Početkom školske godine za djecu s kroničnim bolestima i njihove roditelje javljaju se brojne dvojbe i strahovi oko toga hoće li kronična bolest utjecati na djetetov uspjeh u školi, kako će ga prihvatiti vršnjaci, te kako će nastavne obveze i školske aktivnosti utjecati na njegovo zdravlje. Kronična bolest kod djece može se definirati kao stanje koje ometa dijete u dnevnom funkcioniranju ili utječe na normalno funkcioniranje više od 3 mjeseca u godini, ili je dijete, zbog te bolesti, hospitalizirano više od jednog mjeseca u godini.
Učestalost kroničnih bolesti
Kronične bolesti u djece nisu rijetke, otprilike jedno od šestero djece ima neki oblik kroničnog poremećaja koji mogu varirati u obliku i intenzitetu. Najčešće su kronične bolesti djece i adolescenata alergijske bolesti, astma, dijabetes, rak, cistična fibroza, epilepsija i druge. Prema jednom od posljednjih istraživanja u Hrvatskoj, najčešće kronične bolesti kod djece u našoj zemlji su alergije, poremećaji vida, noćno mokrenje, sideropeničana anemija (zbog manjka željeza), bronhalna astma, te epilepsija. U rjeđe kronične bolesti djece koja polaze u školu ubrajaju se šećerna bolest, prirođene ili stečene srčane greške, celijakija, te poremećaji rada štitnjače.
Sudjelovanje u školskim aktivnostima
Kronične bolesti mijenjaju način života djeteta, njegove navike, nameću ograničenja. Školsko dijete zbog kronične bolesti može nailaziti na probleme čestog izostanka iz škole, neodgovarajuće socijalizacije, neprihvaćanja od strane vršnjaka. Djeca s kroničnim zdravstvenim poteškoćama mogu biti ograničena u nekim aktivnostima, imati brojnije hospitalizacije, ambulantne kontrole i liječenja. Ona s teškim nedostatcima mogu povremeno biti nesposobna sudjelovati u školskim aktivnostima i aktivnostima svojih vršnjaka. Problemi često nastaju zbog odluke smije li pohađati satove tjelovježbe, i ako smije, što i u kolikoj mjeri.
Kod polaska djeteta u školu roditelji i dijete trebaju nastavnicima i vršnjacima dati upute vezane za terapiju i određena obilježja bolesti te istaknuti kako je potrebno djetetu ponašati se prema djetetu u skladu s njegovom bolešću. No, djetetu treba omogućiti sudjelovanje u svim školskim aktivnostima i na taj mu način umanjiti osjećaj različitosti u odnosu na zdrave vršnjake. U razgovoru sa školskim liječnikom i učiteljicom ili učiteljem roditelji trebaju upozoriti na bolest, lijekove, prehranu, posebne mjere zaštite i na sve ono što se primjenjuje u svakidašnjem životu djeteta s kroničnom bolešću.
Bolest ne mora biti prepreka!
Kronične bolesti u djeteta koje pohađa školu zahtijevaju dobru suradnju liječnika različitih specijalnosti, od pedijatra, liječnika školske i obiteljske medicine do dječjih i adolescentskih psihijatara. Uz učitelja i profesora djeteta, treba biti uključen i stručni tim koji čine psiholog, pedagog, defektolog i liječnik školske medicine kojem pojedina škola pripada.
Analiza uspjeha u školi kronično bolesne djece pokazala je da su oni u 87 posto slučajeva odlični i vrlo dobri učenici i da nema razlike u odnosu na zdravu djecu, kao što se pokazalo ni da nema bitne razlike u njihovu ponašanju. Kronična bolest ne mora biti prepreka, što dokazuju brojni odlikaši među djecom koja imaju astmu, epilepsiju ili neku drugu kroničnu zdravstvenu teškoću.
Potpora mora biti sveobuhvatna
Od trenutka uključivanja kronično bolesnog djeteta u školu potrebna je određena prilagodba koja ovisi o vrsti bolesti. Polazak djeteta u prvi razred izaziva velik stres, što može negativno utjecati na osnovnu bolest. Zato valja osigurati kvalitetne uvjete života i rada, individualizirati nastavu u što je moguće većoj mjeri, educirati učitelje i roditelje, te im pružiti psihološku podršku. Prema određenim istraživanjima, 30 – 40 % kronično bolesne djece, urednog intelektualnog statusa, ima poteškoća s učenjem ili poremećaj ponašanja i psihološkog razvoja.
Praćenjem i timskom obradom djeci se može pomoći primjenom zakonske mogućnosti prilagodbe programa u intenzitetu nastave i svladavanja gradiva, te primjenom individualiziranih postupaka. Sve bi se trebalo odvijati uz kompetenciju stručnjaka iz tima. Poteškoće u ponašanju i psihološkom razvoju kronično bolesnog djeteta često su vezane i za socijalno - ekonomski status obiteljske sredine. Na kraju osnovnoškolskog obrazovanja stručni tim provodi školsku i profesionalnu orijentaciju kronično bolesnog djeteta, kako bi moglo nastaviti srednje i visokoškolsko obrazovanje u skladu sa svojim mogućnostima te izabrati zanimanje koje nema kontraindikacija s obzirom na kroničnu bolest.
Pomoćnici u nastavi
Nažalost, gotovo pa svake godine u rujnu se ponove problemi učenika s posebnim potrebama koji bez osobnog asistenta ne mogu pratiti nastavu. Ima strahova i ove jeseni, kao što se to dogodilo u rujnu prošle godine, da bi mnogi učenici mogli ostati prepušteni sami sebi. Iz resornog ministarstva napominju kako su prijavitelji na natječaj obvezni osigurati dio financijskih sredstava, pa će morati dijelom snositi troškove asistenata u nastavi za djecu s teškoćama. Na natječaj su se mogli prijaviti svi osnivači škola, a ne samo županije.
O tome hoće li dobiti novac za asistente, doznat će u listopadu, a dotle su dužni osigurati financiranje pomoćnika u nastavi. Cilj je projekta izjednačiti mogućnosti svih učenika, poboljšati položaj djece s teškoćama i njihovih obitelji, te stvoriti uvjete za njihovo aktivno sudjelovanje u društvenim i kulturnim aktivnostima njihovih zajednica.
Kada dijete ima kroničnu bolest