Rijetko tko voli kišu – svima nama kiša je draga kada smo u toplini svog doma, "ušuškani" u dekicu i kada ne moramo nigdje ići, no kiša je često ta koja nam pokvari dan kada isplaniramo nešto, posebno u ove promjenjive, proljetne dane. Ipak, da nema kiše, ne bismo trebali kišobrane, a ručno oslikani kišobrani brenda KišoMir toliko su prekrasni da poželimo da kiša nikada ne prestane padati, samo kako bismo ih nosili posvuda sa sobom.
Iza brenda KišoMir stoji 23-godišnja Mirna Deskar, studentica Učiteljskog fakulteta u Zagrebu koja samo što nije diplomirala. Za sebe kaže da obožava raditi sve što je kreativno, bilo da je riječ o crtanju, slikanju, fotografiranju ili uređenju prostora, a upravo je iz te njezine ljubavi prema kreativnom nastao i ovaj brend, sasvim spontano i neplanirano.
„Oduvijek sam imala puno ideja, ali nisam znala kako bi ih točno realizirala, a glavna vodilja mi je bila da želim osmisliti nešto svoje, kreativno i jedinstveno što će veseliti druge oko mene, ali im u isto vrijeme biti i korisno. Za kišobrane sam se odlučila jer je vani često padala kiša i primijetila sam da to ljudima kvari raspoloženje pa sam zaključila da više ne želim gledati ljude s mrzovoljnim izrazima lica koji jedva čekaju da kiša prođe. Dosadilo mi je gledati obične jednobojne kišobrane te sam odlučila to pokušati barem malo promijeniti“, kaže Mirna, koja je uz veliku podršku svojih bližnjih oslikala prvih 10 kišobrana, a njezini su snovi tada postali stvarnost.
U međuvremenu je, u dogovoru sa svojom najboljom prijateljicom, osmislila ime KišoMir kao spoj njezinog imena „Mirna" i riječi „kiša“ što se kasnije pokazalo vrlo upečatljivim i zanimljivim pa je tako i ostalo do danas. Ono što ovaj brend čini posebnim jest činjenica da je sve u potpunosti ručni rad, a svestrana Mirna sve to radi posve sama.
„Oslikavam velike bijele i crne kišobrane s ručkom. Najčešće u dogovoru s osobom za koju je KišoMir namijenjen prvo prikupljam ideje i u glavi stvaram 'mentalnu skicu', a ako je potrebno, i na papiru. Zatim, ovisno o motivu, ponekad olovkom na kišobranu nacrtam nekoliko glavnih linija koje mi kasnije pomažu u organiziranju prostora na kišobranu. Zatim slijedi crtanje markerom i miješanje odgovarajućih boja te naposljetku oslikavanje kistom i ukrašavanje motiva. Nakon što je sve gotovo, boja se suši 48 sati kako bi postala u potpunosti vodootporna. Slijedi fotografiranje, nakon čega je KišoMir gotov i spreman za pakiranje“, ističe Mirna, koja osim kišobrana radi i prekrasne čestitke za baš sve prigode – od vjenčanja i rođendana do krizmi, krstitki i djevojačkih zabava.
Čestitke, kako kaže, izrađuje od debljeg papira najčešće u bijeloj boji, a za ukrašavane koristi sve i svašta – olovku, flomastere, bojice, vodene boje, kistove, folije u zlatnoj, srebrnoj, rose gold boji, šljokice, vrpce…
Vrijeme izrade ovisi o tome koliko je dizajn kompleksan i koliko drugih obaveza ima u zadanom trenutku – tako joj je za izradu jedne čestitke najčešće potrebno oko sat vremena, a izrada KišoMira može potrajati i do šest sati.
„Najviše volim crtati cvjetne motive, bilo to na čestitkama ili na kišobranima, pa bih možda tih nekoliko cvjetnih primjeraka izdvojila kao svoje osobne favorite. S druge strane, ljudi me često iznenade sa svojim idejama za dizajn i ponekad u početku budem skeptična kako će to sve skupa izgledati, ali na kraju upravo takvi radovi jedni od meni najdražih jer pričaju neke posebne priče“, ističe Mirna, koja inspiraciju pronalazi svuda oko sebe – od Pinteresta do ljudi koji inspiriraju izradu njezinih KišoMira zbog svojih životnih priča, hobija i interesa.
Svaki KišoMir i svaka čestitka tako pričaju svoju priču i svaki od njih je prekrasno ilustriran i sadrži lijepo ispisane riječi – a sve zahvaljujući Mirninom prirodnom talentu jer, kako kaže, nije pohađala baš nikakve tečajeve.
„Nikad nisam pohađala neki tečaj crtanja ni pisanja, niti imam nekoga u obitelji tko se bavi nečim sličnim. Sve sam samouko i spontano naučila jer me takve stvari zanimaju još od ranog djetinjstva. U svakom slučaju, voljela bih u budućnosti pohađati tečaj kaligrafije i određenih slikarskih tehnika kako bi još više unaprijedila svoje sposobnosti. Čovjek uči dok je živ“, ističe Mirna, koja se nada da će svoj sadašnji hobi u budućnosti uspjeti podići na neku višu razinu.
„S obzirom na to da je ovo nešto što me stvarno čini sretnom, voljela bih se nastaviti baviti time i proširiti ponudu. U planu za budućnost mi je i oslikavanje drugih predmeta te izrada digitalnih ilustracija, ali vidjet ćemo što vrijeme nosi. Uskoro trebam diplomirati i položiti stručni ispit pa ću nakon toga odlučiti čemu se najviše želim posvetiti“, zaključuje Mirna i ističe kako bi voljela da KišoMir na neki način zauvijek ostane dio njenog života – bilo kao hobi ili kao pravi posao.