Zašto mi moje dijete neprestano prkosi?

Vaš školarac je pronašao novi način ispitivanja vaših granica popustljivosti i njegove nove slobode

Zašto mi moje dijete neprestano prkosi?

Mislili ste da će vrijeme neposlušnosti proći kada vaše dijete krene u osnovnu školu? No, makar je vrijeme dječjih tantruma možda iza vas, vaše dijete i ne čini se baš previše poslušno, u biti često prkosi bilo kojoj vašoj molbi, zapovjedi, pozivu i sl. Primjerice, ne odaziva se kada ga zovete na jelo, ne želi pospremiti sobu, napisati zadaću, pomoći vam oko kućanski poslova...

Možda se pitate od kuda se pojavila ta neposlušnost i prkos, i gdje ste pogriješili i makar svaki slučaj je individualan, velike su šanse da u odgojnom smislu niste pogriješili nigdje. Makar vam se sve to činilo vrlo frustrirajuće, vaš školarac je pronašao novi način ispitivanja vaših granica popustljivosti i njegove nove slobode.

Kako se vaše dijete koje ide u prvi ili drugi razred osnovne sve više osamostaljuje, to sve više formira vlastita mišljenja o okolini i vlastite zaključke, pa zato ne treba čuditi kada počinje prkositi vašim „čudnim“ u „glupim“ zahtjevima i naredbama. Naravno, djeca te dobi još uvijek žive u svijetu vlastitih ideala, u koji pokušavaju uklopiti cijelu svoju okolinu, pa tako vas, i zato kada zatražite nešto što se ne uklapa u njihovo poimanje onog što bi trebali raditi, to će izazivati određenu vrstu pobune.

Hoće li to biti direktno odbijanje nekog zadatka, postavljanje pitanja zbog čega nešto mora obaviti ili će se pak praviti da vas ne čuje ili će na sve skupa reagirati s velikim zakašnjenjem, to su varijacije koje ovise o djetetu i o situaciji.  Zato je najvažnije pitanje koje se postavlja, što možete učiniti u vezi tog prkosa?

Dosta je drame

Imajte razumijevanja, jer njegov svijet mu je najvažniji. Ako gleda crtane filmove, a vi ga pozovete na jelo, koje on odbija, te ga nakon toga primorate da ipak prekine gledanje i pridruži vam se za stol, budite smireni. Nemojte i vi raditi oko toga veće drame nego što zaista jesu. Dijete će ionako dramatizirati dovoljno za oboje. Primjerice, možete mu reći „Razumijem da su crtani filmovi zabavni, ali jelo je gotovo i ono ne može čekati.“

Pokažite suosjećanje za njegove „probleme“, no isto tako budite odlučni bez popuštanja. Vi ste ipak osoba koju dijete mora slušati. Kod sebe i partnera postavite granice koje nećete prelaziti ni pod svaku cijenu, i isto tako one moraju biti jasne djetetu. Primjerice, da ne smije zvati nikog na telefon/mobitel bez dopuštenja ili da mora doći odmah čim ga prvi puta pozovete.

Ako vaša ograničenja ne funkcioniraju, pokušajte saznati koji je razlog zbog čega vam dijete neprestano prkosi. Primjerice, ako ne želi pisati zadaću iz matematike, možda je problem jer ne razumije zadatke, pa će možda vaša pomoć ili pomoć starije braće riješiti problem. Ili, ako primjerice ne želi obavljati male kućanske zadatke, saznajte ima li dijete dovoljno slobodnog vremena ili je preopterećeno sa sadašnjim obavezama. Kada dijete shvati da mu želite pomoći i njegov prkos bi se trebao smanjiti.

Naučite ga kontroli

Potičite dobro ponašanje na način da ostanete mirni kada vam dijete prkosi, makar biste najradije podigli glas i rekli što ga ide. No, imajte na umu da je dijete svjesno da se ponaša kako ne treba (i ne može si pomoći), i zato ako ćete vi nastupiti negativno prema njemu, i ono će još više prkositi. Također, svaki puta kada će se dijete ponašati kako treba, pohvalite ga.

Iako će svi roditelji trebati prije ili kasnije kazniti svoje dijete na određene načine, nemojte da vam to pređe u naviku, jer dijete će vas slušati samo zato jer će vas se bojati. Discipliniranje školaraca između šeste i osme godine života ne znači da ga vi kontrolirate, nego da ono nauči samo sebe kontrolirati, što će mu dobro doći u životu. Također, kada dijete i dalje krši pravila, treba biti svjesno da će i zbog toga snositi posljedice.

Kada jednostavno ne možete naći zajednički jezik i kada je dijete previše uzrujano jer nešto nije po njegovome, pošaljite ga da se smiri, no nemojte dopustiti da radi, ono što je do sada radilo, odnosno ono što ste prekinuli. Kada se smiri, ponovno mu dajte isti ili neki novi zadatak koji će morati obaviti.  

Imajte razumijevanja

Dajte mu određenu moć odlučivanja, primjerice hoće li pospremiti svoju sobu prije nego što pogleda crtani film ili nakon, neka odabere odjeću koju će nositi taj dan (naravno ako je primjerena) neka odabere koje će povrće pojesti za obrok... Iako ćete vi i dalje imati kontrolu nad situacijom, vašem školarcu će to dati privid kontrole, što će prihvatiti objeručke. Imate na umu njegove godine, pa ponekad i popustite, uz napomenu da je to nešto što ste mu sada dopustili, ali da sljedeći puta neće to moći izvesti.

Naučite dijete novim vještinama, te mu pomažite dok ih ne savlada, i tek onda tražite od njega da ih samostalno obavlja. S obzirom da već jako dobro poznate svoje dijete i njegove reakcije, izbjegavajte situacije u kojima zbog nekog razloga još više počinje prkositi i negodovati. Poštujte njegove granice, i naučite ga poštovati vaše.

Nemojte očekivati da će se vaše dijete veseliti bilo kojem zadatku koji mu dajete, ali ako obavi barem 50 posto njih bez protivljenja, zanovijetanja, prkosa i negodovanja, postigli ste veliki uspjeh.

(vam)