Vjerojatno nema mnogo stvari koje frustriraju više od toga da vaše dijete ne želi jesti obrok koji ste spremili. I dok se faze lošeg jedenja kod većine djece javljaju s vremena na vrijeme, te traju po nekoliko dana, kod neke djece to je način na koji funkcioniraju. Ponekad je lako kod djece detektirati u čemu je problem, posebno ako su veća, jer se mogu i sama izraziti, no kod manje djece do dvije i pol godine to često nije slučaj.
Uzroci mogu biti različiti, i ponekad ih nije najlakše otkriti, a ako vas loša prehrana djeteta zabrinjava, vrijeme je da se poigrate detektiva i otkrijete pravi uzrok. Evo, onih osnovnih…
1. Medicinski uzrok – Dok su djeca vidljivo bolesna (prehlada, povišena temperatura, bolovi), kao što je slučaj i s odraslim osobama, vjerojatno neće imati normalan apetit. No roditelji često zanemaruju to da djeca imaju smanjeni apetit ako pate od zatvora ili ako imaju problema sa želučanom kiselinom.
2. Senzorni uzrok – Neka su djeca jednostavno izbirljiva. Ako im neka hrana ne izgleda lijepo na tanjuru, te ako u rukama i ustima im ne odgovara teksturi (sluzavo, slinavo, premekano, pretvrdo, krive boje), tada neće jesti tu hranu. Ako prisiljavate dijete da jede tu hranu, postoji mogućnost da će početi s mrštenjem, protestiranjem, izazivanjem refleksa povraćanja, pokazivat će gađenje prema hrani – okus, miris, osjet… S druge strane, neka djeca će zbog pomanjkanja senzornih sposobnosti u procjenjivanju okusa i strukture hrane trpati u usta prevelike količine hrane odjedanput kako bi dobila tu povratnu informaciju. Problem je što djeca na taj način ne mogu dovoljno prožvakati hranu, što može dovesti do probavnih smetnji (bol u trbuhu, povraćanje, zatvor). Također, djeca zbog toga ne vole jesti mekanu hranu kao što su pire od krumpira, sir, špinat i slično, jer u ustima ne dobivaju željenu informaciju o njegovoj strukturi i automatski im ne odgovara.
3. Mehanički uzrok – Roditelji svakako trebaju uzeti u obzir prožvače li dovoljno dijete hranu. Dijete obično počne pljuvati hranu koju ima već u ustima neko vrijeme, počne se gušiti hranom, pljuvati napola prožvakanu hranu, te u konačnici povraćati hranu koja ne izgleda dovoljno prožvakana. Svakako treba uzeti u obzir djetetovu dob u kojoj se problemi s gutanjem mogu javiti. Primjerice, to je dob do dvije i pol godine. Upravo zbog straha da će povraćati i gušiti se s hranom, može početi odbijati hranu.
4. Nedostatak rutine – Kod djece se sve vrti oko rutine, pa tako i kada je u pitanju prehrana. Ako roditelji ne uspostave rutinu redovitih obroka u određeno vrijeme, sigurno će doći do poremećaja u prehrani, odnosno neće htjeti jesti kada će za to biti vrijeme.
5. Faze razvoja – Mnogi se roditelji preplaše kada njihovo dijete s otprilike godinu i pol ili dvije godine, prestane jesti sve što mu se stavi na tanjur, te počinje birati i odbijati hranu i zahtijevati samo onu omiljenu. Roditelji tada u nadi da dijete nešto pojede vrlo često pogoduju djetetu, te odustaju od dosadašnjih navika i rutina, što na kraju rezultira odgojem izbirljivog djeteta, što može trajati godinama, a neke će navike ostati i cijeli život. Sva djeca prolaze kroz faze razvoja, pa će svi prije ili kasnije ispitivati svoje granice. Treba reagirati ako dijete počne u potpunosti odbijati hranu. Tada je vjerojatno u pitanju neki drugi uzrok.
Foto: © Oksana Kuzmina - fotolia