Informiraj se

Korona i cjepivo: Potražile smo odgovore na pitanja

Istražile smo koja su to najčešća pitanja koja nas zanimaju u vezi cjepiva i korone te na njih odgovorile pomoću dostupne literature

pexels-alena-shekhovtcova-6074944.jpg

Za nekoliko dana, točnije 26. veljače, bit će ravno godinu dana otkako je u Hrvatskoj zabilježen prvi slučaj nove misteriozne bolesti koja se rapidno širila svijetom. Sada kada smo proživjeli dva lockdown-a, već zaboravili kakvog je okusa kava u našem omiljenom kafiću i kakav je osjećaj zagrliti osobu s kojom ne živimo, svi smo dobro upoznati s koronavirusom.

Image

Trebamo li češće mijenjati posteljinu dok traje pandemija koronavirusa?

I dok smo prošlog proljeća bili oduševljeni na priču o cjepivu i slobodi koje ono donosi, sada kada je cjepivo tu, mišljenja su podijeljena. . Kako bi te sumnje otklonila i našim čitateljicama pomogla donijeti pravu odluku o cijepljenju, istražila sam koje su nam sve vrste cjepiva dostupne, a usput i pokušala odgovoriti na neka popularna pitanja koja nas sve zanimaju.

Vjerodostojnost cjepiva

Najprije treba otkloniti sumnje u vjerodostojnost cjepiva koje nastaju zbog vrlo kratkog vremenskog perioda od pojave bolesti do razvitka cjepiva. Znanost je, baš kao i ostatak industrija, pogonjena financijama. Brzina izvršenja znanstvenog projekta ponekad ovisi isključivo o financijama jer bolje novčane prilike donose i više kvalitetnije opreme kao i iskusnije i bolje znanstvenike. Sve to može uvelike skratiti proces izrade novog cjepiva. Također treba napomenuti kako se tehnologija pronalaska cjepiva za novi soj virusa značajno ubrzala jer već imamo mnogo pouzdanih metoda koje možemo koristiti.

Druga stvar koja je mnogima nesigurna je kratko vrijeme koje je prošlo od nastanka cjepiva do njegovog službenog odobrenja za javno korištenje. Iako s cjepivom kroz kliničke studije imamo tek nekoliko mjeseci iskustva, do sada je ispitano na više od 70 tisuća ljudi te su zabilježene vrlo slabe nuspojave. Također je važno napomenuti da proizvođači cjepiva nastavljaju pratiti odgovore korisnika u svrhu daljnjih istraživanja.

Koje cjepivo odabrati?

Postoje tri vrste cjepiva koja su ili već odobrena ili su još u fazi kliničkog testiranja. Sva se baziraju na stvaranju imunološkog odgovora na antigen koji je u ovom slučaju molekula koja se nalazi na šiljku pomoću kojeg se virus veže na stanicu.

Najpopularnija, a ujedno i najefektivnija vrsta cjepiva je mRNA cjepivo kakvo nude američko-njemački Pfizer-BioNTech i američka Moderna s čak 95% efektivnosti zaštite od zaraze koronavirusom. Takva cjepiva računaju na našu prirodnu mikro mašineriju kojom stvaramo vlastite proteine. Jednom kada mRNA mlekula uđe u naš organizam kroz cjepivo, tijelo samo stvara bezopasne molekule koje se nalaze na šiljku, bez ostatka virusa. Tijelo zatim takve molekule prepoznaje kao antigen i stvara imunološki odgovor što nas čini spremnima na ubijanje virusa ako s njim dođemo u kontakt.

Druga vrsta cjepiva su tradicionalna adenovirusna cjepiva koja sadrže viruse kojima je uklonjen gen odgovoran za sposobnost replikacije. Ubrizgavanjem cjepiva se stvara imunološki odgovor na cijele viruse koji se ne mogu razmnožavati. Takva cjepiva su ruski Sputnik V i kineski Sinovac. Efikasnost ovih cjepiva pokazala se nešto više raznolika. Rusko cjepivo je tako 90% efektivno, dok je ta brojka za kineski Sinovac 50%.

Treća vrsta cjepiva koja nam je dostupna zasniva se na modifikaciji postojećih virusa koji se zatim inaktiviraju i stvaraju imunološki odgovor. Takvo cjepivo je britansko-švedski The Oxford/AstraZeneca koje nudi 70% efikasnosti. Ovo britansko cjepivo proizvedeno je tako da je drugi virus, u ovom slučaju virus koji uzrokuje blagi oblik gripe kod čimpanzi, modificiran tako da nalikuje na koronavirus, zatim inaktiviran poput onog u tradicionalnom adenovirusnom cjepivu i potom ubrizgan u organizam. Naš imunološki sustav prepoznaje šiljke na modificiranom virusu kao antigene i započinje odgovor.

Važno je napomenuti kako je svako cjepivo odobreno od Europske unije sigurno za korištenje, razlika je samo u efikasnosti i u sastojcima koji se nalaze kao nosači za navedeni inaktivirani virus ili mRNA, što nas dovodi do idućeg pitanja.

