Je li ikad opravdano da muškarac udari ženu?

Muškarci koji se fizički obračunavaju s ženama kukavice su

Je li ikad opravdano da muškarac udari ženu?

Ovog sam tjedan uletila u jednu zanimljivu raspravu. Jedan stariji „gospodin“ htio je s društvom u kojem smo se nalazili podijeliti par svojih životnih mudrosti. Između ostalog, riječi je bilo o nasilju nad ženama, a taj čovjek ne samo da je priznao da je i sam nekad tukao svoju ženu, nego je to i opravdavao.

E vidite na takve „pacijente“ ja sam alergična i u takvim situacijama svo poštovanje prema starijim osobama pada u vodu. Pogotovo kad ti isti krenu s rečenicama – „Zapravo, više pati onaj koji udara nego onaj koji je udaren“.   

Nikad nije u redu da muškarac udari ženu. Čak ni „običnom, malom pljuskom“. I nema tih razloga koji bi opravdali takav čin među intimnim partnerima, unutar obitelji ili bilo kako drugo. „Naljutila ga je“, „Bila je jako bezobrazna“, „Trebala je znati da je on agresivac“ ili čak  „Ona je njega udarila prva“... Nikakvo nasilje nema opravdanja, a ako ona i udari njega on ima pravo prekinuti tu vezu s njom, tužiti je ili pozvati policiju. Ono što on nema pravo je udariti je.  

Žena ti diže tlak? Ne kuha i čisti dovoljno dobro? Razgovara i odlazi na kave s muškim prijateljima? Čak i vara... Možeš je ostaviti i odabrati ne ženiti je ili se rastaviti. Ona ima pravo iznositi svoja mišljenja i raditi (naravno ni žene ne smiju biti nasilne) što želi i kada to želi, jednako kao i svaki muškarac.

Takvi muškarci koji se sa svojim ženama fiziči obračunavaju kukavice su jer se ne znaju verbalno suprostaviti ženi čije se mišljenje razlikuje od njihovog. Možda su nekad muškarci tako kontrolirali žene, ali vremena „održavanja lekcija“ šakama u našoj su zemlji prošla (iako su nažalost još u mnogo zemalja aktualni). To tu više ne prolazi.

Pitala sam ja tog istog „gospodina“ – „Je li itko ikad Vas dobro izmlatio?“. Odgovara on – „Pa... nije.“ Eto, možda je tu greška. Ja mislim da bi takve koji tuku svoje žene odmah po kratkom postupku trebalo strpati u zatvor, a preventivno i one koji to podržavaju, pa ih ondje dobro prebiti da nauče lekciju onako kako bi je oni sami podučavali.

Još kad bi se i žene malo više osvjestile, bilo bi dobro. Kad bi konačno prestale danima, mjesecima i godinama trpiti nasilje s nadom da će se jednog dana nešto promijeniti. Neće. On se neće promijeniti, niti je ta žena jaka jer trpi to nasilje, niti će djeca biti sretnija ako takav par ostane zajedno. Što bi takva žena svojoj kćeri savjetovala u istoj situaciji?

Ma uopće mi je mučno o ovoj temi pisati. Još samo da za kraj spomenem kako je razgovor završio - ja sam naprasno i bezobrazno otišla. Pitao me poslije jedan kolega kad je čuo za napetu situaciju – „A nije ti bilo neugodno kad si tak otišla?“ Nije nimalo. S osobama s takvim stajalištima uopće se nemam što razgovarati. O tome rasprave – NEMA!

Vaša Diva iz Međimurja