U posljednje se vrijeme sve više u Hrvatskoj govori o organskim proizvodima i ekološkoj poljoprivredi, koja je već godinama standard u razvijenim zemljama Europe. Prvi veći iskorak u pravcu afirmiranja ekoloških namirnica napravilo je poduzeće Biovega, koja već petnaest godina uvozi i distribuira ekološke proizvode u Hrvatskoj i u cijeloj regiji. U veljači je predstavljen zajednički projekt Biovege i Konzuma - Ekozona, prva hrvatska ekološka robna marka. Ona je rezultat Bioveginog petnaestogodišnjeg iskustva poslovanja sa ekološkim proizvodima.
„Ekozona se kao koncept razvija već desetak godina“, kaže Jadranka Boban Pejić, direktorica Biovege. „Htjeli smo napraviti seriju proizvoda koji bi bili namijenjeni isključivo supermarketima. Naime bivajući cijelo vrijeme u srži onog što se događa s organskim proizvodima u svijetu vidjeli smo da je vrlo jak trend u svijetu da se rade linije proizvoda za supermarkete i da supermarketi razvijaju određeni broj proizvoda posebne robne marke, da bi ih se odvojilo od trgovina koje su isključivo trgovine s organskom hranom. Nekakav krajnji cilj s Ekozonom je da ona bude snažna regionalna robna marka. Naziv je prepoznatljiv i jednostavno ju je prepoznati u svim zemljama Balkana. Isto tako želja nam je da kroz neko vrijeme ona bude bazirana na domaćim sirovinama.“
Biovega već nekoliko godina radi s poljoprivrednicima, kako bi došli do određenih količina određenih namirnica, pogotovo kad se govori o svježem voću i povrću. Upravo zato je Ekozona tek sada mogla doživjeti svoju promociju i pokretanje. „Za sada sama Ekozona još uvijek ima manji postotak domaćih sirovina, jedan dio sirovina moramo uvoziti zato što se jedan dio uopće niti ne može uzgajati u Hrvatskoj, a drugi dio zato što za sada količine u Hrvatskoj nisu dovoljne. Ali smo ponosni i na to što je 30-tak posto proizvoda ipak domaće i što će se one povećavati kako će se dalje razvijati količine“, objašnjava Jadranka Boban Pejić. “Koncept je osmišljen na način i zaista i je ono što smo rekli – prvi nacionalni brend zato što sadrži sve potrebne elemente u smislu da je pakiran i napravljen u Hrvatskoj, da su naljepnice na hrvatskom, da svaki proizvod sadrži recept koji omogućava lakšu pripremu, što znači da sam proizvod ima i dodatnu edukaciju na osobu koja to kupuje. Naravno da ova količina proizvoda koja se trenutno nalazi u supermarketima nije konačna. Eko zona će se proširivati i razvijati na temelju onog što sami kupci i tržište pokažu da im je interesantno, i tu mi imamo već cijeli niz ideja, u kojim smjerovima, što i kako bismo htjeli raditi.“
Izazov pokretanja novog ekološkog branda
I uz višegodišnje iskustvo ovo je bio ogroman zahvat za jedno poduzeće poput Biovege. „ Veliki je to bio pothvat za nas pripremiti da sve bude spremno i količinom i dizajnom i opremom i pakiranjem , da se može osigurati stalna dobavljivost jednom supermarketu, što je u ovom slučaju Konzum, koji je definitivno specijalist u maloprodaji. No, mi smo se upustili u njega zato što stručnost i znanje o organskim proizvodima postoji“, kaže Boban Pejić. No trebali su pomoć vezano za sam dizajn i zaokruženje robne marke. Partnera za taj dio pronašli su u konzultantskoj tvrtci „Okomito“. „Ono što nam je trebalo kao usluga, jednostavno smo napravili consultingom. Tako da i Ekozona predstavlja opet posljedicu nekog našeg sinergijskog pristupa u smislu da je Biovega ponudila svoju stručnost i znanje vezano za kvalitetu i odabir proizvoda, za najviši standard proizvoda koji se nudi, iz Makronovine riznice recepata su izvučeni recepti koji su išli na naljepnice, a sljedeća faza je da se pridruže Planetopijine knjižice sa receptima koje će biti uz proizvode, tako da se zaokruži to sinergijsko djelovanje.“
Što je to ekološki proizvod?
„Kad ekološki proizvod ima certifikat to znači da od uzgajanja do skladištenja, transporta, pakiranja, niti u jednom trenutku nisu korištene kemikalije. Jedina mogućnost da dođe određeni minimalni postotak kemikalija, to je iz okoliša, kiša, vjetar, itd. Ali to je neki doista maleni postotak. Znači nema špricanja žitarica u skladištu da bi ona ostala duže svježa, što znači, posljedično ne unosite kemikalije u svoj organizam, dobivate više hranjivih sastojaka i puniji je okus namirnica. I nemate sve te sintetske boje, aditive itd.“, objašnjava nam Jadranka razliku između konvencionalnih i organskih namirnica.
