Tržište koje cvijeta
Jajne stanice, sperma, fetusi i bebe, od sada su u svakodnevnoj prodaji! Tržište je ogromno i hitno ga treba ograničiti, sudeći po mišljenju harvardske profesorice Debore Spar, autorice knjige "Poslovanje oko beba" ("The Baby Business"). Ona na čuvenom sveučilištu predaje ekonomiju, a nedavno je usvojila azijsku bebu. Djelo detaljno opisuje kako industrijska prokreacija, ali i usvajanje predstavljaju isto tržište na kojem se prodaje proizvod, koji za većinu osoba ima dragocijenu važnost: dijete! Ali, američka profesorica upozorava: sve ima cijenu! Začuđujuće je njezino otkrivanje pojedinosti djelovanja i prakticiranja na klinikama izokrenutim putevima što ih slijede agencije u njihovom komercijaliziranju djece. Ali i svjedočenja roditelja spremnih pretrpjeti nevjerovatno radi vlastitog potomstva.
Prije dvije godine milijun Amerikanaca je slijedilo tretman plodnosti. Danas sektor vrijedi tri milijarde dolara, godisnje. Ali domena plodnosti je jedna od rijetkih koji djeluje virtualno, bez kontrole ili nadgledanja. "Sperma se kupuje u depoima, poput novih cipela", primjetio je nedavno slavni "New York Times". Ne postoji zakon za određivanje trgovine jajnih stanica, smatranih "materijalom za reprodukciju"! Odsutnost zakona ili proturječnosti istih što okružuju "asistenciju materinstva" nisu jednake u svim državama. Neke zabranjuju "business", dok druge traže od osiguravajućih tvrtki materijalnu potporu za prakticiranje. Po tumačenju Debore Spar, odsutnost oduzimanja dozvola za rad ili kažnjavanja na tržištu plodnosti osvjetljuje stav Amerike prema zakonskim odredbama. Profesorica posebno naglašava da se ova nehajnost objašnjava nastojanjem da se "vruća" društvena pitanja- zataškaju: Kada počinje život? Pod kakvim se okolnostima, pravno, smije okončati? Treba li odbiti oplođenje izvan maternice, da se pomogne obezbjeđivanje naslijedstva- 60.godišnjakinjama? Može li se dozvoliti liječnicima, ugrađivanje embrija, radi povećanja mogućnosti začeća? Posebno što se na taj način povećava mogućnost rađanja dvojki ili trojki, ali i deformacija ploda, te preuranjenih dolazaka na svijet. Može li se utjecati da roditelji prihvate loše formirane embrije?
"Kako naše odbijanje odgovora nije nikakva strategija, ujedno ne priznajemo da je tržište beba ono što jeste: unosan business, nitko ne želi ni zamisliti kako beba može biti proizvod. Volimo vjerovati da naše djelatnosti ostaju izvan tržišta ili znanosti, te da ih se ne može unovčiti", podvlači doktorica Spar. Vjerovanje koje nije upućeno u novu stvarnost! Hoćete li bolju bebu?, pita. Ako ste spremni platiti, možete kupiti jednu ili više njih. Efemizmima nastojimo maskirati pravo stanje na tržištu beba. To ne znači da ne prakticiramo različite cijene. Kažemo da žene "posuđuju" jajne stanice, da majke "ustupaju" utrobu drugim obiteljima, Klinike nastoje malo "nagraditi" svaku ženu za "napore prouzrokovane davanjem jajnih stanica". Pazimo da napuštenu djecu prilagodimo roditeljima itd. Ali iza ovih nijansiranja, tržište-cvjeta! Nitko neće potvrditi činjenicu da izvjesne bebe imaju veću cijenu od drugih. "Pregovarači" i "proizvođači", što govore o superiornijim produktima mogu tražiti jako velike svote novca, a majke "nosilje", što iznajmljuju trbuh često za razvoj djeteta, to čine za 10 do 75 tisuća dolara. Cijena jajnih stanica je od 30 do 100 tisuća dolara, ako donatorica raspolaže sa kvalitetnim genima. Istražuje se da li je imala uspjeha u školi, traži se visina, iznadprosječne muzičke ili atletske nadarenosti. Prije dvije godine ruska, bijela beba stajala je 15 tisuća dolara, dok se mali Etiopljanin cijenio 700 dolara. Klinikama nije neugodno prihvatiti kaprice. Njihovi bilteni i naliče na virtualne memorije, zahvaljujući kojima roditelji izabiru donatorice jajnih stanica i njihov profil. Te upute sadrže zabilježene razgovore sa liječnicima ili "zaključke" kliničkog osoblja o njima. Ustanove paze i na kriterije ljepote. Neki su se specijalizirali za egzotične tipove: azijske ili australske. Međutim, većina traži "arijevske bebe", plave kose i očiju. Što je najbitnije- bijele kože! Banke sperme odbijaju donositelje niže od 180 cm. Sudeći prema "stajalištima" iz klinika, "mališani nemaju razloga živjeti", zaključuje muzičar Randy Newman, poznati američki autor i izvođač, tvorac albuma nazvanog "Little Criminals".
