Kada dijete zbog bolesti mora ostati u bolnici, to je šok i stres za cijelu obitelj. Roditeljima se nije lako nositi s takvim situacijama, no, moraju znati da njihovo emocionalno stanje utječe na to kako se dijete osjeća i da mu, ne htijući dakako, mogu otežati ionako teško privikavanje na bolnicu, odvajanje od obitelji, posebice od majke.
Najteže podnose mala djeca
Najnepovoljnijom dobi za hospitalizaciju smatra se dob od oko 6 mjeseci do četiri godine. Što je dijete manje, teže će podnijeti odvojenost od roditelja, posebice majke. Upravo odvojenost predstavlja najveći izvor stresa u hospitalizaciji djece i uzrokom je poteškoća u djetetovom emocionalnom i psihološkom razvoju, pa su stoga posljedice hospitalizacije teže što je dijete manje. Da bi se izbjegle psihološke i emocionalne poteškoće zbog odvajanja, ukoliko to bolest i liječenje dopuštaju, treba odgoditi hospitalizaciju male djece. Ukoliko to nije moguće, s djetetom u bolnicu treba primiti i majku.
U toj ranoj dobi, ukoliko majke nisu zajedno s djecom u bolnici ili barem u svakodnevnim posjetima, većina djece prolazi tri faze prilagodbe na bolničku sredinu: fazu prosvjeda, fazu očajanja i fazu prividne prilagodbe. Tijekom prve faze dijete vrišti, baca se, plače i na sve moguće načine prosvjeduje ne bi li vratilo majku. Ako prosvjed nije uspio, dijete nakon nekoliko dana prelazi u fazu očajanja kad postaje mirnije, povlači se, apatično je i poslušno pa se ta faza može pogrešno tumačiti kao početak prilagodbe. Faza prividne prilagodbe nastupa ako malo dijete mora duže ostati u bolnici. U toj fazi djetetovo ponašanje čini se uobičajenim, dijete komunicira s okolinom, ali posljedice odvajanja vidljive su tek po povratku kući.
Djetetovi strahovi
Osim odvajanja od majke, još je nekoliko čimbenika koji hospitalizaciju čine stresnom za dijete. To su strah od boli i povrede tijela, zatim izloženost nepoznatoj sredini i događajima, te nesigurnost zbog ishoda liječenja. Starija školska djeca se lakše prilagođavaju na odvojenost od roditelja, njihovo glavno opterećenje je strah od boli i ozljede tijela. Takvi osjećaji zastrašuju i izazivaju tjeskobu jer djeca obično imaju malo iskustva s boli i ne razumiju kako netko postaje bolestan ili kako ozdravi. Manja djeca imaju jako razvijenu posebnu osjetljivost za vlastito tijelo, pa čak i injekciju doživljavaju kao ozbiljnu prijetnju. Strah od bolnih postupaka smanjit će se ako mu se detaljno objasni svrha postupka i način na koji će biti provedeni
Kako olakšati djetetu boravak u bolnici?
Ukoliko je odlazak u bolnicu unaprijed planiran, treba provesti pripremu djeteta za boravak u bolnici sa svrhom bolje prilagodbe djeteta. Sadržaj i način pripreme ovisit će o dobi djeteta, njegovom prethodnom iskustvu s liječenjem i o osobinama i potrebama pojedinog djeteta. Dobro je da dijete prije dolaska na liječenje upozna prostor u kojemu će boraviti i osoblje koje će o njemu brinuti jer se na taj način smanjuje tjeskoba zbog odlaska u bolnicu.Vrlo je važno u pripremi naglasiti nužnost i razloge bolničkog liječenja te privremenost boravka u bolnici.
Treba nastojati pred djetetom umanjiti osjećaj uznemirenosti i suzdržati se plakanja pred njim, jer će dijete zaključiti da je, ako se mama i tata boje, odlazak u bolnicu ozbiljna, možda i opasna stvar. Roditelji trebaju ostati s djetetom dok se ono smjesti u krevetić jer će to pridonijeti osjećaju djetetove sigurnosti da roditelji znaju gdje se ono nalazi i gdje će ga naći. Kad roditelji dijete dovedu na odjel, nikako ne smiju otići a da se ne pozdrave s djetetom i ne kažu mu kad će ponovo doći i da će ga odvesti kući čim se izliječi. Koliko god dijete bilo uznemireno, ono će zapamtiti riječi roditelja jer njima najviše vjeruje.
Kako se ponašati dok je dijete u bolnici?
Dijete treba posjećivati svaki dan, zato što su mu tada roditelji najpotrebniji. Redoviti posjeti, čak i ako su kratki, bolji su od jednog dana bez posjeta. Djeca koja nemaju posjete uskoro postaju naizgled mirna, ali to nije znak dobre prilagodbe već često znak duboke tuge. Važno je ne obećavati djetetu ono što se ne može ispuniti jer je u takvim okolnostima dijete na to još osjetljivije. Pohvalite dijete kad god za to ima povoda, za njegovu hrabrost, izdržljivost.
Ako je dijete tužno, treba ga poticati da priča o tome što ga tišti, brine, čega se boji, ne smijemo zanemarivati njegove osjećaje, umanjivati njegove probleme ili mu se rugati. Djetetu treba pokazati da razumijemo njegovu žalost i njegove probleme. Malo dijete često burno reagira na odlazak roditelja. Ponovni dolasci uvjerit će ga da nije ostavljeno i njegova reakcija će se uskoro promijeniti.
Hrvatski apsurdi s bolovanjem dok je dijete u bolnici
Svi će se složiti kako je iznimno važno omogućiti boravak roditelju uz bolesno dijete za vrijeme bolničkog liječenja, jer je to višestruko korisno za dijete i njegov što skoriji opravak. No, kad roditelji treba otvoriti bolovanje kako bi bili uz svoje dijete dok je bolesno, nemaju pravo na bolovanje dok je hospitalizirano. Za provedbu Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koji regulira pravo zaposlenih roditelja na bolovanje, nadležan je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. A u HZZO-u tumače kako dijete koje je radi liječenja smješteno u bolnicu tamo ostvaruje cjelodnevnu njegu i skrb. Roditelj zato ne može ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja radi njege djeteta.
Pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja zbog njege djeteta smještenog u ugovornu bolničku ustanovu ostvaruje samo onaj roditelj koji je ostvario pravo na cjelodnevni, odnosno dnevni smještaj uz dijete koje se nalazi na bolničkom liječenju u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi za liječenje djece oboljele od akutnih bolesti. Cjelodnevni smještaj uz dijete, ovisno o smještajnim kapacitetima bolnice, ostvaruje majka djeteta pod uvjetom da je jedina prehrana djeteta majčino mlijeko (za dijete mlađe od 1. godine života), odnosno jedan od roditelja djeteta s teškoćama u razvoju u skladu s posebnim propisima, na prijedlog odjelnog doktora ugovorne bolničke ustanove u kojoj se dijete liječi.
Pravo na smještaj uz dijete, ovisno o smještajnim kapacitetima ugovorne bolničke ustanove, ima i jedan od roditelja djeteta mlađeg od pet godina života djeteta, na osnovi uputnice izabranog doktora djeteta, te jedan od roditelja djeteta mlađeg od 18 godina oboljelog od maligne bolesti, a koje se nalazi na bolničkom liječenju.
(M.G.)