Iz muškog kuta - Čekam da se odluči

Max vam pomaže u vašim ljubavnim problemima

Iz muškog kuta - Čekam da se odluči

Max  vam pomaže u vašim ljubavnim problemima i svaki tjedan odgovara na nekoliko vaših pitanja postavljenih u savjetovalištu  s napomenom "Za Maxa" ili direktno na mail adresu max@zena.hr .

Max je iskusni novinar, poduzetnik, otac i bivši suprug, a vama će, drage naše žene i djevojke, biti najbolji prijatelj, savjetnik i psiholog. Anonimno zatražite savjete o sexu i vezama i saznajte više o tome iz muške perspektive. Dobro je imati muškarca na raspolaganju koji je uvijek na vašoj strani!


Dragi Max! Muči me jedan problem od početka dvogodišnje veze. Imam petogodišnju kćer iz nevjenčanog braka, a rastali smo se kad je imala godinu i pol. Imam 28 godina, živim s roditeljima i mlađim bratom. Stažiram, završila sam turizam. Sadašnji dečko je moja velika ljubav iz srednje škole (bili smo u vezi godinu dana). Poslije smo se često viđali dok je imao druge cure, pa sve dok nisam upoznala oca svoje kćeri, s kojim sam bila 3 godine. Ima 30 godina, ali je još nekako nezreo; radi kao zavarivač, ponekad od 7 do 19 sati. Jako me muči što se viđamo samo jedno tjedno, nekad i manje. Najčešće zbog posla, ali ponekad igra turnire u igrici na netu. Milijun puta sam pričala s njim da nije normalno tako malo se viđati; uvijek kaže da prekinem ako mi se ne sviđa, on je takav. Čujemo se svaki dan, znam da nema drugu. To me smeta, ali volim ga i ne želim prekid. Oduvijek sam željela biti s njim, znali smo pričati i o vjenčanju, a ovako se mučim. Fali mi kad ga ne vidim po 10 dana. Ponekad dođe i k meni, igra se s mojom kćerkom, ali sve je to premalo. Rijetko izlazi s društvom; ili radi ili jednom - dvaput tjedno igra te turnire. Dodatna komplikacija je što nikad ne mogu otići k njemu jer me njegovi roditelji ne prihvaćaju. Ili je preumoran za izlazak ili dođe kod mene ili izađemo van. Jako me to muči, kako da se viđamo češće?

Izmučena



Vjerojatno ne želiš vidjeti situaciju objektivno, jer malo je toga skriveno. Da, nezreo je, a složio si je život baš kako mu odgovara. Odnosno, najbolje koliko je mogao. Siguran je u tebe jer imaš dijete i uvijek si doma. Svjestan je koliko ga želiš i zbog toga ga ništa ne brine i ne tjera na poduzimanje ozbiljnih koraka prema zajedničkom životu. Zašto bi ulazio u obiteljski život u kojem ne bi bilo toliko vremena za igrice ili mir koji ima u svojoj sobi? Čak ni financijski ne mora brinuti za tebe i tvoje dijete. Kad poželi seks, ode k tebi i vrati se doma.

Koji bi motiv imao ovo promijeniti? Da mu je zaista stalo, planirao bi, smišljao kako se situirati ili bi barem o tome s tobom razgovarao. On te vidi kao osobu koja ima svoj dom; zamišlja da je u ranim dvadesetim, godinama kad nemaš puno odgovornosti, a ti si mu samo cura. Koja, eto, ima i dijete. Ne kažem da ne poželi nešto više, ali se uvijek sjeti čega bi se morao odreći. Vjerojatno ga nerviraju roditelji koji mu govore “što će ti krava s teletom”, ali očito ne dovoljno.

Ne zna kako sam riješiti situaciju, inertan je, a kad osjeti pritisak s tvoje strane - kaže ti da odeš. On je “takav kakav je”. Što se tebe tiče, razumijem da ti nije lako. Riječ je o osobi koja ti se dugo sviđa, svjesna si da nisi svima privlačan izbor zbog djeteta, ali mislim da je tu dio mogućeg rješenja. Naime, onom tko te zaista voli i želi dijete nikad neće smetati, dapače - tvoju će kćer gledati kao dio tebe. Tvoj sadašnji, izbjegavanjem ozbiljnog razgovora o budućim koracima, ostavlja dojam nekoga tko ne želi teret obvezivanja; gurat će sve dok mu odgovara i smatrat će da ti nije dao povoda za maštarije. Zbog toga, mislim da ovakav odnos ne čini dobro ni tvojoj kćeri. Ona shvaća da postoji odnos između majke i “nekog” muškaraca, ali njega rijetko viđa. Ode li jednog dana, utjecat će na njeno stvaranje slike o muškima.