Depolizitirati temu
Gospođa Spar često spominje u europskim promocijama svoga djela i u Parizu predstavljenom na engleskom, što i pored odličnih kritika nije prevedeno, da je i njujorškom dnevniku ispričala vlastito iskustvo usvojenja, što ju je nadahnulo da napiše knjigu. Ističe kako je morala na internetu pregledati djecu predviđenu za usvojenje. Napuštene kineske bebe, male hendikepirane Ruse, američke tinejdžere, što godinama čekaju usvojenje. Djeca su izložena - za kupovinu!
"Kako ćete izabrati dijete koje već postoji? Što odabirete"? Procedura je, kaže, naročito nepravedna prema djevojčicama jer je pravi natječaj ljepote, što može izbaviti malo biće iz sirotišta, ostavljajući unutar tih ustanova - ostale. Napokon, agencija joj je izabrala dijete, iako je strahovala od trenutka kada bude licem u lice sa njim. Istovremeno primjećuje kako svi žele najbolje za vlastito potomstvo, te da znanost sve čini da se u stadiju fetusa otkriju bolesti poput Downovog sindroma /mongolizma/, srčanih mana ili oboljenja Tay Sachs. Pokrenta je polemika i označenju "defektnog djeteta" jer koja bolest može učiniti da malo biće bude "nepodobno za postojanje"?
"Znači, birat ćemo djecu po zdravstvenim osobinama, netko će ih vrjednovati po stupnju inteligencije, ljepote ili sportskog izgleda. Kako ćemo postupati ako znamo da će dijete, biološko ili usvojeno, izraslo u iznajmljenom trbuhu ili u epruveti imati Parkinsonovu ili Alzheimerovu bolest? U klinikama roditelji što žele sami odabrati spol djeteta, njih 70%, plaćaju 18 tisuća dolara. Za taj iznos dobivaju i savjete, pa uče tehnike izvanmaterične oplodnja. Iste institucije danonoćno odgovaraju telefonom potencijalnoj klijenteli, što zapitkuje o različitim osobitostima budućeg, ali još fiktivnog potomstva. Doktori im odgovaraju da nazovu za pet godina!"
Moralna kompleksnost "baby businessa" dolazi do izražaja prilikom kloniranja. Za sada, osim upita bizarnih sekti kao što su raelijanci i jednog milijardera, megalomana, tržište ljudskog kloniranja ne postoji. Odmah se pomisli na znanost fikcija kao: "The boys from Brazil", sa Gregory Peckom i Laurence Olivierom iz 1978 godine.
Ali kloniranje će biti masovno prihvaćeno, posebno ga traže osobe što hoće ostvariti najbanalniju, vjekovnu ljudsku želju. Daje se primjer bračnog para u kojem muški partner ne može proizvesti spermatozoide. Znanstvenici mogu uzeti stanice njegovog organizma, preraditi ih, pa ih ubrizgati u jajne stanice supruge. Za devet mjececi, rodit će se njihov naslijednik, ali samo s očevim DNA. Znaci klon muža. Znanost nije daleko da i homoseksualcima ostvari davnu nakanu: dva oca mogu miješanjem njihovih stanica dobiti dijete! Zna se kako se matične stanice jednog muškarca mogu preobraziti u spermatozoide ili u jajne stanice. Ove umjetne gamete je moguće pomiješati sa prirodnim genima drugog i dobiti embrij koji se može razvijati u epruveti ili iznajmljenoj maternici.
Ali što uistinu činiti sa tim osobama koje strašno žele dijete, isto kao i sa 50-godišnjacima, čiji su naslijednici umrli u saobraćajnoj nesreći? Kloniranje je jedna od solucija. Jer mnogi misle da su bez biološkog naslijeđa tokom postojanja stalno okrenuti Smrti. Djeca su jedini način prihvaćanja osobnog nestanka.
Doktorica Spar postavlja umijesna pitanja na koja još nema odgovora. Njezina rješenja su neprihvatljiva, još uvijek ne postoji sistem socijalnog osiguranja koji bi prihvatio troškove prodaje jajnih stanica, kao ni devet mjesečno iznamljivanje maternice, a ni modulaciju matičnih stanica.
Ali upozorenja profesorice s Harvarda su poučna. Djecu shvaćamo drugačije, što ne znači da smijemo prihvatiti genetičke manipulacije ili staviti glavu u pijesak radi napretka znanosti. Gospođa Spar je za depolitizaciju problema. Po njoj, hitno su potrebni zakoni i planetarni angažman građana. Čitateljima je najznačajnije što njezina knjiga osvjetljava sektor koji se izbliza mora dobro pripaziti.
Džana Mujadžić