Kada iz djeteta ne možete izvući više od dvije šture rečenice, a upitate ga pitanja na koja se može vrlo opširno odgovoriti i kada to iz faze prerasta u svakodnevnicu, hvatate se u koštac s činjenicom da imate šutljivo i povučeno dijete. Što učiniti i kako reagirati?
Šutljivost i povučenost kod djece mogu biti samo faza, ali i dio karaktera koji počinju pokazivati već u vrlo ranoj dobi. Također, takvo ponašanje može upućivati na određeni unutarnji problem koje dijete nosi u sebi i ne zna ga ili jednostavno ne želi iznijeti komunikacijom.
Ako se radi o unutarnjim problemima, pokušajte zajedno otkriti uzrok problema. Nemojte vršiti preveliki pritisak, već se poslužite pitanjima prilagođenim vašem djetetu, dakle kroz igru ili na neki sličan način. Nikako nemojte nastupiti nametljivim pomaganjem, kritiziranjem, vikanjem i ne govorite pred drugim ljudima o njegovim problemima ili osobnosti jer će to samo pogoršati situaciju. Unutarnji problemi koji se zbog raznih faktora mogu pojaviti su strah, nesigurnost, bijes, nemir, nepovjerenje. Dijete koje je opterećeno takvim osjećajima je uglavnom pasivno, povučeno i ima problema sa samopouzdanjem, te se ne želi uključiti u društvo. Kada uvidite o čemu je riječ, lakše ćete pronaći i način kako odagnati takve osjećaje koji muče vaše dijete.
Kako biste se uvjerili o čemu je zapravo riječ, postavite si pitanja koja će vam pomoći u tome:
- Koliko (kvalitetnog) vremena zaista posvećujete svom djetetu?
- Znate li kako se ono ponaša kada vi niste prisutni?
- Što ga veseli ili plaši?
- S kakvim prijateljima se druži?
- Koliko je kvalitetna vaša međusobna komunikacija?
- Koliko restrikcija mu dajete?
- Kakva očekivanja imate od njega?
- Koje su njegove potrebe?
Kako biste lakše shvatili djetetovu osobnost, morate biti svjesni da u društvu postoje introverti i ekstroverti. Introvertan tip osobe se napunjuje energijom kada je sam/a ili kada je u što manjem društvu, dok ekstroverti uživaju jedino kada su okruženi velikim brojem prijatelja i to ih ispunjuje i čini neizmjeno sretnima. Slijedeći te činjenice da nismo svi jednaki i da postoje različiti tipovi osobnosti, pokušajte shvatiti i da vaše dijete još u ranoj dobi pokazuje znakove prema kojima se klasificira u jedan od ova dva tipa.
Ono što je među glavnim prioritetima svakog roditelja su zadaci koje imate kao autoritet prema svome djetetu i osoba koja ga odgaja i uči o životu. Dakle, na vama je kako i u kojoj mjeri ćete ga naučiti pravilima lijepog ponašanja, hoćete li shvatiti njegove potrebe, te kako ćete ga naučiti da se nosi sa zadanim situacijama u društvu. S druge strane, također mu trebate posvetiti vremena onoliko koliko će dijete zahtijevati kako bi naučilo kako steći prijatelje ili kako se nositi s utjecajem suvremenog doba i osobitih pravila koje ono sa sobom nosi.
Svakako imajte na umu da djeca uče i kopiraju ponašanje svojih roditelja više nego riječi, ali riječi su te koje ih mogu snažno uznemiriti i povrijediti. Pokažite mu kako ste vi ti koji stvarno imaju veliko samopouzdanje jer vi ćete mu onda biti pravi uzor, te ćete ga na vlastitom primjeru naučiti pravilnim reakcijama. Ohrabrujte ga i pokažite mu suosjećanje, vaša mu je podrška najbitnija. Upišite ga na sport ili neke kreativne aktivnosti poput plesa, radionica crtanja i slikanja ili pjevanja, to zaista može pomoći kod njegove nesigurnosti i reguliranja osjećaja koje nosi u sebi.
Budite oprezni, promišljeni, razvijajte komunikaciju na pravi način i budite svjesni da osjećajno dijete zahtijeva više pažnje , podrške i ljubavi, ali i iskrenih pohvala.