Naša urođena želja za slatkim okusom, naše genetske predispozicije, naša sklonost i potreba za slatkim, kao i utjecaj na sitost, apetit i kontrolu tjelesne težine, sve su to samo neke od ključnih tema o kojima su razgovarali vodeći višedisciplinarni stručnjaci okupljeni na raspravi pod naslovom „Sladak okus u svakodnevnom životu: znanstveni osvrt na želju za slatkim i njezin utjecaj na kontrolu tjelesne težine“ koju je organizirala Međunarodna udruga za sladila (ISA) u sklopu 22. europske konferencije o pretilosti u Pragu (ECO 2015).
Dr. Graham Finlayson s Fakulteta za psihologiju Sveučilišta u Leedsu predvodio je raspravu na kojoj su se okupili sudionici iz akademskih, znanstvenih i zdravstvenih krugova iz cijelog svijeta potaknuti zajedničkom željom da bolje razumiju i razmotre „okidače“ povezane s pretilošću u kontekstu aktualnih rasprava o zdravlju.
Dr. France Bellisle sa Sveučilišta Pariz 13 predstavila je rezultate svog najnovijeg pregleda znanstvene literature o slatkom okusu koja je obuhvatila više od trideset godina znanstvenih istraživanja, a posvećena je istraživanju slatkog okusa u svakodnevnom životu i prednosti niskokaloričnih sladila za ljude koji vode računa o tjelesnoj težini.
„Dokazi upućuju na zaključak kako niskokalorična sladila ne povećavaju želju za slatkim i kako je ustvari manje vjerojatno da će ljudi koji u prehrani koriste niskokalorična sladila pretjerati s konzumacijom hrane s većim udjelom šećera“, rekla je dr. France Bellisle i dodala kako „pouzdani i konvergentni podaci pokazuju da bi želja za proizvodima slatkog okusa mogla biti manja kod korisnika niskokaloričnih sladila.“
Predstavivši početna ključna otkrića svog najnovijeg suradničkog istraživanja o reakcijama na sladak okus u odnosu na demografske podatke i indeks tjelesne mase koje je provedeno na dvjema usporedivim populacijama (britanskoj i finskoj), prof. Hely Tuorila sa Sveučilišta u Helsinkiju istaknula je kako je istraživanje otkrilo „očite spolne razlike u sklonosti prema slatkim proizvodima kod mladih odraslih osoba u finskoj usporedivoj populaciji“ i dodala kako su „prirodno slatko voće, bobice i voćni sokovi izuzetno omiljeni kod oba spola i kod svih dobnih skupina, ali ne zadovoljavaju potrebu za slatkim.“
Govoreći o slatkom okusu u kontekstu hedonističkog učinka i kontrole nad unosom hrane, dr. Graham Finlayson naglasio je dva različita djelovanja, osjetilno i nutritivno, koja utječu na to koliko nam se „sviđa“ slatka hrana i koliko „želimo“ takvu hranu. „Odnos između slatkoće i sitosti je složen i vremenski uvjetovan… Općenito gledano, ljudi mogu dobro procijeniti koliko im se slatka hrana sviđa, ali loše procjenjuju svoju želju za takvom hranom“, rekao je dr. Graham Finlayson i dodao: “… za neke ljude (sklone pretilosti), učinak izloženosti slatkoj kaloričnoj hrani može nastaviti djelovati i nakon konzumacije, kroz hedonističku želju za hranom i apetit.”
Zaključci su potvrdili da potrošači biraju proizvode slatkog okusa zbog nekoliko različitih faktora. Okidači vezani za okruženje, genetiku i psihologiju predstavljaju ključne poticaje za konzumaciju takvih proizvoda i mogu utjecati na kontrolu tjelesne težine. U svijetu u kojem se susrećemo sa sve više izazova, istraživanje koje omogućuje zdravstvenim stručnjacima da primijene personaliziran pristup kada nastoje pomoći osobama koje imaju problema s tjelesnom težinom izuzetno je vrijedno. Proizvodi zaslađeni niskokaloričnim sladilima osiguravaju slatkoću bez kalorija pa stoga mogu potaknuti ljude da pametno biraju između različitih dostupnih opcija i pomoći im da ostvare uravnoteženiji način života.
Zašto potrošači biraju proizvode slatkog okusa