Prve dječje pobune: Kad anđeo počne govoriti "Ne!"

Prve dječje pobune: Kad anđeo počne govoriti "Ne!"

Prije ili kasnije, najčešće oko druge godine života, iz djetetovih usta čuti ćemo riječ "NE". Ovo znači da je naš anđeo upravo izašao iz doba ranog djetinjstva i ušlo u prvu fazu pobune.

Poznato je da se djeca bune kroz tri razvojne faze. S dvije godine, s pet godina i u pubertetu. U nastojanju da zaštite svoju osobnost i nezavisnost, udaljavaju se fizički i emocionalno od svojih bližnjih koji im pružaju pažnju. Iako je nekim roditeljima ovo težak period, jer se prvi put susreću s djetetovim neslaganjem, otporom, neposluhom i neprihvaćanjem odraslog autoriteta, važno je naglasiti da su sva ova ponašanja znak da se dijete zdravo emocionalno i psihički razvija i da izgrađuje identitet te im se zapravo mogu veseliti.

Dvogodišnja djeca bune se protiv svojih majki i pokazuju "ja mogu biti bez tebe". Tata na primjer ne može shvatiti kako se mama ne slaže s tim slatkim nezavisnim dvogodišnjakom, a mama više ne zna kako s njim postupati. U petoj godini djeca se bune i protiv mame i protiv tate pokazujući "ja mogu biti bez vas oboje". Sada se možda tata ne snalazi, a mama ga uvjerava da je ona kroz to već prošla i «da će ga to već proći».

Kada dijete govori "ne"

"Ne" je vježba za osjećaj moći i individualnosti. Ukoliko dijete stalno govori "ne", to može postati zamarajuće i za vas i za vaše dijete pa usmjerenost ka pozitivnom može pomoći:

  • Nagradite ponašanja koja želite ohrabriti. Ne trebate pretjerivati s pohvalama, ali ponudite "Hvala ti" ili neki drugi oblik prijateljske pažnje.
  • Kad god je moguće, ignorirajte ponašanja koja želite obeshrabriti. (Ako vaš dvogodišnjak kaže riječ koja je nepoželjna, uskratite pažnju koju dijete privlači).
  • Obraćajte se na pozitivan način: "Molim te makni lutke odavde" je bolje nego "Nisi maknula lutke".
  • Nemojte reći "Maknimo igračke odavde", osim ako stvarno ne mislite zajednički pospremati.
  • Budite oprezni da ne date izbore koje niste spremni poštovati. "Dolaziš li na kupanje?" poziva dijete da kaže "ne". Pokušajte radije s : “Dođi na kupanje.”
  • Birajte riječi "učini" umjesto "ne čini". "Molim te, hodaj" je jasna i pozitivna uputa, dok "Ne trči!" samo govori djetetu što ne smije činiti, a ne govori što smije.
  • Budite jasni i pošteni. Ako kažete "Kada se okupaš, pročitat ću ti priču", ustrajte u izrečenom. Ako kažete svom djetetu "Ako to učiniš ponovo, ja ću..." zatvorili ste sve mogućnosti za pregovaranje i trebat ćete izgurati do kraja ako dijete bude neposlušno.


Učinite da vas dijete čuje bez vikanja
Ako vas dijete ignorira ili ne čuje vaše upute:

  • Idite tamo gdje je dijete. Ne zovite ga s udaljenosti.
  • Provjerite je li dijete potpuno zaokupljeno nečim što čini. Bolje je pričekati minutu i onda imati njegovu potpunu pažnju.
  • Spustite se na visinu djeteta i uspostavite kontakt očima.
  • Zahtijevajte ili tražite samo jednu stvar od djeteta istovremeno te dajte objašnjenje ("Molim te završi to sada, vrijeme je da krenemo.")
  • Govorite jasno – oslovite dijete imenom. Također, nastojte govoriti smireno uljudno koristeći "molim te".
  • Očekujte da ćete se ponavljati, i da vas možda neće poslušati od prve.




Kako djetetov bijes učiniti neopasnim

Vaš dvogodišnjak može povremeno biti preplavljen ljutnjom i bijesom kad nije po njegovom. Ponašanja koja izazivaju srdžbu variraju, ali će dijete vjerojatno svaki put reagirati slično. Može primjerice:

  • divlje juriti po sobi i vrištati
  • leći na pod, previjajući se i udarajući
  • vrištati dok ne promukne ili ne povraća
  • poplaviti u licu jer je ostao bez zraka i na trenutak ne može ponovo udahnuti.

Zadržavanje daha uslijed bijesa je roditeljima obično vrlo uznemirujuće za gledati. Ne paničarite: refleksi tijela će pritisnuti zrak natrag u pluća vašeg djeteta puno prije nego nastupi opasnost.

Kako ublažiti dječji bijes

Postoje neke stvari koje možete učiniti kako biste spriječili razarajući bijes ili umanjili njegovu žestinu. Ovdje su neke od strategija koje možete upotrijebiti:

  • Pokušajte biti tolerantni oko nekih svakodnevnih stvari. Npr. možete li ga pustiti s njegove stolice kada pojede radije nego da čeka dok svi završe s jelom?
  • Razmislite o tome koliko i kada govorite djetetu «NE». Koristite NE kad vam je zaista važno, jer će ga tad dijete puno ozbiljnije shvatiti nego ako to stalno govorite.
  • Dajte djetetu izbor. Izbori olakšavaju djeci suradnju. ("Prvo zubi ili prvo pidžama?")
  • Ako je dijete bijesno, uvjerite se da se neće ozlijediti. Možda će biti najbolje ako ga nježno držite dok se ne smiri.
  • Izbjegavajte raspravljanje, psovanje ili prigovaranje.
  • Ne dopustite da se dijete osjeća nagrađeno ili kažnjeno zbog toga što je bijesno. Cilj je da uvidi da to ne mijenja ništa i da je srdžba emocija kao i svaka druga.


 Iz knjige «Odgajam li dobro svoje dijete»
autorica Gordane Buljan Flander i Ane Karlović
www.gordana-buljan-flander.com

Foto:  Daniel Hughes / Foter.com / CC BY-SA
theloushe / Foter.com / CC BY-NC-ND