Kako bi bilo jednostavno kada bismo mogli uzeti čarobni štapić i odabrati 1 kg sreće, 2 dl veselja i 40 g životne radosti. No, to je moguće samo u filmovima i bajkama, a čarobni štapić zapravo smo mi sami. Možemo pročitati tisuće knjiga self-help literature i još uvijek ne otkriti tajnu potpune sreće. Ponekad je dovoljna samo čvrsta odluka: "Ja želim biti sretan – jer to zavrjeđujem".
Sigurno i vi u svojoj okolini susrećete doista sretne ljude i čini vam se da im sve polazi za rukom. Možda je tu prisutno i malo sreće, no mislim da je presudna njihova velika volja i odlučnost da budu sretni. Oko nas su i oni vječito depresivni, žalosni, sa stavom "Ovaj je život nepravedan i mene svi mrze".
Jeste li uočili koja je razlika među njima? Sretni ljudi na prvo mjesto stavljaju sebe jer su svjesni da je sreća ono što se krije u nama, stvar stava, a ponekad i doživljaja. Ako je sreća u nama onda ju možemo podijeliti i s drugima ili im pomoći da je sami pronađu. A što dobivamo od ljudi koji su vječito nesretni? Žive kao sjena, frustrirani, nezadovoljni i uvijek krive druge za svoje neuspjehe, neimaštinu i slično. Upravo to, sve te frustracije i nezadovoljstva, ta energija barem djelomično prelazi i na nas.
Koliko ste se puta našli u situaciji da se nakon susreta s osobom koja vam se žalila sat vremena osjećate kao da vas je grickalo 10 vampira? Sigurno ste čitali da treba napraviti zaštitu, podići virtualni zid da ta osoba ne može doprijeti do vas, no je li to baš tako jednostavno? Ne kažem da ne funkcionira, ali kako kad i kako na kome. Nije li puno jednostavnije kloniti se takvih ljudi? Naravno, to je isto teško jer s Klaudijom ste odrasli, s Koraljkom se igrali u parku, s Vesnom proživljavali prve ljubavi, od Anastazije prepisivali, ali sad ste odrasle osobe.
Ako se držimo one tvrdnje da se družimo s ljudima od kojih možemo ponešto naučiti, vjerojatno su vam te drage prijateljice bile potrebne u nekoj fazi odrastanja. Ali, s vremenom se ljudi mijenjaju i vaše su kolegice sada možda sasvim druge osobe s kojima nemate ništa zajedničko. Zapravo slušate ih zbog osjećaja pristojnosti, nesvjesni da vam to ne treba u životu! Već ste joj 100 puta rekli što da napravi i dali bezbroj savjeta, a ona se još nije pomaknula nijedan metar prema rješavanju svog cilja, nego se i dalje žali? Onda joj više nije mjesto u vašem životu! Dali ste sve od sebe.
U svakodnevnoj žurbi nastojte maksimalno iskoristiti vrijeme i navečer leći u krevet zadovoljni jer ste ispunili i ostvarili ono što ste željeli, a vječite pesimiste ostavite neka se „koprcaju“ u vlastitoj nesvijesti. Oni ne mogu ili ne žele vidjeti i mijenjati se jer to zahtijeva puno truda, a možda im je jednostavnije samo kukati. No, to je njihov, a ne vaš odabir.
Zato sačuvajte lijepa sjećanja iz djetinjstva u kojima ste bili sretni s Kornelijom i Koraljkom, a njih prepustite njihovim vrtlozima života uz želju da uspiju pronaći vlastiti pravi put. Vi se bacite u zagrljaj sreće i okružite se ljudima s kojima to možete podijeliti.
Vaša Ema Jurić