Briga o zdravlju, izgledu i vlastitom tijelu vrlo lako može od zdrave navike postati nezdrava opsesija zbog koje se stalno osjećamo neadekvatno, ružno i nezadovoljno samima sobom. U svijetu u kojem je fizički izgled iznimno bitan, a svakodnevno smo sa svih strana bombardirani prekrasnim, većinom fotošopiranim licima i tijelima, lako se poskliznuti i završiti kao žrtva nekog od poremećaja u prehrani.
Iako se o anoreksiji i bulimiji godinama priča, postoji još oblika poremećaja u prehrani o kojima se manje zna, a zapravo su vrlo česti i krajnje pogubni po naše fizičko i psihičko zdravlje. Jedan od takvih poremećaja je i ortoreksija. Ortoreksija je termin skovan 1997. godine, a odnosi se na pretjeranu usmjerenost osoba na takozvano „čisto jedenje“, tj. clean eating koje bi se moglo prevesti i kao ispravno jedenje.
Slično kao i kod bulimije i anoreksije, i ortoreksija je posve preokupirana prehranom, ali na drugačiji način. Fiksiranje na ispravno hranjenje, na kvalitetu namirnica, njihovu kalorijsku i nutritivnu vrijednost stvara nerealistična striktna prehrambena pravila koja gotovo nitko ne može u potpunosti ispoštovati – i tu nastaje začarani krug pretjeranih očekivanja, razočaranja, prejedanja i zatim kažnjavanja vlastitog tijela.
O koliko se opasnom i pogubnom poremećaju radi zna i Mateja Klemenčić, osnivačica bloga Fitness & napolitanke koja nas je zaintrigirala svojim Instagram profilom koji govori o poremećaju o kojem nemamo toliko čestu priliku čuti. Mateja je naime zbog vlastitog iskustva borbe s prejedanjem i zatim opsesivnim vježbanjem odlučila progovoriti o problemu ortoreksije i podijeliti s drugim ljudima savjete kako postići umjerenost u svemu, pa i u fitnessu i prehrani.
„Počela sam pisati davno na Facebooku uz drugo ime koje je tada savršeno odgovaralo mojoj verziji zaluđenoj fitnessom. Trebala je to biti još jedna stranica o zdravom životu. No kako sam se u međuvremenu počela boriti s prehranom, nisam bila redovita u pisanju i stagnirali smo i ja i moja stranica. U međuvremenu sam pokrenula i Instagram i blog kako bih samu sebe motivirala i opširnije obrađivala neke teme. Ime i cijeli koncept sam promijenila tek nedavno, kako sam poboljšavala svoj odnos sa sobom i prehranom, tako se definiram i ja, a i oslobađa se moja kreativnost“, započinje nam svoju blogersku priču Mateja koja je odlučila svoj blog sada preimenovati u Fitness & napolitanke kako bi poručila da se može oboje – i voljeti hrana i voljeti zdrav način života. Od napolitanki, keksa od kojih je dugo strepila vidjevši ih samo kao puste kalorije, Mateja je stvorila simbol suživota fitnessa i uživanja.
Naime, kao što smo već rekli, Mateja je i sama iskusila muke po ortoreksiji. Opsesivno je vježbala, prejedala se i postila, a sada napokon aktivno radi na zdravom pogledu na svoje tijelo.
„Ono što je bilo “samo ću malo paziti na prehranu i početi vježbati” polako se pretvaralo u sve manje hrane i sve više vježbanja i sve se svodilo na to da se slučajno više ne udebljam. Tu još pojma nisam imala o prehrani, bitno je bilo samo da malo jedem. Nakon godinu i pol dana takvog nesvjesnog mučenja tijela, počela sam se kompulzivno prejedati. Nakon svakog prejedanja uslijedila bi još gora restrikcija hrane i jače vježbanje koje je uzrokovalo novo prejedanje. Tu je bitno da se zna da restrikcija uzrokuje prejedanja, da se prejedanja ne rješavaju s još više restrikcije i da nisu ona problem, nego vapaj tijela i psihe za pomoć. Tada sam razvila i ortoreksiju – opsjednutost zdravom prehranom i praćenjem kalorija što mi je davalo lažnu sigurnost s hranom i kontrolu nad tijelom, a izazivalo ogroman strah od “nezdrave” hrane i nemogućnost socijaliziranja. Hrana mi je bila u glavi 24/7. Nakon još dvije godine u tom začaranom krugu shvatila sam da ne mogu sama riješiti problem i potražila stručnu pomoć“, priznaje nam Mateja koju je upravo ovo mračno iskustvo nagnalo da sada svoje savjete podijeli s drugima i možda još nekome tko misli da vodi jako zdrav život ukaže na to da je najbitniji balans, a ne brojka na vagi niti centimetri u struku.