Ti najbolje znaš koliko stvarno možeš računati na njega. Nažalost, ponekad treba donijeti odluku: posjesti ga i pitati kako on zamišlja vaš odnos; ne uspiješ li u tome, možda ipak trebaš biti realna i sve prerezati. U tom slučaju, bitno je shvatiti kako ništa stvarno ne gubiš. Otvara ti se prostor za izlaske i upoznavanje drugih ljudi, posvećivanje poslu i vlastiti razvoj. Ne kažem ti da odmah odustaneš, ali je vrijeme za mirno i što objektivnije sagledavanje sadašnje situacije.


Imam ogroman problem koji bi me mogao koštati braka. Prije nego sam ušla u vezu sa svojim suprugom, bila sam ludo zaljubljena u jednog dečka duže od godine dana, što sam tada i priznala svom suprugu i zbog toga oklijevala ući s njim u vezu. Tom dečku je bilo stalo do mene, ali mi to nikad nije priznao, iako su to potvrdili njegovi prijatelji, brat pa čak i on s puno postupaka. Konobarila sam u kafiću u koji je svakodnevno zalazio. Zadnji dan na tom poslu, doslovno me molio da ne odem, a onda mi rekao neka nađem dobrog dečka koji me zaslužuje, da budem sretna - i u jednom trenutku bacio čašu u zid (uvijek je bio miran, nikad nije radio takve stvari); rekao je da je to zbog mene. Al’ opet ništa nije htio priznati. Na početku nove veze je sve bilo super, bila sam zaljubljena i sretna. Nakon poroda i udaje, često sam mislila - “da me barem sad onaj dečko vidi da sam sretna”. Sve češće i češće sam razmišljala o njemu; sad već neko vrijeme plačem il’ jednostavno živim u mašti: što bi bilo, kad bi bilo drugačije. A nisam ga ni vidjela 4 godine, iako znam da nema nikoga (po Facebooku). Osjećam da je on bio onaj pravi. Kad sa suprugom vodim ljubav, ponekad mi dođe da zaplačem. U braku smo 4 godine: imam predivnog supruga i volim ga, al’ ne na onaj način koji bi morala. Htjela bih mu priznati da volim drugog. Ovo nije faza, faza bi već davno prošla. Najviše me boli što bih time povrijedila i svoje dijete…

Tragičarka



Kupi set jeftinih čaša i zamoli supruga da svako malo razbije pokoju o zid. I neka pritom kaže da je to zbog tebe. Susjede zamoli da se ne uzbuđuju jer vi to samo ubijate komarce na specifičan način. To bi trebalo biti dovoljno da tvoju patničku dušu uvjeri koliko je tvoj suprug idealan za tebe.

Mislim da upravo on ima “ogroman problem”, a ne ti. Dobro, imaš ga i ti, ali očito nisi svjesna koji je. Nikako ne mogu dokučiti kako možeš “osjećati” da je tip s kojim nisi imala baš ništa bio onaj pravi. Da vidimo: ludo si bila zaljubljena u njega, njemu je strašno bilo stalo do tebe, ali ti to nikad nije rekao, niti je išta stvarno pokušao. Ti si čekala i nisi dočekala. Kad si napokon trebala otići, odlučio se na sudbonosnu akciju - zapjevao je slavonsku tužaljku:

Draga moja, nemoj ići
jer će čaša zidu prići
Nađi drugog poslije ti
ja baš volim patitiiiiii….

I onda nađeš momka koji nema problema s izražavanjem ljubavi i namjera, vjenčate se i dobijete dijete. Znaš što: tebi je predobro, pa tvoja patetična slavenska duša traži razlog za besmislenu i ničim izazvanu patnju. Ničim izazvanu? Oh, čekaj: tvoj suprug radi, muči se, osigurao vam je pristojan život, a ti bi sad htjela da onaj drugi vidi kako ti je dobro. Jer on s tim ima jako puno veze! Istina je: taj je stvarno bio tvoja srodna duša. Mrcvarili biste jedno drugo još tko zna koliko, baš kako i zaslužujete. Čini mi se da nisi navikla na život bez problema pa si odmah smislila da bi s onim drugim bilo još bolje. Eto, zato sadašnji život nije dobar.

