Svi znamo da su sistematski pregledi i redoviti odlasci kod liječnika na specijalističke pretrage raznog tipa ključ očuvanja i kontroliranja zdravlja. Kada govorimo o „ženskim“ tumorima, kao što su rak dojke ili maternice, osim pregleda kod liječnika posebno je bitna i volja za samopregledima.
No koliko često bi žene uopće trebale na pregled dojki ili koliko bi često trebale same leći na leđa i opipati si dojke u potrazi za zloćudnim kvržicama? Odlučile smo ti razjasniti neke od najčešćih ženskih dilema kada je riječ o kontroliranju zdravlja dojki te ti tako pomoći da na najbrži mogući način detektiraš potencijalne zdravstvene probleme, ali i potaknuti te da više vodiš brigu o vlastitom zdravlju.
Samopregled dojki potrebno je raditi već u pubertetu
Smisao samopregleda dojki, osim što ranijeg dijagnosticiranja bolesti, je upoznavanje djevojke sa svojim tijelom te briga za vlastito zdravlje. O njemu se treba razgovarati i davati informacije već u pubertetu, tvrde stručnjaci na tom području, no i dalje živimo u društvu koje vrlo često zanemaruje važnost zdravlja, a osobito ženskog zdravlja. S obzirom na to da promjene na svom tijelu najbolje uočavamo upravo sami, pa nam je i najlakše da mi same utvrdimo neke anomalije na dojkama. Tako liječnici preporučuju da svako toliko, tijekom tuširanja, opipamo svoje dojke i provjerimo ima li znakova za uzbunu. Sveukupno gledano, samopregled dojki najkasnije treba početi raditi s 20 godina, kada završava njihov rast. Samopregled bi trebalo napraviti jedanput mjesečno, peti dan menstruacijskog ciklusa, kada su dojke u najpogodnijem stanju za pregled.
Svi nejasni slučajevi uočeni kod samopregleda dojke, udarca u dojke, iscjedaka ili bolnosti u dojci koja traje duže od jednog dana, razlog su za odlazak na pregled kod liječnika. Ako se pitaš kako se to točno samopregled radi, objasnit ćemo ti i to.
Kako izvesti samopregled dojki?
Žena bi trebala stati pred ogledalo i staviti ruke uz tijelo. Tada bi morala promotriti postoji li promjena boje kože ili njezine teksture (površine). Svakako bi se moralo uočiti postoji li uleknuće kože. Pozornost treba obratiti i na bradavice, odnosno njihov izgled. Neke žene imaju udubljene bradavice, tj. njihove bradavice su uvučene ispod razine tkiva dojke umjesto iznad. To je normalan nalaz, sve dok se njihov izgled ne mijenja vremenom.
Tada bi se morale okrenuti u stranu. Prilikom stajanja postranično prema ogledalu treba promotriti tkivo dojke, a ako je potrebno i podići dojku kako bi se promotrilo tkivo ispod.
Nakon pregleda u ogledalu slijedi pregled opipavanjem tkiva. Potrebno je leći i lijevu ruku podići iznad glave (ovakav postupak stanjuje tkivo dojke i omogućuje lakši i temeljitiji pristup tkivu). Desnom rukom se pregledava lijeva dojka. S opipavanjem se najprije počinje u gornjem dijelu dojke pipajući pazušnu jamu. Tada se pristupa tkivu dojke služeći se s tri prsta, kažiprstom, srednjim prstom i prstenjakom. Treba raditi male kružne pokrete. Pregled se radi jagodicama prstiju.
Na svakom području tkiva dojke potrebno je učiniti tri kružna pokreta, svaki različitog intenziteta. Počinje se pokretima koji su nježni i više površinski, a završava onima kojima se prodire dublje u tkivo dojke. Opisani postupak bi trebalo ponoviti za drugu dojku. Tijekom pregleda normalno je osjetiti rebra ispod tkiva dojke. Neke kvrge koje su čvrste, nepravilnih rubova ili koje kao da su zapele za prsište mogle bi upućivati na tumorski proces.
Prvu mamografiju trebalo bi napraviti između 35. i 40. godine
Samopregled dojki treba raditi redovito neovisno o dobi, a mamografija i ultrazvučni pregledi druga su priča. Naime, ženama se savjetuje da prvu mamografiju naprave između 35. i 40. godine, a zatim starijima od 40 godina svake dvije do tri godine. Također, ženama starijima od 25. godine preporučuje se godišnji ultrazvučni pregled koji također može detektirati promjene na tkivu dojki te upozoriti na mogućnost pojave tumora ili cista u grudima.
S druge strane, kod rizičnih žena koje su imale malignu bolest dojki u obitelji redoviti mamografski pregledi počinju već s 35 godina kao dopuna ultrazvučnim pregledima, koji počinju u 20-ima. Naravno, svaki pojedini slučaj može mijenjati potrebu nadzora i dijagnostike, pa je ponekad potrebno napraviti i magnetnu rezonanciju dojki, o čemu odlučuje liječnik.