Kako bismo mogli naučiti nekoga odgovornosti ako je ni sami baš ne shvaćamo najbolje? Odgovornost uglavnom označava razvijenu svijet o osjećaju da trebamo o nečemu voditi brigu, bilo da se radi o ponašanju, osjećajima ili pak pravilima drugih osoba, ali i nas samih.
Kako bismo dijete mogli naučiti odgovornosti, moramo i sami imati razvijenu tu svijest. Najprije prema samima sebi i međusobnom odnosu članova unutar obitelji, a onda i prema svim ostalim ljudima s kojima se susrećemo u vlastitoj svakodnevnici. Obzirom da djeca već u vrlo ranoj dobi počinju oponašati ponašanje vlastitih roditelja, ponekad nam može puno značiti i ako naučimo kontrolirati vlastito ponašanje u blizini djece. Komunikacija je onda samo jedan proces ponavljanja i popravljanja već stečenog dojma ili znanja.
Odgovornost nije jedino i isključivo povezana s obrascima ponašanja i odnosu na relaciji dijete-roditelj. Odgovornost se ogleda u mnogim drugim stvarima poput: stava i odnosa prema sebi samome, odnosu prema financijama, čišćenju životnog prostora, obavezama koje imamo u vlastitom životu, osjećajima i potrebama drugih ljudi itd. Samopoštovanje temelj je svega ostaloga. Ako volimo i poštujemo sami sebe, moći ćemo tu ljubav na jednak način usmjeriti i prema svim drugim osobama koje čine naš život.
Izgradnja odgovornosti kod djece ne znači samo svijest o odgovornosti. To se odražava na apsolutno cjelokupan život djeteta i pratit će ga kroz sve faze njegova odrastanja kako bi mu naposlijetku omogućile razvoj u cjelovitu osobu.
Kako ispravno postupiti u konkretnom smislu i u praksi, ovisi o stupnju razvoja vašeg djeteta, ali odgovornost se može naučiti kroz razne primjere:
- kućne poslove i zadatke sukladno njihovoj dobi
- dosljednost roditelja i neprekidno podsjećanje na zadatke koji ih očekuju
- zadaci moraju biti prilagođeni dobi djeteta, jasni i zanimljivi
- uz kreativne zadatke možete potaknuti kod njih svjesnost o donošenju vlastitih odluka i prihvaćanju posljedica
- uzmite vremena i uvijek poslušajte djetetovo mišljenje, te ga pitajte da se izjasni oko određenog ili potencijalnog obiteljskog problema ili situacije
- poticanje djeteta na brigu o npr. kućnom ljubimcu, odnosu s najboljim prijateljem, rođendanima osoba unutar obitelji itd.
Dječji psiholozi svakako napominju kako se dijete ne smije učiti odgovornosti kroz strah, pa tako prijetnje kaznama i strahu od batina neće pomoći u izgradnji njihovog samopouzdanja i osobnosti. Isto tako, previše popuštanja neće vas dovesti do željenih rezultata. Treba pronaći zlatnu sredinu i ne posustajati u ovom dugotrajnom procesu. Oboružajte se strpljenjem, razumijevanjem i ustrajnošću i rezultati će biti vidljivi!