Mislim da imaš previše vremena na raspolaganju. Vjerojatno ne radiš, a tada mozak već nađe razlog za izmišljanje teškoća. Umjesto da maštu iskoristiš za zamišljanje realnog scenarija u kojem bi on uvijek našao povoda za tragične ishode u kojima razbija čaše o zid, a ne za pokazivanje inicijative, ti ga idealiziraš samo zato jer nisi imala priliku provjeriti kako bi to stvarno izgledalo. Kao da je teško pogoditi. Tip je svima pričao o svojoj čežnji za tobom, znajući da će to doći do tebe i nadao se da ćeš ti njemu doći i na koljenima obznaniti kako je jedini o kojem sanjaš.

O, rekao je on tebi da te voli, kad više nije imao što izgubiti: izvlačenjem najpatetičnije rečenice iz nekog pekmezastog ljubića - “S drugim sretna budi” - i nastavio jecati nad sudbom kletom. Kakav je to muškarac! Taj bi tužno zapjevao u čašu svaki put kad bi trebao žarulju promijeniti. Kako bi tek onda kukala za ovim sadašnjim! Da, povrijedila bi dijete da ostaviš supruga, ali ni ne spominješ što bi njemu time učinila. Uozbilji se, makni onog s Facebooka, primi se nekog posla i zahvaljuj svim svecima što te muž izabrao.


Momak s kojim sam 2,5 godina u vezi želi se ženiti i postavio mi je ultimatum da se udam za njega do januara sljedeće godine. Rekla sam da želim, ali da mi da još vremena. Inače sam iz male sredine i studiram u većem gradu, a on živi u mom rodnom mjestu. Oko njega su svi oženjeni, čak mu se mlađi brat na ljeto ženi pa sad njemu njegovi prave pritisak, a onda i on meni. Mojoj obitelji nije baš po volji, ali sam to uspjevala izbalansirati; ne žele da se udajem već da prvo završim faks. Imam 22 godine (on ima 25); i ja sam za to da idem dalje jer me on ne bi mogao iškolovati. On radi, pošten je i ima finih osobina koje meni odgovaraju, ali ima i mana. Jedna od njih je da mi ne da hodati sama u ovom velikom gradu. Ni ne hodam, ali bih htjela malo slobode, a on kaže da se tako ne ponaša ozbiljna djevojka.

Ucijenjena



A koji vrag uopće studiraš, misliš li se udati za nekog tko će hodati dva metra ispred tebe, uz tvoje obavezno gledanje u pod? Jer, ne misliš valjda ići sama po gradu; o radu u nekoj firmi s puno ljudi da i ne govorimo! Tamo ima muškaraca, a? Kako misliš - imali ste sastanak?? Pa fine cure se ne sastaju s nepoznatim muškima. Nemoj ti meni da ste dogovarali nabavu gumenih proizvoda, znam ja čemu guma služi!

Ne govorim ovo često, ali mislim da ti je pametnije slušati roditelje. Tvoj momak, koji je zaražen patrijarhalnim običajima svoje male sredine, teško će prihvatiti da mu je žena obrazovanija i da više zna (i može). Vjerojatno će se odmah baciti na pravljenje djeteta, a onda će ih nastaviti štancati u taman takvim razmacima da nećeš ni imati priliku raditi. Kad se djece nakupi - a neće se valjda on brinuti o njima i čekati te doma s ručkom!

Gle, neću ti ja govoriti kakav ti život odgovara, to najbolje sama znaš. No jasno je da nema smisla gubiti vrijeme na studij, msiliš li se vraćati na “klasični” režim. Tvoju potrebu ne bih uopće nazvao “željom za slobodom”, već minimumom standarda modernog života. Nalaziš se u većem gradu i ne izlaziš i ne družiš se sa studentima u slobodno vrijeme. Kilometre smo već ispisali u ovoj kolumni o takvim “upraviteljima zatvora”; obrazovana mlada žena je najveća prijetnja njihovom nesigurnom muškom egu, Eva koja je jela sa zlog drveta fakultetskog znanja. Pritisak roditelja na 25-godišnjaka da se “mora oženiti”? Ma daj, molim te! Ucjene - il’ pođi za me ili… što? Kladim se da nije ni rekao - “e, onda ništa od naše veze”.

On samo hoće da se odrekneš svega i time mu dokažeš kako je važniji i od tvojih ambicija i tvojih roditelja. Jasno hoće da ostaviš studij i time ga prihvatiš za apsolutni autoritet. Kad bi na to pristala, mogla bi odmah skoknuti do prvog dućana sa željezarijom - po lance i okove. Tvoji roditelji sve to dobro vide, a nije fer ni da prekidaš studij, kad te već financiraju. Naravno, sama najbolje znaš na što misliš pristati, ali sad još imaš vremena izabrati život kakav zaista želiš.

Max