Ekološka poljoprivreda u Hrvatskoj
U odnosu na svjetske trendove u ekološkoj poljoprivredi, naša poljoprivreda je još uvijek jako daleko. „Nije mi ovo nimalo jednostavno reći, jer ako bi netko volio da to nije tako, to bih bila ja,“ kaže Jadranka Boban Pejić. „Često smo mi u Hrvatskoj skloni mazati si oči s nečim. Ljudi govore da je Hrvatska zdrava zemlja, imamo odlične uvjete – sve to stoji, ali površine su strašno male, ljudi nemaju dovoljno znanja. Događa se recimo da ljudi bez ikakvog istraživanja tržišta uzgoje neku namirnicu na užasno velikoj površini zemlje, a da uopće nemaju pojam kako će distribuirati tu namirnicu, gdje će je distribuirati, gdje će je skladištiti, kako će je ubrati. Onda ljudi nakon takvih pokušaja budu silno razočarani, jer se ništa nije dogodilo, a bilo bi i čudo da se nešto dogodilo, jer se to ne radi na takav način.“
Velikim napretkom smatra to što su kroz ovih 5-6 godina uspjeli dogovoriti točno tko, što uzgaja, kada, u kojoj količini, kako će to skladištiti. „Poljoprivrednici moraju riješiti logistiku koja je problem. Nadalje, svi bi htjeli uzgajati nešto što je lako za uzgajati, ali se onda dogodi da to svi uzgajaju. Svi bi npr. uzgajali kupine jer se one lako uzgajaju, nema puno briga. Tko će kupiti kupine? Najprodavanije voće u Hrvatskoj su banane. Ljudi ne jedu kupine. Vi možete prodati jedan broj kupina, a ne ogromnu količinu, dok recimo s druge strane nemamo dovoljno mrkve.“ Problem je i standardizacija, usklađivanje, visoki troškovi zbog propadanja svježeg voća i povrća i još čitav niz sitnica.
„Bez obzira na sve mi smo se upustili u to zato što mislimo da je jako važno i šteta je što Hrvatska nema ekološko voće i povrće, barem u jednoj količini. Okolne zemlje imaju zaista puno ekološkog voća i povrća i mogle bi nas preplaviti njime. Mislimo da je u redu uvoziti dio povrća koje se ne uzgaja kod nas, ili u periodu kad ga nema kod nas. Ali je zaista šteta ne imati domaće ekološko voće i povrće. Pa stoga suradnja s Konzumom ide u tom smjeru i vidimo da to ima svoj interes. Naravno da sad nije najjednostavniji trenutak, jer je kriza, a ekološko je skuplje od konvencionalnog, no istovremeno s obzirom trendove u svijetu ovo je neophodno.“
Je li ekološka hrana luksuz?
„Ne“, odgovara Boban Pejić, „ništa što gradi našu krv i održava naš život ne može biti luksuz. Kilogram smeđe riže, organske, košta 20-tak kuna. Pola kile rafinirane polukuhane bijele riže košta 15 kuna. Dakle kada govorimo o cjelovitim žitaricama, mahunarkama, tim osnovnim namirnicama, one su u tom smislu dostupne zato što su izdašne, dobije se puno od njih i jer su izuzetno hranjive. Naravno da je razlika ako popijete 2 litre kravljeg mlijeka dnevno, pa to plaćate 4 kune po litri, pa je to onda 8 kuna na dan, i sada ako to želite zamijeniti zobenim mlijekom koje košta 17 kuna po litri, pa to ispadne 34 kune - naravno da vam se to čini užasno skupo. Ali stvar je u tome da ne trebate piti 2 litre zobenog mlijeka dnevno. U litrema dnevno treba piti samo vodu, nikakve druge napitke. Tako da s druge strane mislim da je konvencionalna hrana najskuplja hrana, visokoprocesirana hrana je najskuplja hrana, zato što ćete vi kad to kupujete, platiti malo, ali ćete nakon izvjesnog vremena platiti jako skupo jer ćete izgubiti zdravlje. To, posljedično medicinu puno košta, jer su svi tretmani u stvari jako skupi. To je puno skuplje nego ulagati u zdravlje od početka, što znači da ste onda radno sposobniji, bolje ćete obavljati svoj posao jer ste zdravi, duže ćete raditi, duže ćete biti aktivni, i naravno, državu manje koštati. Zato su određene zapadne zemlje napravile pomake u smislu da određene troškove, čak i neke hrane i dodatke prehrani ili pojedine tretmane, kao npr. shiatsu tretman, dijelom pokriva zdravstveno osiguranje. Vidjeli su da je puno bolje kad ljudi rade na sebi preventivu. To je puno jeftinije, nego skupi lijekovi i skupi medicinski tretmani. Dakle u tom smislu nikako nije luksuz, ali isto tako nije luksuz ni sa strane okoliša. Jer organski ili ekološki uzgoj ne zagađuje zemlju, ne zagađuje podzemne vode i štiti planet. Kad uzgajate bilje konvencionalno, plaćate jako skupu cijenu sa zagađenom vodom, zagađenom, uništenom zemljom i faktički nenadoknadivim gubitkom. Stoga ja bih okrenula pitanje i rekla, ne samo da ekološke i organske namirnice nisu luksuz, već su neophodnost danas. I za zdravlje čovjeka i za zdravlje okoliša.