicima mogu priuštiti nešto veći standard s kojim se u Hrvatskoj, punoj prirodnih ljepota, lijepo živi. Kako se svijet sve više digitalizira, tako je i područje IT-a dosegnulo nezapamćeni kultni status gdje se ljude tretira gotovo kao rock zvijezde, a ljudi različitih zanimanja se žele okušati u IT-u. Da mi je netko prije deset godina rekao da će geekovi postati najkul i najtraženiji ljudi, ne bih mu vjerovala. Osobno me baš zanima dokle će taj balon trajati, jer znamo iz povijesti da sve što je gore, kad tad dođe dolje. Samo mijena stalna jest.

ANDREA: Trenutno nemam razloga ići van. U Hrvatskoj postoji toliko dobrih IT firmi, toliko divnih projekata, toliko kvalitetnih ljudi. Kao što je Lora napisala, rad sa stranim firmama danas je moguć i iz vlastite fotelje tako da trenutno ne vidim neki razlog za odlazak.

NATAŠA: Meni je žao da veliki broj kvalitetnih ljudi odlazi u inozemstvo. Hrvatska mi je prekrasno mjesto za život iako ima puno stvari koje treba popraviti. Jedino ostankom i promjenom samih sebe, a kroz to i generacija koje dolaze, možemo mijenjati našu zajednicu i okolinu.

Image
Foto: Privatna arhiva

Koliko je izazovno uspješno voditi posao i skrbiti za obitelj? Što biste poručile ženama?

MARINA: Je li što se ne moram brinuti još i o obitelji, sreća ili nesreća - ne znam, ali mislim da se sve uvijek može iskoordinirati. Žene, za razliku od muškaraca često strah sputava i misle da nisu dovoljno dobre. Poručila bih im da, što god žele i u što god vjeruju, mogu i ostvariti.
Govorim iz vlastitog primjera, prisjećajući se sebe kao cure koja dolazi iz malog sela na poluotoku Pelješcu, gdje nema signala za mobitel ni interneta, koja je diplomirala turizam, a sad radi u Zagrebu u IT firmi koja posluje na globalnoj razini.

LORA: Ja gledam našu neustrašivu Andreu, majku troje bebača i nije mi jasno kako sve stiže. Ali, ako imaš partnera koji razumije što radiš i u tome te podržava, i bebači će jednom odrasti, a ti ćeš iza sebe već imati odličan temelj za daljnji rast. Ne trče sve žene za karijerom, naravno, ali bome ne očekuju više niti svi muškarci toplu juhu i ispeglanu košulju. Tako da, žene - znajte što hoćete i tražite partnera koji će vas u tome nadopunjavati!

ANDREA: Da mi je prije par godina netko rekao što ću sve raditi s troje djece, ne bih mu vjerovala. Imam toliko interesa i ideja da se često moram zaustaviti i dati prioritet onim najbitnijima jer vremena nema. No, hranim se tim svojim projektima, to mi diže energiju i čini me sretnom. Iako većinu vremena u danu posvećujem svojoj djeci i obožavam to naše vrijeme, nikada se nisam mogla zamisliti kao mama koja samo kuha, pere, pegla. Zato često znam reći za sebe da sam osoba kojoj je stan neuredan, a programski kod čist.
Moja poruka drugima je da se okruže ljudima i projektima koji ih pune energijom i motiviraju. Sve drugo će se posložiti.

NATAŠA: Iznimno je izazovno. Imam dva sina, od osam i deset godina i, kad su bili manji, bilo je užasno teško to sve koordinirati. Danas je nešto lakše jer nisu više bebe i dosta su samostalni.

Ženama i djevojkama bih preporučila da ne očekuju previše od sebe samih, u smislu da uvijek moraju sve. Ako ide ide, ako ne ide, opet dobro, ne mora sve biti savršeno. Često se same opteretimo i svojim, ali i tuđim očekivanja, i koliko god se nije lako tome othrvati, probajte.

"Dovoljno dobro” je i više, nego dovoljno!

Također, ukoliko ste u mogućnosti, uzmite pomoć! Bake i djedovi, ako ih imate i mogu se više posvetiti unucima, dadilja, spremačica, tko god pomogne, super dođe. Meni je bilo bitno da imam neko vrijeme za sebe, da se odmorim, naspavam i prikupi energiju za dalje, bez toga i najmanji problem izgleda težak.

Budite svjesne da - možete što želite, ali i ne morate! Bitno je da ste u miru same sa sobom i zadovoljne, bio to posao, kućanstvo, obitelj ili nešto četvrto čemu ste se posvetile.

Radite stvari jer VAS vesele, a ne nekog drugog!

I za kraj, cure te pozivaju da, ukoliko si i ti u IT industriji, odeš na njihovu stranicu Mentoring Byte i pronađeš svog mentora ili možda i sama postaneš nekome mentor.