“Mama, ona me udarila!” “Ali on je započeo!” – koliko ste puta samo to čuli. U takvim situacijama postajete posrednik, pregovarač i sudac koji mora saslušati obje strane. Ne možete shvatiti kako se vaša djeca ne mogu slagati? Odgovor je: oni se slažu. Svađe nisu znak da se ne slažu – to je način na koji se slažu – koriste konflikte da bi testirali svoju moć, razriješili razlike i izbacili emocije sa poznatim ravnopravnim članom obitelji. Svađe zbog rivalstva među djecom su povezane sa njihovom borbom za prevlasti, pažnjom roditelja i njihovom podrškom.
Što je više sličnosti među vašom djecom – isti spol, mala dobna razlika, slični interesi – veća je vjerojatnost da će biti više svađa. Ogromna iznimka su jednojajčani blizanci čija sličnost stvara veliku bliskost. Što su sličniji, osjećaju se međusobno bliskiji.
Drugoj braći i sestrama sličnost samo povećava vjerojatnost konflikta jer trebaju pobijediti drugog i uspostaviti samostalnost.
Rivalstvo među braćom i sestrama pojavljuje se u svim oblicima, a mogu se ispoljavati glasnim svađama, razbijanjem stvari ili čak tučnjavom. U nekim slučajevima rivalstvo među djecom ne zahtijeva intervenciju roditelja i možete im prepustiti da sami razriješe svađu. No u drugim slučajevima bi se trebali roditelji umiješati.
Kad dijete navrši treću godinu, iako se njihovo loše ponašanje može pripisati nedovoljnom znanju i iskustvu, znat će u svakom slučaju već jako dobro što je dobro, a što loše. Isto tako djeca u toj dobi imaju začuđujuće dobro razvijen osjećaj za pravdu.
Kada se govori o bratskom rivalstvu tajna je u tome da znate kada trebate djecu ostaviti da sami razriješe svađu, a kada trebate intervenirati, te kad se upletete, kako razriješiti konflikt među djecom, tako da razumiju da njihovo ponašanje ne samo da nije primjereno, već i zašto je neprimjereno.
Za početak bi bilo dobro da razmotrite probleme sigurnosti djece i imovine, te njihov osobni izbor.
Jasno je da trebate intervenirati kada je dijete ugroženo ili postoji opasnost od uništavanja imovine. Isto tako, ako radnje jednog djeteta ometaju aktivnosti drugog djeteta, jer je njegov osobni izbor ograničen, opet se trebate umiješati.
Isto kao i općenito u društvu, trebamo postaviti granice koje se ne smiju prelaziti. Tako djeca moraju naučiti da postoje granice koje moraju poštivati, te da trebaju poštovati svoju braću i sestre.
Prema tome, dokle god su djeca unutar tih granica, tada se ne bi trebali uplitati u njihova neslaganja, već bi trebali djeci prepustiti da sami razriješe svoje probleme. Istina je da djeca trebaju prostor u kojem će izraziti svoje misli i osjećaje, te da nauče donositi vlastite odluke i iskuse posljedice svojih djela.
Roditeljima često može biti teško znati kada je trenutak da se upletu u bratsku svađu. Možete napraviti više štete nego koristi bilo sa prečestim uplitanjem ili pak sa nedovoljno čestim. Pa ipak, u pravilu, roditelji će radije ostaviti djeci da srede svoje nesuglasice sami, nego da interveniraju. Dok je ovo u redu do određene točke, prepuštanje pravde u dječje ruke može brzo eskalirati i tada bi djeca vrlo lako mogla prijeći granicu.
Većina problema vezana za rivalstvo među djecom može se izbjeći, ako se roditelji fokusiraju na korijen problema svađe među njima od malena. Upamtite da su mnoge tenzije među djecom slične onima među odraslima.
Posljednje što trebate upamtiti je da je dio naše uloge kao roditelja postaviti dobar primjer svojoj djeci. Ako djeca vide da se i njihovi roditelji ne slažu oko svega, ali su u stanju razriješiti to na miran i pravedan način, bez rasplamsavanja svađe, tada će to djeci biti najbolja početna točka u riješavanju vlastiti nesuglasica.