Kulinarski show 'Tri, dva, jedan – kuhaj!' uskoro će opet vraća na male ekrane, a u sedmoj sezoni očekuju nas brojni noviteti. Osim novog koncepta, izmijenjenih pravila igre i novog studija, showu se pridružio Domagoj Jakopović Ribafish kao voditelj, ali i jedno staro lice se vratilo.
Nakon što je dvije godine izbivala iz showa zbog rođenja djeteta, Željka Klemenčić vraća se svojoj kulinarskoj obitelji i ponovno se pridružuje Tomislavu Špičeku i Ivanu Pažaninu u žiriju.
Velika zaljubljenica u hranu, urednica magazina i portala 'Mrvica', autorica kuharice i mama ispričala mi je kako joj je bilo vratiti u show, koliko su joj se život i prehrana promijenili nakon rođenja sina, ali i što bi savjetovala svim roditeljima koji se bore s 'malim izbirljivcima'.
Kakav je osjećaj bio vratiti se na snimanje emisije nakon duže pauze? Jesi li imala tremu?
Imala sam laganu tremu. Dvije i pol godine sam potpuno posvetila djetetu, radeći samo povremene kratkoročne poslove koji me nisu previše odvajali od njega, tako da je povratak u ritam cjelodnevnih snimanja bio ogromna promjena. Istodobno, već sam se i zaželjela intenzivnije opet raditi tako da je sve brzo sjelo na svoje mjesto. Olakotna okolnost mi je bila što se vraćam u žiri među kolege koje dobro poznajem i s kojima imam dobru vibru.
Što možemo očekivati od nove sezone? Ima li nekih novosti koje nam možeš otkriti?
Format je prilično promijenjen, studio je novi, svjetliji i pomlađen, a tu je i Ribafish, s kojim sam radila i blisko surađivala godinama, još prije Tomeka i Pažanina. Dakle, stara ekipa, novi izazovi.
Osim rada na 'Tri, dva, jedan, kuhaj' urednica si magazina i portala 'Mrvica', ali i mama. Kako usklađuješ sve obveze s obzirom na dijete i novu fazu u svom životu?
Nisam još našla način da to lijepo uskladim, ta borba me tek čeka. Kao što sam rekla, dvije i pol godine posvetila sam primarno sinu jer sam imala želju dati se tome potpuno i dati njemu dobru bazu za život. Sad sam opet uskočila u posao, a dijete nakon vrtića hendlaju tata i baka. Svi smo malo u šoku, ali tješim se da je to samo kriza prilagodbe, i da je dobro za njega da se njegov svijet proširi, i da vidi da ima mamu čiji se svijet ne vrti samo oko njega. Ali da je to neki optimalni balans – nije. Na tome ćemo još raditi.
Je li i tvoje dijete veliki gurman poput mame? Je li se prehrana u tvojoj obitelji na neki način promijenila otkako si postala mama?
Moje dijete je normalno dijete – promjenjivog apetita, i stalno u nekim fazama. Do godine dana jeo je apsolutno savršeno, sve što sam mu ponudila, osim mliječnih proizvoda koje je dugo odbijao. Uživala sam u tim samim početcima – baš ga je bio gušt promatrati kako s ogromnim veseljem i znatiželjom otkriva nove okuse, teksture i boje. Jeo je sve, od kreme od raštike do kuhanog telećeg jezika. Onda nakon godine dana je postao izbirljiviji, zaigraniji, hrana mu je odjednom postala manje zanimljiva, a sjedenje za stolom gubitak vremena, tako da su krenule te čuvene faze – jedan dan jede savršeno, drugi dan ništa neće.
Nastojim ne raditi 'presing' – moja je mantra: ako nećeš ti, pojest ću ja. I javi se kad budeš gladan. Dakako, i moja se prehrana promijenila. Jedem jednostavnije, brzinska jela, i uglavnom kuham ono što mislim da će jesti i dijete. Ne pada mi na pamet kuhati dva ručka. Važnije je mi je da dijete bude vani, da kopa po jesenskom lišću i lovi bube, nego da ja pojedem nešto jako fino. Ne vidim to kao neki veliki gubitak, to je jednostavno takva faza u mom životu. Prioriteti su se presložili.
Djeca 'izbirljivci' veliki su problem današnjih roditelja. Što misliš, koje su najveće pogreške roditelja i što bi savjetovala svima koji se bore s tim problemom?
Svi se mi ponekad borimo s tim «problemom», ali je često problem u našoj glavi. Čini mi se da često imamo nerealna očekivanja – zacrtane ideje koliko čega bi dijete trebalo jesti, mirno sjediti za stolom, obožavati povrće, itd... Istodobno, većina roditelja nema baš tako zdrave i uravnotežene prehrambene navike. Svi radije posežemo za tim kickom ugode koji nam daju brzi ugljikohidrati, šećeri i stimulansi svih vrsta, a od djece očekujemo da uživaju u slabo začinjenom povrću. Ulažem puno truda u kvalitetu prehrane djeteta, ali sad je, recimo, u fazi da nisam ni izbliza zadovoljna onim što jede. Jeo bi samo ono što može pojesti u letu, bez sjedenja za stolom – kruha putra, komad mesa, ili neku voćku. Tješim se time da se dobra prehrana uči na dugi rok.
Važno je ostati fleksibilan, ali i ostati na tom nekom zacrtanom putu kvalitetne prehrane. Postoje dani koji su jako teški, u kojima samo preživljavamo i to možda nije najbolji trenutak za treniranje strogoće i zdravlja. Ali kad taj dan prođe i vratimo se u normalu, onda se opet treba vratiti na kurs – nisu bitne količine, bitna je kvaliteta nutrijenata i raznolikost. Onda jednostavno odlučim da ću naći način da djetetu pripremim povrće tako da ga pojede – ako neće lešo, probam wok, ako neće juhu, napravim zeljanicu. Dakle, to traži vremena, truda, a bogme i novca. Ali ako odustaneš, kažeš «moje dijete jednostavno ne voli povrće», i daš mu nešto iz pekare za ručak, onda je bitka izgubljena. Svi bi oni radije jeli buhtle s čokoladom nego kelj ćušpajz. Treba ustrajati.
Sedmu sezonu showa 'Tri, dva, jedan - kuhaj!' prati uskoro na RTL-u!
(Foto: RTL Press)