Opće je poznata žalosna činjenica da je pobačaj u Hrvatskoj sve nedostupniji. Što zbog konzervativne sredine, utjecaja Crkve i prakse "priziva savjesti", u hrvatskim je bolnicama sve teže dobiti informacije o dostupnosti legalnog pobačaja, a kamoli ga obaviti. Kako bi se ukazalo na taj problem, koji je prvenstveno zdravstvene, a tek onda moralne prirode, prošlog je mjeseca Platforma za reproduktivnu pravdu provela istraživanje o tome koliko je lako ili teško obaviti pobačaj u Lijepoj Našoj. Očekivano, rezultati su bili više nego poražavajući.
Istraživanje je provedeno od 14. do 23. travnja 2020., a baziralo se na tome da su aktivistice zvale bolnice, privatne i javne, i raspitivale se o dostupnosti i cijeni pobačaja te mogućnosti medikamentoznog pobačaja. Istraživanje je pokazalo da se u čak 8 od 29 ovlaštenih zdravstvenih ustanova ne može obaviti pobačaj na zahtjev ili dobiti informacija o tome obavljaju li pobačaj na zahtjev.
Uz to što je pacijenticama teško dobiti informacije, često budu stigamtizirane, a nisu rijetki ni slučajevi da ih se pokušava odgovoriti ili ih se pak otvoreno osuđuje. U svjetlu ovakvih poraznih istraživanja koja pokazuju kako je Hrvatska po nekim pitanjima svakako sve manje i manje napredna i slobodna, odlučili smo razgovarati s Marinellom Matejčić, dugogodišnjom aktivisticom i stručnjakinjom koja se bavi reproduktivnim pravima žena, a osnivačica je i web stranice Znajznanje.org koja pokušava osvijestiti ljude o važnosti ove teme kao i omogućiti ženama lakši pristup informacijama na temu legalnog pobačaja.
„Web stranica Znajznanje.org je pokrenuta nakon treninga Mlade žene mijenjaju svijet u organizaciji Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje 2014. godine te je egzistirala kao zaseban projekt kojeg sam vodila u suradnji s djevojkama koje su ga sa mnom pokrenule. Sada je imenovani web site dio Udruge za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter i njegova funkcija je pružati točne, znanstveno utemeljene informacije o prekidu trudnoće na zahtjev. PaRter je član Platforme za reproduktivnu pravdu te na razini RH zajedno s mnoštvom drugih dionica i dionika iz različitih sektora djelujemo na poboljšanju reproduktivnih prava u Hrvatskoj“, objašnjava nam Marinella .
Uz to što je pristup informacijama sve teži, Marinella napominje kako je od 2015. cijena prekida trudnoće na zahtjev narasla za oko 500 kuna, a porasao je i postotak broja osoba koje su zaposlene u javno financiranim zdravstvenim ustanovama, a koje odbijaju pružati taj oblik liječničke skrbi. No to nije jedini problem…
„U školama se ne provodi znanstveno utemeljena seksualna edukacija te godišnje rodi približno tisuću maloljetnica, mnogim trudnicama je uslijed prekarnog oblika rada ugrožena životna egzistencija, na tisuće i tisuće žena nemaju pristup osnovnoj ginekološkoj skrbi, žene tijekom poroda i dalje doživljavaju nevjerojatnu količinu nasilja. Reproduktivna prava kao takva ne egzistiraju u vakumu i usko su vezana uz socijalna prava. Činjenica je i da se zdravstvo “na mala vrata” privatizira, tako da su neke esencijalne usluge, kao što je npr. redovni ginekološki pregled s papa testom, cijene oko 600 kuna, malom broju žena i dostupan s obzirom na ekonomsku situaciju u zemlji. Podsjećam, sve uplaćujemo u državni proračun iz kojeg bi trebale imati zagarantirane zdravstvene usluge“, jasna je Marinella.
Trenutna pandemija korona virusa još je više otežala situaciju, jer su čak i privatne klinike, koja je sve donedavno bez previše komplikacija obavljale prekid trudnoće na zahtjev, prestale pružati tu uslugu.
„Ono što posebice smatram alarmantnim je da ovo kontinuirano opadanje broja ustanova koje ne nude uslugu prekida trudnoće nimalo ne zabrinjava Vladu i Sabor, koji su do sada i trebali donijeti novi Zakon o pobačaju. Da budem preciznija, isti zakon je prema uputama Ustavnog suda trebao biti donesen još prošle godine u proljeće. Ono što je očito iz ove situacije je da su reproduktivna prava žena i dalje “vrući krumpir” kojega se vladajući ne žele uhvatiti, jasno dajući do znanja ženama da njihovo zdravlje nije na prvom mjestu“, govori nam Marinella te dodaje kako je za dobrobit društva jako bitno voditi kontinuirane razgovore o važnosti prekida trudnoće na zahtjev i u isto vrijeme provoditi edukacije o sigurnom seksualnom ponašanju.
