Zavodnica... (10)

Stigli smo do kraja ovog dijela puta

Zavodnica... (10)

Danas, nakon shiatsua, razgovarala sam s Dubravkom o sudbini moje male online ispovijesti. Drago mi je da vas zabavlja i veseli to što pišem, da uživate u histeričnom slijedu događaja koje ja zovem životom i u samoironičnom duhu u kojem ih opisujem, ali to nije poanta niti razlog iz kojeg sam počela pisati.

Poanta je u dijeljenju informacija onako nesebično i entuzijastično kako to samo mi cure znamo, u pomaganju  jedna drugoj.
Želja mi je bila da ako se prepoznate u mojim peripetijama i problemima  mrdnete dupe i učinite nešto za sebe. Potražite pomoć. Nitko nije otok, nitko ne može i ne mora sve proći sam.

„Povukla“ sam vas sa sobom dobar dio puta, pustila vas u svoj život, sa svrhom;  i ako vas time nisam motivirala da učinite korak naprijed same sa sobom, nisam učinila ništa. 

„Skinula sam gaće“, ogolila se i razotkrila ni za kakvu svrhu osim ogoljavanja sama.

Rekla sam Dubravki da ne znam koliko ću još pisati, da se već neko vrijeme dvoumim ima li svrhe nastaviti pisati o mom putu, kad svaka od nas ionako mora svoj put odraditi sama za sebe.

Kako sam je misao vodilja od početka bila pomoći curama, ženama, djevojkama, majkama, bakama koje su predivne, drage, pametne i toga obično posve nesvjesne, Dubravka i vlasnica portala žena.hr (jedna krasna mlada žena kojoj ovom prilikom izražavam svoje divljenje i poštovanje)  brzo su se usuglasile i odlučile učiniti vam Dubravkino znanje i iskustvo dostupnim u jednoj novoj rubrici koja se upravo kreira samo za vas. 

Rubrici u kojoj ćete moći učiniti prvi korak na vlasitom putu transformacije, iz (relativne) udobnosti svoje radne sobe.

Jedino i samo tada će  moje daljnje ogoljavanje imati smisla.

Jasmina Malnar