Premda su vaša djeca vjerojatno imala male tjedne iznose džeparca, čim dosegnu dob od trinaest ili četrnaest godina morate im davati im tjedni džeparac zbog nekoliko razloga:
- Počet će shvaćati vrijednost novca i kupovati ono što žele od ograničene svote kojom raspolažu ili čak ... štedjeti ... za nešto (upozoravamo vas da se ni jedna od ovih dviju stvari ne događa preko noći).
- Točno će znati koliko im dajete tjedno i otprilike što si mogu priuštiti s tim novcem.
- Izbjeći ćete srdžbu svaki put kad traže novac, a i uporabu otrcanih klišea koje ste i sami mrzili slušati od svojih roditelja: "Novac ne raste na drveći, znaš!".
- U ovoj eri kada vlada izreka "Želim sve i to odmah!" djeca će brzo naučiti tešku životnu lekciju koju svi predobro znamo – ne možeš imati sve što poželiš.
Sve ovo zvuči vrlo jednostavno, no funkcionira li to i kako u stvarnom životu? Istini za volju, u početku obično potroše sav novac u prvih nekoliko dana, a onda traže još za autobus do škole... Dakle, da pomognete djeci da se snađu, sjednite s njima i porazgovarajte što trebaju kupiti od tog novca i kako će ga najbolje rasporediti pa čak i uštedjeti za nešto. Iznos džeparca će se očigledno povećati kad odrastu i postanu samostalniji.
Najprije utvrdite koliko im je zapravo potrebno, što može uključiti i prijevoz do škole i novac za ručak. Zatim se dogovorite što trebaju kupovati sami, a što ćete i dalje kupovati za njih. Premda ćete imati malo utjecaja na njihov izbor odjeće, to je područje u kojem trebate imati nadzor, dakle nemojte taj trošak uključivati u njihov džeparac, što ne znači da ćete kupovati nov odjevni predmet svaki tjedan. Stvari koje vi i vaša djeca možda želite uključiti u džeparac jesu (dakako ovisno o dobi):
- šminka
- video igrice
- časopisi, stripovi i knjige
- CD i DVD-i
- slastice i mali obroci
- karte za kino
- bonovi /račun za mobitel
- pića
- ulaznice na koncerte i u klubove
- javni prijevoz
- taksi (dijeljenje s prijateljima)
To su teme o kojima valja razgovarati, a ne ih redovito uključivati u tjedne džeparce. Ponekad je korisno razgovarati s roditeljima prijatelja vaše djece i doznati koliko oni džeparca daju svojoj djeci. Premalo, primjerice za autobus i nekoliko paketića žvakaće gume je bijedno, a s druge strane ako mogu trošiti na svakakve nepotrebne gluposti je daleko previše. Odredite razumnu svotu i veća je vjerojatnost da će se dijete tome prilagoditi i iz toga nešto naučiti.
Koliko god to zvučalo neobično, dogovorite se s kćerima koliko ćete godišnje novca odvojiti za njihove frizere i kozmetičke salone (da, neke djevojke već od četrnaeste odlaze na depilaciju i sl.), jer će jedino tako shvatiti da ti ne mogu priuštiti promjene svakih nekoliko tjedana.
Što ako im ponestane novca?
Ako im ponestane novca vjerojatno će tražiti još ili akontaciju za idući tjedan.
Vrlo jednostavno, ali odrješito recite "ne". Objasnite da vi kao zaposlenik ne možete otići šefu i reći da ste probili ovomjesečni kućni budžet i upitati ga biste li mogli dobiti dio plaće za sljedeći mjesec. Ne dajte se pokolebati niti ulagivanjem: "Ali, molim te, mamice, ti si najbolja i najljepša mama na svijetu i obećavam da se to više nikada neće ponoviti. Samo ovaj put...". Najbolja i najljepša? U redu, to je već lukavo, no ostanite čvrsti. Djeci činite medvjeđu uslugu ako popustite, a ponovit će se možda prije nego što ste si opće mogli zamisliti, jer ste upravo poučili dijete da će, kad ostane bez novca, dobiti još bez problema.