„Bitno je ne dozvoliti da se u javnost iznose krive informacije i da se manipulira činjenicama - prekid trudnoće na zahtjev je medicinska usluga na koju svaka žena ima pravo. Pravo na odlučivanje o vlastitom tijelu je ljudsko pravo“, objašnjava nam.
Iako bi mnogi možda rekli da problem nije onoliki koliki se čini, jer ženama uvijek preostaje opcija putovanja u Sloveniju ili u BiH kako bi za znatno jeftiniju cijenu obavile abortus – stvar nije tako jednostavna.
„Cijena i nemogućnost dolaska do informacije su izuzetan problem. Neke žene nisu u mogućnosti otputovati u Sloveniju ili Bosnu gdje je cijena nešto niža i nemaju mogućnost uzimanja slobodnog dana radi putovanja, bilo van ili unutar zemlje, a regionalna pokrivenost bolnicama koje pružaju uslugu prekida trudnoće nije ravnomjerna. Ranije spomenuto istraživanje je također pokazalo da “umjesto pružanja informacija o legalnom medicinskom zahvatu, čak i u bolnicama u kojima se obavlja pobačaj, preusmjeravat će vas s broja na broj, primit ćete različite odgovore iste bolnice i proći ćete izrazito dugotrajan proces da bi došli do odgovora na osnovna pitanja. Nakon višestrukih i višednevnih pokušaja kontaktiranja KBC Split jedva dobijete informaciju da uopće obavljaju pobačaj, a dalje se sve dogovara “osobno” s liječnikom, dok u KBC Zagreb djelatnica navodi: “Kod nas toga nema… Sve to će ti kasnije doći na naplatu…”, a druga djelatnica četiri dana nakon kaže da obavljaju pobačaj, ali mora se “svakako doći osobno”.” Iz naše prakse, to je svakodnevica žena koje u određenim bolnicama nastoje ostvariti svoje pravo na prekid trudnoće unutar zakonskog ograničenja“, objašnjava Marinella.
Zbog tako teške i stresne emocionalne situacije, koja je dodatno otežana (ne)funkcioniranjem zdravstvenog sustava, mnoge žene osjećaju anksioznost te im je teško nositi se sa stigmom koja se veže uz ovu temu.
PaRiter zbog toga ima otvoreno savjetovalište koje je namijenjeno baš za razgovor o reproduktivnim pravima, pa se tamo može porazgovarati sa stručnom osobom o temama koje proizlaze iz stigmatizacije i osude okoline.
„Bilo da se radi o pobačaju, trudnoći, porodu ili medicinski potpomognutoj oplodnji, naša stručnjakinja je dostupna na adresi pspariter@gmail.com. Savjetovanje je besplatno i anonimno“, pojašnjava Marinella.
Iako je Hrvatska još daleko od situacije kakve je u Poljskoj, gdje je na snazi vrlo restriktivan zakon o abortusu, a želi ga se dodatno ograničiti što bi značilo da žena može pobaciti isključivo u slučaju da je trudnoća produkt silovanja ili incesta te ako je ugrožen život majke, uvijek treba biti na oprezu kako i naš novi zakon o reproduktivnim pravima ne bi bio restriktivniji no što je sada.
„Ne vjerujem da ćemo imati poljski scenarij, ali da će biti sve teže i teže ostvariti pravo na prekid trudnoće, vrlo vjerojatno. No, to nas ne treba obeshrabriti - moramo prihvatiti da je prekid trudnoće ženino pravo i odluka koju ona donosi jer je svjesna svojeg životnog, ekonomskog, organizacijskog i psihološkog konteksta. Jednostavno moramo shvatiti da moramo vjerovati ženama jer su one jedine koje su sposobne i imaju pravo donositi odluke o vlastitom tijelu. Ako država odluči uvesti zakonske restrikcije, riskirat će ženske živote. Ne bih rekla da je to situacija koja je potrebna Hrvatskoj, niti ikome igdje“, zaključuje Marinella.
Naša bi Vlada stoga jednostavno rečeno trebala donijeti suvremen zakon o prekidu trudnoće ukoliko želi zaštititi živote i zdravlje žena.
„Vlada bi trebala regulirati i takozvani “priziv savjesti” odnosno odbijanje pružanja usluge pobačaja na zahtjev, uvesti mogućnost medikamentoznog pobačaja u sve zdravstvene institucije i maksimalno olakšati pristup istome“, objašnjava Marinella te dodaje kako u Hrvatskoj postoji nekoliko ženskih organizacija i udruga koje se bave pitanjima dostupnosti prekida trudnoće, a adresa reproduktivna-pravda.hr, Facebook stranica Platforme za reproduktivnu pravdu, najsigurnije je mjesto za dobiti odgovore na bilo koje pitanje vezano uz ovu temu.
Uz to,PaRiter je odlična web adresa na kojoj su također dostupne sve bitne informacije na ovu temu, a gdje se žene mogu osjećati sigurno, zaštićeno i najbitnije nestigmatizirano zbog donošenja legitimnih odluka o vlastitom životu i tijelu.