U ranom razdoblju života djeca često koriste plač kako bi komunicirala s okolinom, najviše s roditeljima. Roditelji u najvećoj mjeri nisu sigurni kako interpretirati plač djeteta: događa li se nešto ozbiljno ili dijete tako samo privlači pažnju. U svakom slučaju, potrebno je postupno, malim koracima izgraditi komunikaciju s djetetom kako ne bi moralo svaki puta plakati kako bi vas uputilo na nešto.
- Gledajte na plač svog djeteta kao na oblik komunikacije, a ne na sredstvo manipulacije. Trebate ga tumačiti kao signal – poslušajte ga i pokušajte ga interpretirati bez bojazni da ćete tako ˝razmaziti˝ dijete.
- Postoji mit, pogotovo kod novopečenih roditelja, da što dulje odgađate odgovoriti na djetetov plač to će ono prije prestati s plakanjem. Jednim dijelom to može biti točno, međutim postoje i nešto osjetljivija djeca koja na ignoriranje mogu reagirati apatijom.
- Studije su pokazale da djeca koja su dobivala redovitu pažnju i reakciju roditelja na plač, postaju samostalnija i manje plačljiva tijekom daljnjeg razvoja.
- Prikladno reagirajte na djetetov plač. U prvih par tjedana djetetova života reagirajte intuitivno, već na prve znakove plača. Upoznavanjem sa svojim djetetom u narednim mjesecima lakše ćete moći procijeniti ulogu njegovog plača.
- Ipak, znajte kada reći ˝da˝, a kada reći ˝ne˝. U početku ćete vjerojatno više govoriti ˝da˝ dok će vam s iskustvom tu i tamo doći i odgovor ˝ne˝. Potrudite se da kroz upoznavanje s djetetovim plačem u početnoj fazi i vi i dijete razvijete međusobnu komunikaciju.
- Isprobajte takozvani karipski pristup. Zamislite situaciju u kojoj vi telefonirate, a pod vašim nogama se igra dijete od sedam mjeseci. Dijete se odjednom počne vrzmati i upućivati vam molećiv pogled. Umjesto da smjesta spustite telefon i primite dijete, radije mu se nasmijte od uha do uha te mu mirnim glasom recite da je sve u redu. Ova metoda proizašla je iz poznate karipske uzrečice: ˝ don't worry, be happy˝.
Preuzeto s: Naturala.hr