Pročitajte još jedanput ovaj naslov, prekrasan citat iz knjige „Blagdani djetinjstva“ jer on govori sve. Govori o tome kako ste s vremenom prestali vjerovati da Djed Božićnjak postoji. Zapravo, bolje je reći, taj tajanstveni djed s bradicom kojega ste kao dijete s tolikim uzbuđenjem i nestrpljenjem očekivali u noći prije Božića, prestao je postojati onda kada ste prestali biti dijete. Godine su ga izgnale iz dječje mašte, raspršile su onaj svečani osjećaj dočeka Djeda Božićnjaka, s odrastanjem kao da je i toj iluziji morao doći kraj. No, je li doista morao? Znači li to da ćete svojoj djeci u jednom trenutku morati raspršiti istu tu iluziju i reći da poklone ispod bora ostavlja... netko drugi?
Kakvi bi to blagdani bili?
I dok današnja djeca odrastaju uz božićne i novogodišnje priče o Djedu Božićnjaku, djetinjstvo njihovih roditelja obilježio je Djed Mraz. Isti djed, ali drugačije terminologije, nastao je od engleskog Santa Claus, koji je nastao od nizozemske riječi Sinterklaas, koja znači Sveti Nikola. Sveti Nikola živio je 3. stoljeću na području današnje Turske. Sve svoje obiteljsko bogatstvo razdijelio je siromašnima, a kao biskup najviše je brinuo o djeci i razveseljavao ih je svojim darovima. Pomagao je i nemoćnima i bolesnima, odnosno svima koji su trebali njegovu pomoć. Blagdanu Sv. Nikole posebno se raduju djeca očekujući poklon iznenađenja. Spremaju svoje cipelice, čiste čizme koje će staviti u prozor kako bi sveti Nikola i njima donio dar koji su zaslužili
ako su bili dobri. A djeca su uvijek dobra.
Kad ulicom noćas prođeš,
zaviri u prozor moj.
U čizmicu nalaštenu
tiho stavi poklon svoj.
Ne mogu te čekat' više
jer mi oči sklapa san.
Za dar hvala! I još nešto:
Čestitam ti imendan!
Pisma Djedu Mrazu u finskoj Laponiji
U vrijeme božićnih blagdana, svaki dan, više od 30 tisuća pisama, razglednica i paketa stiže u glavni poštanski ured Djeda Mraza. Pitate li se ikada gdje završe sva ta pisma koja djeca pišu Djedu Mrazu? U finskoj Laponiji, u glavnom poštanskom uredu Djeda Mraza, gdje možete upoznati i samoga djedicu. Djedu Mrazu može pisati svatko, bez obzira na dob. Mali pisci pisama povjeravaju mu svoje misli o životu i o svim svjetskim problemima, neki, također, pitaju za savjet.
Ljudi svih dobi pišu i šalju božićne čestitke, ili izražavaju želje koje su puno dublje od želja za božićnim darovima, poput želje za mir u svijetu. Osim toga, ako posjetite poštanski ured Djeda Mraza saznat ćete koliko je dječice, sigurno na nagovor svojih roditelja, poslalo svoje dude Djedu Mrazu kako bi pokazali da im više ne trebaju.
Često se postavlja pitanje koliko imena ima Djed Mraz? Iz njegova poštanskog ureda u Laponiji odgovaraju kako svaka zemlja ima drugačije ime za njega. U Finskoj se zove Joulupukki, a u Americi je Santa Claus. U Njemačkoj ga zovu Weihnachtsmann, a u Nizozemskoj Kerstman. On ima sva ta imena, i mnoga druga, zato što ga svi jako vole.
Kada, što i treba li uopće reći djetetu?
S generacije na generaciju prenosi se priča o Djedu Božićnjaku / Djedu Mrazu, djeca mu pišu pisma, žele ga upoznati, vesele se njegovim poklonima, igračkama i slatkišima. Djeca uživaju u tom običaju iščekivanja Djeda Božićnjaka, obožavaju legendarne priče o njegovim sanjkama i spuštanju kroz dimnjak. Djetinstvo je kratko i zašto ga još više skratiti istinom o onome tko stavlja darove ispod jelke. Dijete će kad tad samo doznati, shvatiti, odrasti. No, u srcu nikad nitko ne može ostarjeti niti prestati radovati se blagdanima i svemu što oni nose, kao posebni trenutci obiteljskog okupljanja, ljubavi i darivanja.
Kad djeca pišu Djedu Božićnjaku, često pitaju: „Mora li Djed Božićnjak biti dobar?“, svakako im treba reći da Djed nekad mora biti strog, ali da je uvijek pravedan. Ponekad zna biti i malo ljut, tužan ili uzrujan. Zna se jako uzrujati kad čuje za mjesta na svijetu gdje se ljudi ne brinu za dobrobit djece. I da, Djed Božićnjak će svakako doći!
(M.G.)
Foto: © Syda Productions - Fotolia