Možete, međutim, predložiti da izglačaju cijelu košaru rublja ili skuhaju i očiste poslije večere ili nešto drugo, ovisno o tome koliko im novca treba. Vrlo važno pravilo kojeg se morate bezuvjetno pridržavati jest da posao mora biti obavljen prije nego što im predate novac. Objasnite da im nitko zdrave glave neće unaprijed platiti posao koji će obaviti tko zna kada.
Držite se tog pravila i zbog vlastitog mira, inače ćete se osjećati prevarenom i ogorčenom. To je situacija u kojoj primjedba tipa: "Ponašaš se kao da sam ja banka", ostavlja gorčinu između roditelja i djeteta, a potpuno je jasno da je krivnja na roditelju. Zamislite da mi odemo u banku i tražimo od blagajnika novac (koji nije naš) i dobijemo ga s dvojbenom šansom za povrat, zar ne bismo stalno išli u tu banku po još?
Ovisno o tome kako se djeca snalaze s džeparcem, kad napune petnaest ili šesnaest godina možete im početi davati mjesečni, umjesto tjedni džeparac da vidite kako će se snaći. Pokaže li se da već polovicom mjeseca ostaju bez novca, vratite se na tjedni džeparac.
Ako im je očajnički stalo da za nešto posude novac, a vi pristanete na to, budite potpuno sigurni da će ga vratiti. Možda čak trebate sjesti i potanko razraditi način i vrijeme povratka prije nego pristanete posuditi novac.
Rastavljeni roditelji
Pokušaj da djecu naučite raspolaganju novcem može se izjaloviti ako dobivaju novac u posjetu drugom roditelju. Roditelj daje novac jer možda osjeća da ne vidi djecu dovoljno često ili osjeća krivnju zbog razloga za razvod.
Ako ste u uljudnim odnosima s bivšim partnerom, objasnite mu o džeparcu i predložite da daju pola ili stavljaju novac na bankovni račun da se skuplja za, primjerice, školske knjige ili studij u budućnosti. Ako ne razgovarate, napišite pismo s objašnjenjem da je to za dobrobit djeteta.
Ako opazite da dijete odjednom ima novu odjeću ili stvari za koje im niste dali novac, upitajte ih odakle im. Ako su to dobili od drugog roditelja u nastupu nježnosti ne govorite ništa, no ako se to počne redovito događati, porazgovarajte o tome s bivšim bračnim partnerom. Objasnite da obasipanje odjećom i poklonima nije najbolje za dijete, stoga neka radije novac stavlja na njihovu štednu knjižicu.
Bake i djedovi
Ako bake i djedovi redovito daju djeci novac, isto ih zamolite da stavljaju novac na njihove štedne knjižice jer dobivaju džeparac pa će njihov novac samo spiskati. Ako im novac daju povremeno, pustite ih i predložite djeci da polože taj novac u banku. Budite spremni na začuđeno "A zašto?" od svojih tinejdžera.
Bankovni računi
Djeca bi trebala imati svoje bankovne račune od rane dobi tako da se novac od rođendana/Božića/Uskrsa/kršenja/pričesti/firme može položiti i skupljati za budućnost. Kad dođu u tinejdžersku dob izbjegavajte njihov pristup svome računu ili štednji ako smatrate da je izazov ušteđevine prevelik. Alternativa je da prebacite ušteđevinu na poseban račun (s kamatama), a njihov džeparac redovito uplaćujte na tekući račun kojem imaju pristup bankovnom karticom.
Izvor: knjiga "Da, molim. Svejedno! - Vodič za učenje tinejdžera dobrom ponašanju"
Autorica: Penny Palmano
Nakladnik: Veble commerce