Podatak da dijete na godinu raste manje od četiri centimetra upućuje na mogući zaostatak rasta, i trebao bi potaknuti roditelje na posjet liječniku, koji će tada provesti detaljniju dijagnostičku obradu radi otkrivanja njegova uzroka. Uzroci smanjenog rasta mogu biti različiti, pri čemu je većina fiziološka dok je manji dio patološki.
Najčešći uzrok smanjena rasta
Fiziološki uzroci niska rasta su obiteljski niski rast, koji je i najčešći uzrok smanjena rasta. Dijete visinom odstupa od prosječne visine za dob, ali je u skladu s visinom roditelja. Godišnja brzina rasta je manja od vršnjaka, te rastom ostaju ispod 5 centila. Koštana dob odgovara kronološkoj dobi, pubertetski razvoj počinje na vrijeme, a konačno dosegnuta visina odgovara srednjoj visini roditelja. Konstitucijski usporen rast drugi je po učestalosti uzrok smanjena rasta djece koja konstitucijski zaostaju rastom.
Zaostatak u rastu praćen je zaostatkom u koštanom dozrijevanju, a pubertetski razvoj također kasni i obično se javlja nakon 15. godine života. Djeca uglavnom dosegnu očekivanu konačnu visinu u odnosu na prosječnu visinu roditelja. Idiopatski nizak rast pri kojem se kliničkom obradom ovih bolesnika, čija je visina ispod 5. centila i brzina rasta manja od 50. centila, ne nalazi uzrok zaostatka u rastu.
Patološki uzroci niska rasta
Patološki uzroci niska rasta nalaze se u oko 30 posto djece koja dolaze na pregled pedijatru endokrinologu zbog zaostatka u rastu. Uzroci su brojni: pothranjenost zbog nedovoljnog kalorijskog unosa, kronične upalne bolesti crijeva, malapsorpcija, celijakija. Niski rast mogu uzrokovati kronične bolesti drugih sustava i organa kao na primjer bolesti bubrega, jetre, pluća, zatim prirođene srčane greške, te loše regulirani dijabetes.
Kako se provjerava rast djeteta?
Odmah nakon rođenja svakoj se bebi izmjeri visina, težina i opseg glavice. Ta mjerenja bit će redovita i u idućim mjesecima, a i godinama djetetova života. Pedijatar uspoređuje rezultate s tabelama koje su napravljene nakon mjerenja velikog broja djece praćenjem njihovog rasta prema dobi i spolu. Pedijatar uspoređuje rast svakog djeteta s podatcima na tablicama kako bi utvrdio odvija li se u granicama normale.Postoje li odstupanja, bit će potrebne određene, ciljane pretrage.
Testovi
Fizički pregled uključujući težinu, visinu i tjelesne proporcije pokazat će znakove usporenog rasta i odstupanje od normalnih krivulja rasta. Od testova često se preporučuje određivanje starosti kostiju na osnovi rendgenskog snimka ruke. Mjerenjem razine hormona rasta potvrđuje se je li poremećaj uzrokovan smanjenim radom hipofize. Moraju se odrediti i razine drugih hormona budući da nedostatak hormona rasta često nije jedini problem. Također treba obaviti pretrage krvi, te od ostalih pretraga još i rendgenski snimak lubanje, CT (kompjuterizirana tomografija) glave te nuklearnu magnetsku rezonanciju (NMR)glave.
RTG snimka zapešća
Jedna od prvih pretraga je radiografija, RTG snimka lijevog zapešća. Ova je pretraga vrlo jednostavna i korisna jer daje mogućnost procjene koštane dobi djeteta u odnosu na kronološku. Svatko od nas ima svoju stvarnu kronološku dob koja se računa prema datumu rođenja, ali i biološku, prema kojoj pojedina osoba može imati manje ili više godina, te koštanu dob. Koštana dob je parametar koji se podudara s kronološkom dobi, no može umjereno ili značajno zaostajati. Kad radiografija otkrije zaostajanje u koštanoj dobi, to znači da će se djetetove kosti (točnije, hrskavice zone rasta) zatvoriti kasnije ili pak rast završiti nešto kasnije nego kod njegovih vršnjaka. Razlika među kostima odraslih i djece jest upravo u zoni rasta koja se zatvara kada je rast kostiju završen. RTG snimka ograničene je vrijednosti jer ne daje druge informacije o mogućim razlozima zaostajanja koštane dobi.
Nedostatak hormona rasta
U oko 60 % bolesnika s nedostatkom hormona rasta uzrok ostaje nepoznat i tada je riječ o idiopatskom hipopituitarizmu. Poznati uzroci niskog rasta mogu biti razvojna anomalija mozga ili kostiju lubanje, genetski (kad je riječ o poremećaju gena uključenih u razvoj hipofize), odnosno stečeni, ako se javlja kasnije u životu najčešće kao posljedica tumora središnjega živčanog sustava ili trauma.
Liječenje nedostatka hormona rasta
Terapiju hormonom rasta potrebno je provoditi pod strogim nadzorom pedijatra endokrinologa, uz kontrolnu obradu jedanput na godinu i kontrolu drugih hormona hipofize. Najbolji učinak terapije hormonom rasta postiže se tijekom prve i druge godine nakon uvođenja hormona rasta. Brzina rasta nakon toga odgovara prosječnoj brzini rasta u skladu s dobi i genetskom predispozicijom djeteta.
Foto: © Sergey Novikov - fotolia