„Odlučila sam odustati od svega što znam o prehrani u klasičnom smislu riječi i svoj život uzeti u svoje ruke. Pobrinuti se za tu prehranu da više uopće ne razmišljam o njoj, odustati od svih pravila i opet naučiti jesti kao normalan i sretan čovjek pa makar imala viška kila zauvijek. Jesti po svom, umjereno, naučiti što znači slušati svoje tijelo i jesti i vježbati jer brinem o sebi, izazivati i preispitivati svako pravilo u prehrani i suočavati se s jednim po jednim strahom. Ovo je bio proces koji je trajao oko 3 godine. Netko bi rekao predugo, no to je bio moj tempo, i što mi je te 3 godine u odnosu na sve što me još čeka. To je zapravo ono i o čemu pišem, kako sam tijekom te 3 godine mijenjala uvjerenja i kroz koje sam metode ja do kraja popravila svoj odnos s tijelom, hranom i vježbanjem“, objašnjava nam nit vodilju svog bloga koji polako, ali sigurno okuplja sve veću zajednicu.
Iako nije stručnjakinja niti nutricionistkinja, Mateja je pronašla put do svoje publike, a svakodnevno dobiva sve više i više poruka djevojaka koje su u njezinim postovima prepoznale i same sebe.
„Nisam stručnjak i dijelim samo svoje iskustvo zbog čega se nekad bojim pisati o ovim temama, no kad mi cure pišu kako su se pronašle u mom tekstu, osvijestile same sebe i počele preispitivati svoj “zdrav život”, počele jesti hranu koju se boje jesti mjesecima, kako ne bih u tome ne dobila motivaciju?“, govori nam Mateja.
Njezin je cilj biti protuteža ekstremnim stavovima i trendovima u prehrani koji se često prezentiraju kao super opcije za sve one koji žele raditi na svojem fizičkom izgledu i biti zdravi.
„To uopće nije lako jer dok drugi nude sreću kroz fizičke promjene, brza rješenja i pravila koja nam se čine jednostavna za pratiti, ja pišem o umjerenosti, prihvaćanju, slušanju svog tijela i povjerenju sebi kad je hrana u pitanju. To su koncepti koji svima dobro zvuče, ali nitko u njih ne vjeruje zapravo jer prevladava uvjerenje da umjerenost donosi umjerene rezultate. Veseli me vidjeti da ljudi počinju vidjeti korist za sebe u nečem drugačijem, što nije trend. Možda su i oni sami već umorni od svega toga“, priča ova mlada djevojka koja je uvjerena kako blogovi poput njezinog mogu itekako pomoći pojedincima da si priznaju da imaju problem.
Poseban je problem u cijeloj priči nedovoljno znanje i informiranje javnosti o poremećajima u prehrani. Iako se u svijetu ta pitanja sve češće adresiraju, a žrtve manje stigmatiziraju, u Hrvatskoj u medijima još uvijek rijetko o problemima u prehrani možemo čuti nešto više.
„U Hrvatskoj je još uvijek vladaju mitovi o poremećajima prehrane, stereotipno mišljenje da su cure površne i da se izgladnjuju da bi bile mršave. Poremećaji hranjenja nose stigma srama i krivnje, veže iz se uz žene, no od njih pate i muškarci. Komentari su najčešće: “Daj samo počni jesti!” Filtrira ih se kroz izgled, ne gleda se na to da je to psihički poremećaj i da je hrana simptom za neke dublje probleme. Isto tako uz poremećaj prehrane veže se slika jako mršave cure s anoreksijom, a istina je da poremećaj hranjenja ima bezbroj lica, od pothranjene, do normalne ili fit osobe, pa do osobe s viškom kilograma“, objašnjava Mateja koja je i sama dvije godine živjela s poremećajem u prehrani – a da toga uopće nije bila svjesna.
