Gusto ispisane stranice bilježnice (ili u današnje vrijeme dokumenti s lozinkom na kompjuteru) prepune su ljubavnih fraza. "Napisala sam njegovo ime na stablo, njegovo ime koje tako lijepo zvuči." Ili s malo nesigurnosti: "Malo mi se sviđa Marko, no ne baš osobito. Sviđa mi se i Ivan, ali i Hrvoje. No, nijedan mi se ne sviđa najviše."
Tako ili slično izgledaju dnevnici tinejdžera. Iz njih bi se, kako pokazuje jedno istraživanje, mogao izvući portret tipičnih tinejdžera: najviše su zaokupljeni ljubavlju.
Veoma je teško danas biti tinejdžer. Izgubivši sigurnost djetinjstva, mladi se sučeljavaju s nesigurnošću svijeta odraslih, u kojem ne postoje apsolutne vrijednosti i gdje je sve pod sumnjom. Zbog toga mnogi pišu dnevnik, koji predstavlja sredstvo komunikacije između njihova unutrašnjeg svijeta i svijeta koji ih okružuje. Opterećeni stvarnošću i iskustvima što ih skupljaju, tinejdžeri imaju potrebu izraziti svoje sumnje, teškoće, očekivanja, i svoja zadovoljstva. Na stranicama dnevnika ispisuju sve ono što zapažaju u sebi i u svojoj okolini. Pisanje im pomaže da se usredotoče na svoja razmišljanja.
Dnevnik postaje važan oslonac u životnom razdoblju obilježenom velikom nesigurnošću. To je razdoblje kad se stječu prva ozbiljnija ljubavna iskustva, i to nerijetko na bolan način. Ponašanje tada oscilira između ponašanja djeteta i odrasle osobe. Tinejdžer proživljava prvo veliko odvajanje od obitelji, povezujući se čvrsto sa svojim vršnjacima. No, prva prava individualna pustolovina je upravo ljubav. Zaljubiti se jedan je od načina odvajanja od obitelji.
Skladni obiteljski odnosi pomažu da se lakše nose s novim izazovima
I kad se u obitelji osjeća dobro, i kad nema potrebu da se osami, ako se tinejdžer zaljubi, uvijek se povlači u sebe. Djevojku, odnosno mladića u kojeg se zaljubio/la doživljava kao projekciju svojih želja, a ne kao zasebnu osobu. Stoga se tinejdžeri često zaljubljuju u "nemoguće" partnere: pjevače i glumce ili u daleke i nedokučive osobe. Potpuno su predani tim svojim prvim ljubavnim izabranicima, doživljavaju ih kao idole, googlajući sve o njima, stavljajući postere na zid, odlazeći na koncerte i, naravno, pišući o njima u svoj dnevnik... Nerijetko veoma pate, no to im pomaže da bolje upoznaju sebe i da se pripreme za prave veze. Kao i da naprave korak prema drugom stupnju stvarnosti, seksualnosti.
Jako ih privlači seks, o njemu međusobno rado govore i maštaju o pronalasku pravog partnera. Pretvori li se njihova prva ljubav u stvarnu vezu, pomisao na intimne odnose više nije tako dramatična kao nekada, ali je i dalje veoma delikatna. Njihova su tijela dokaz promjena kroz koje su prošli i spremna su za spolni odnos.
Oni tinejdžeri koji imaju skladne obiteljske odnose lakše će se nositi sa svime što donosi ljubav. Oni, pak, koji kod kuće nisu baš nailazili na razumijevanje, nerijetko lutaju od partnera do partnera i tijelo koriste za samopotvrđivanje, najviše za samopouzdanje. Dakako, to je put koji ne može donijeti ništa dobro. Ma koliko se tinejdžer osamostalio, obitelj i dalje igra značajnu ulogu: ona je utočište čija mu vrata moraju biti uvijek otvorena, jer će samo tako bez teškoća moći sazrijeti.
Zaviriti u dnevnik ili ne?
U svemu tome pomoći će i dnevnik u koji će ona ili on zapisivati svoje skrivene misli i osjećaje. U njega će se zapisivati i brojni prvi problemi s kojima se vaše dijete susreće, a koje možda ne želi ili mu je neugodno podijeliti s vama. Često se majke suočavaju s tvrdoglavom djecom koja na jednom ne žele pričati s njima, i one često znaju biti zabrinute za svoju djecu. Kako bi odagnali svoje brige neki roditelji znaju čak i zaviriti u dnevnik svog djeteta, što je zapravo veoma osjetljiva tematika – jer dnevnik je nešto njihovo, privatno i veoma intimno.
Ako je roditelj zabrinut, ima li pravo zaviriti u dnevnik svog djeteta koje odbija razgovarati s s njim? Po ovom pitanju napravili smo malu anketu i evo što su nam neke majke rekle:
"Ne pada mi to na pamet. Ne bih nikad čitala dnevnik svog djeteta. Očekujem da me dijete poštuje, pa tako i ja njoj moram pokazati poštovanje. Postoje drugi načini da saznate što se dešava u životu vašeg djeteta, a da ne izigrate njihovo povjerenje i narušite njihovu privatnost."
"Ako ću biti iskrena, unatoč svom svojim najboljim namjerama, pročitala sam njen dnevnik. Iako bih sada puno radije da to nisam uradila, ali bila sam na rubu živaca i nikako nisam mogla dokučiti zbog čega se ona odjednom ponaša sve neobuzdanije i divlje."
"Što se tiče čitanja dnevnika, nisam to uradila, niti bih čitala dnevnik svog djeteta iz znatiželje. Ja cijenim svoju privatnost, i znam da i drugi to očekuju. Ali... ja sam njena majka i odgovorna sam za njenu dobrobit i njeno ponašanje. Kada bi postojale naznake da je ona u ozbiljnoj nevolji, opasnosti, da čini nešto što škodi njoj ili drugima, i kad bih ja mislila da taj dnevnik možda sadrži odgovore... Da, ja bih to učinila."
"Ne. To je opasno iz više razloga. Kao prvo, većina dnevnika je mješavina stvarnosti i maštarija. Samo ako moje dijete nešto napiše unutra, ne znači da će to zaista i napraviti."
"Ponekad bacim pogled u njen dnevnik, ali ne zato što sam znatiželjna, već iz čiste mjere predostrožnosti. Čvrsto vjerujem u onu 'Bblje spriječiti nego liječiti' i mislim da roditelj treba odmah reagirati ako se pojave neki problemi. Ovo je za njeno dobro i to opravdava taj postupak."
"Definitivno ne bih. To je njegov privatan prostor i čitanje njegovog dnevnika narušilo bi njegovu privatnost na toliko razina... Isto tako ne bih nikad niti njuškala po njegovoj sobi..."
Što vi mislite o ovoj temi? Biste li vi ikada, i u kojoj biste situaciji, zavirili u dnevnik svog djeteta?