Što se sve nalazi u cjepivu?

Ono što brine mnoge je sastav ovakvih cjepiva. Dok se društvom šire razne teorije zavjere pravi sastav cjepiva vrlo je jednostavan. Glavni sastojak svakog cjepiva pored aktivne supstance je voda, dok se ostali sastojci mogu pronaći u količinama od kojeg miligrama. Iako možda imaju komplicirane nazive i zvuče pomalo zastrašujuće, sastojci poput kalijeve i natrijeve soli prirodno se nalaze u našem organizmu i bezopasni su u tim količinama. Tu su još i želatina, sorbitol i sredstva za emulgiranje. Na deklaraciji cjepiva često su navedeni i sastojci koji se koriste u proizvodnji cjepiva, ali nisu nužno zastupljena u samom cjepivu, a to su sastojci poput antibiotika, formaldehida ili proteina jaja. Takvi sastojci se navode na pakiranju u slučaju da je osoba koja prima cjepivo iznimno alergična na neki od njih jer mogu u mikro količinama zaostati u proizvodu. U tim količinama su takvi sastojci bezopasni za osobu koja na njih nije alergična.

Koje su nuspojave zabilježene nakon cijepljenja?

Svako cjepivo, baš kao i svaki lijek ikada proizveden, za sobom nosi rizik od nuspojava. Tako je za cjepiva koja su dostupna u Europskoj uniji zabilježen tipičan skup nuspojava poput pojave crvenila, osipa, lokalne boli, jednodnevne temperature i glavobolje. Zabilježene su i alergijske reakcije koje su iznimno rijetke. U SAD-u je, primjerice, od milijun cijepljenih ljudi zabilježeno tek njih 10 s alergijskom reakcijom. Prije cijepljenja svakako se trebaš posavjetovati sa svojim liječnikom opće prakse koji najbolje zna na što si alergična.

Trebaju li se cijepiti mlađi od 40?

Puno nedoumica oko cijepljenja imaju i mlađi pripadnici populacije jer za njih sam virus nije toliko smrtonosan kao i za stariju populaciju. Činjenica što smrtnost među osobama između 18 i 40 godina nije toliko velika ne znači da korona na tijelo ne ostavlja trajne posljedice. Mnogi su i nakon ozdravljenja dobili simptome poput upale srčane ovojnice, a upravo će necijepljeni mladi ljudi biti glavni nosioci zaraze tijekom 2021. Kako prednost pri cijepljenju ima starija populacija, mladi će nastaviti širiti virus među sobom jer su ujedno i skupina koja je najviše društveni aktivna te je zato ključno da se i oni cijepe čim budu imali priliku.

Što s cijepljenjem djece i trudnica?

Za sada niti jedno cjepivo nije odobreno za cijepljenje mlađih od 18 godina. Trudnice se mogu dobrovoljno cijepiti ako to žele, no za njih nema posebnih podataka o sigurnosti cjepiva. Kod donošenja odluke o cijepljenju, najbolje je da se dobro posavjetuju sa svojim liječnikom te da u obzir uzmu šansu oboljenja od COVID-19 u svojoj okolini.

Trebaju li osobe koje su se cijepile nositi zaštitnu masku?

Za sada ne postoji dovoljno informacija u kojoj mjeri cijepljene osobe prenose ili ne prenose virus. Podaci dosadašnjih istraživanja pokazuju koliko je cjepivo efektivno u sprječavanju pojave simptoma virusa, ali ne i koliko su efektivna u njegovom širenju. Još uvijek nije poznato zadržava li se virus u sluznicama cijepljenih osoba i tako širi dalje pa se do novijih saznanja preporučuje nošenje maske za lice kako bi zaštitili ljude oko sebe.

Kolike su šanse da se zarazimo virusom nakon cijepljenja?

Važno je znati da je u periodu između cjepiva koja se primaju u dva navrata jednaka šansa za zarazu kao i bez cjepiva jer se tijelo tada tek prilagođava na novi antigen i daje imunološki odgovor. Isto vrijedi i za period od jedan do dva tjedna nakon druge doze te za cjepiva koja primamo jednokratno. To ukratko znači da otpornost na virus ne nastaje odmah nakon uboda iglom nego se razvija kroz koji tjedan.

Šanse da ćemo dobiti COVID-19 nakon tog perioda ovise o samoj efikasnosti cjepiva, no čak i ona s najmanjom efikasnošću uvelike smanjuju šanse da ćemo razviti teške simptome bolesti.

Je li moguće oboljeti od bolesti COVID-19 od cjepiva?

Jasno i jednostavno, ne. Cjepiva koja se baziraju na mRNA tehnologiji sadrže informaciju za stvaranje samo jednog proteina iz virusa koji ne može voditi do nastanka cijelog virusa, dok se virusi u adenovirusnim cjepivima ne mogu razmnožavati i tako inficirati osobu.