Mateja nam je rekla i što misli o silnim fitness trenerima, programima i dijetama koje navodno promoviraju zdrav način života, magične formule za top formu i razne detox programe – potiču li oni nesvjesno ortoreksiju kod ljudi?
„Istina je da mnogi živimo zdrav život koji je prikrivena ortoreksija, a mnogi stručnjaci za zdravlje i fitness smatraju to normalnim i poželjnim. Iako ima puno stručnjaka koji zagovaraju uravnoteženost svega, istina je da ima i puno onih koji šire netočne i ekstremne informacije. Vjerujem da nitko to ne radi svjesno. I oni sami vjeruju da je točno to što govore i da će tako pomoći klijentu doći do rezultata. No pritom, pretpostavljam, ne uzimaju u obzir da nismo svi isti. Davati svima identične savjete o prehrani je kao sve fizičke bolesti liječiti na isti način. To se nitko ne bi usudio. Bitno je naglasiti da ono što je nekome zdrav život, nekome može biti nezdrav odnos s prehranom. Mislim da bi i fitness treneri trebali u sklopu svog obrazovanja imati osvještavanje ovih problema“, govori nam Mateja koja već ima certifikat iz područja fitness nutricionizma, a sada se počela usavršavati i educirati o psihološkim aspektima nutricionizma – odnos s prehranom, slika tijela, mindfulness.
Osim što na Fitness & napolitankama progovara o odnosu s hranom, Mateja dijeli i zdrave recepte. Jednostavne, hranjive – onakve recepte kakvi dokazuju da je moguće jesti ukusno, ali i zdravo istovremeno.
Ono što je posebno kod Matejina bloga je i to što na svoje postove upotpunjuje vlastitim crtežima.
„Od kad znam za sebe izražavala sam se kroz crtanje i rukotvorine i šteta je kako sam i taj dio sebe zanemarila zbog potrebe da se ukalupim, uspoređivanja s drugima, straha da budem svoja jer tko crta na profilima koji pišu o fitnessu i hrani. Danas je sve digitalizirano i smatrala sam da su moji crteži bojicama i rukom ispisane poruke zato bezvrijedni. Mislim da sam si jednostavno dopustila biti svoja i spojiti svaki dio sebe u cjelinu i uživati u stvaranju i da se to sada osjeti. Mislim da po tome ljudi vide da se ovdje piše o prehrani i vježbanju, ali na neki drugi način. Dodatno dočaram poruku teksta, barem ja tako vidim. Mislim da će crteža biti sve više“, govori nam.
S obzirom na to koliki je put prevalila od trenutka kada se počela baviti fitnessom po prvi puta do danas, Mateja samu sebe opisuje kao posve drugu osobu. Stabilniju, sretniju i zdraviju. Njezina je priča da i žrtve poremećaja s prehranom mogu iz svega izaći jače i sretnije no ikad prije, s boljom slikom i o sebi i o hrani.
„Ova borba s prehranom pomogla mi je da shvatim da sam puno jača osoba od onog što sam mislila i pomogla mi da potpuno promijenim svoju percepciju sebe jer su me nesigurnost i loša slika o sebi odvele u borbu s vlastitim tijelom i ta mi spoznaja pomaže da imam potencijala da se pobrinem za sebe i u drugim područjima i ne odustajem od svojih želja. Stekla sam autentične navike s prehranom i vježbanjem koje me vesele i kojima brinem o sebi. Na taj način znam da ne mogu s nijednim nikad pogriješiti, što god i koliko pojela, propustila trening ili ne, osjećala se koji dan loše u svom tijelu. Ništa ne mora biti savršeno, dobro je više nego dovoljno“, zaključuje ova mlada dama čiji bismo blog preporučili svima koji su se ikada borili s lošom percepcijom o svom tijelu i samima sebi, a nažalost, to su u modernom društvu mnogi od nas.