Peruanski ljiljan ili alstromerija cvijet je koji vole i vrtlari i cvjećari. Cvate u pregršt boja - od ružičaste, ljubičaste, narančaste i crvene, preko boje breskve i lavande, do žute i bijele . Ima čvrstu, uspravnu stabljiku, cvijet joj dugo traje (u vazi i više od desetak dana), a tamni, duguljasti listovi dodatno ih naglašavaju. Baš zbog toga vrlo je prikladna za bukete.
No osim u vazi, ova višegodišnja grmolika biljka predivna je i u vrtu. Iako su joj prirodno stanište Brazil i Čile, sasvim dobro uspijeva i kod nas. U krajevima uz more zimi ju treba zaštititi slojem malča, dok se u kontinentalnim predjelima, gdje su zime oštrije, peruanski ljiljan unosi u zatvoreni prostor.
Ova biljka jednostavna je za uzgoj, otporna je i ne traži puno tvoje pažnje. Zasadi je u rano proljeće, u bogato tlo, no vodi računa da je ono dobro drenirano jer alstromerija ima korijen koji je osjetljiv i podložan truljenju.
Zbog tako osjetljivog korijena nije ju preporučljivo premiještati. Između sadnica ostavi 30 centimetara prostora kako bi imala mjesta za razvoj i neometani rast. Voli sunce pa biraj i takvu poziciju za nju. Dobro podnosi sušu, no tijekom cvatnje redovito je zalijevaj i prihranjuj kako bi bogato cvala.
Ova prekrasna biljka poznata i pod nazivom peruanski ljiljan, svoje službeno ime Alstroemeria aurea ima zahvaliti švedskom botaničaru Klausu von Astroemeru koji je njezino sjeme u 18. stoljeću iz Južne Amerike donio u Europu.
Osim izgledom, peruanski ljiljan očarava i mirisom koji je zamaman i intezivan. Baš zbog toga koristi se u industriji parfema, ali i izbjegava u buketima koji se poklanjaju trudnicama i mladim majkama.