Da smijeh liječi, nije ništa novo. No kako na mjesta gdje borave bolesni, a koja, blago rečeno, baš i nisu zabavna, dovesti smijeh? Kako nasmijati i razveseliti one koji osjećaju bol ili strah? Mladenka Majerić, izvršna direktorica udruge Crveni nosovi, predano radi na tome da što više teško bolesne djece redovno posjećuje klaunovska vizita. Razgovarala sam s njom i saznala sve o ekipi klaunova, o malim i velikim pacijentima i o radu ove udruge koju svakako vrijedi podržati. Njihov je posao ujedno i težak i lijep, a prije svega, jako važan.
„Najteže je uvijek na dječjim onkologijama, to su mjesta na kojima samo želite da su kreveti prazni i da se niti jedno dijete tamo nikada ne mora nalaziti. Zato je posebno teško u takve situacije donijeti osmijeh i radost. Istovremeno, baš iz tog razloga, tamo su osmijeh i radost najpotrebniji i ja sam najljepše dječje osmijehe vidjela baš na licima djece koja se nalaze u tako teškim životnim situacijama. Za mene osobno, doći na odjel dječje onkologije bez klaunova, znači osjećati tugu, strah i patnju koja je prisutna, a kad dolazim s klaunovima to postaje mjesto u kojem se čuje glasan dječji smijeh, zvuk glazbe, šuškanja i radosnih povika... Zvuk života. Mislim da nikada neću zaboraviti trenutak u kojem je djevojčica koja je imala 5 godina i upravo je došla s previjanja nakon jedne teške operacije, te je bila još i omamljena od sedativa, htjela sudjelovati u klaunovskom programu i izvesti svoju točku koju je s našim klaunovima zajedno pripremala nekoliko dana ranije. Želja i snaga te malene djevojčice, koja je u tom trenutku bila teško bolesna, da pokaže kako može izvesti ono što je naučila, kako ona u sebi ima zdravi dio, kako je snažna i jaka unatoč bolesti, ne može vas ostaviti nepromijenjenom osobom“, otkrila je Mladenka Majerić, izvršna direktorica Udruge.
Cijela priča Crvenih nosova klaunovidoktora počinje još davne 1994, zahvaljujući prvom profesionalnom klaunu u Hrvatskoj, Zoranu Vukiću, poznatijem pod imenom klaun Ludek.
„Kako je klaunu najbitnija publika ona koja je najiskrenija i bez ograničenja za igru i maštu, što su naravno djeca, tako je i klaun Ludek počeo posjećivati dječje bolnice u Hrvatskoj i to samostalno, u okviru projekta 'Škola za osmijeh djeteta u bolnicama'. To iskustvo i spoznaja da je klaunu mjesto u bolnici, bez obzira na to što se to čini kao paradoks, a možda upravo zbog toga, potaknulo je Zorana za povezivanje s međunarodnom organizacijom koja ima sjedište u Beču i tako je započelo osnivanje i hrvatske organizacije Crveni nosovi početkom 2010. godine. Prve audicije su započele u proljeće 2010. godine, a prva redovna klaunovska vizita održala se na jesen iste godine, na Klinici za pedijatriju KBC Zagreb – Rebro. Od tog dana do danas klaunovidoktori su posjetili više od 123 tisuće bolesnih i nemoćnih osoba i klaun u bolnici postala je svakodnevna pojava. Daleke 1986. godine, Michael Christiansen - osnivač prve organizirane skupine klaunovadoktora koji su započeli posjećivati bolnice diljem SAD-a, popularno nazvan ocem pedijatrijske klaunovske skrbi izrekao je možda najbolje opravdanje zašto klaunovi posjećuju bolnice: Netko može reći da bolnica nije mjesto za klaunove, ali isto tako, nije ni mjesto za djecu", ispričala je.
Ona je s Crvenim nosovima već devetu godinu i priznaje kako na početku nije odmah razumjela što za djecu znači dolazak klaunova u bolnicu. Sve se promijenilo kada je prisustvovala prvoj klaunovskoj viziti u zagrebačkoj bolnici Rebro.
„U kratkim klaunovskim gegovima koje su dvoje klaunova izvodili pred djecom i njihovim roditeljima spoznala sam što znači donijeti životnu radost i osmijeh tamo gdje mislimo kako ne može postojati. Shvatila sam kako klaunovska umjetnost može u nama probuditi snagu sadašnjeg trenutka, u kojem ne postoji ni prošlost ni budućnost, nego samo ono što sada imamo. Koliko god mislili da nemamo baš ništa ili da nam je sve oduzeto, mogućnost da se možemo nasmijati i vidjeti da imamo u sebi snagu za osmijeh, pokazuje nam da imamo snagu za život. Netko je rekao da kada prestane smijeh, prestane i život i zato je bitno da smo baš u teškim situacijama okruženi osmijehom i radošću jer je radost bitna za sreću, a sreća je ono što potiče emocionalnu stabilnost. I ono što je izuzetno važno je da emocionalna stabilnost potiče zdravlje. Zato klaunovi svojim profesionalnim pristupom humoru pomažu u procesu ozdravljenja i dobrobiti bolesnih i nemoćnih osoba, a posebice djece. To što sam vidjela i osjetila taj prvi dan u dječjoj bolničkoj sobi na Rebru, motiviralo me da sljedećih devet godina svog profesionalnog, ali i privatnog života, posvetim misiji Crvenih nosova koja me promijenila, osnažila i učinila duboko zahvalnom za svaki trenutak radosti i osmijeha“, prisjetila se Mladenka.
Klaunovidoktori su umjetnici koji se profesionalno bave izvedbenom klaunovskom umjetnošću i iako u svom nazivu imaju riječ «doktor» nisu liječnici, već svoju klaunovsku umjetnost donose u zdravstvene i socijalne ustanove. Oni nisu volonteri i prolaze intenzivnu edukaciju kako za svoj rad u bolnicama s djecom tako i za rad sa starijim osobama.
„Naših 22 klaunovadoktora redovno posjećuju 19 bolnica i domova diljem Hrvatske, što znači da smo svaki dan u jednoj ili više bolnica te u domovima za starije i nemoćne osobe, a da bismo to mogli ostvariti imamo timove klaunovadoktora u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu“, kazala je.
Mladenka priznaje kako nije bilo lako graditi Crvene nosove, ali je pomoglo to što je vjerovala u njihovu zajedničku viziju. Dapače, u ideju o klaunovima u bolnicama potpuno se zaljubila. Naravno, ništa ne bi bilo moguće bez podrške bliskih joj osoba.
„U životu podrška obitelji, prijatelja i kolega je ono što čini razliku. Mislim da ne bih mogla raditi ovaj posao da je nisam uvijek imala. Bilo je izazovno i nadahnjujuće, ali trebalo je izdržati razne teške situacije koje su dolazile. Prekrasno je vidjeti nakon toliko godina mog rada u Crvenim nosovima ponos i radost na licima mog supruga Tomislava, djece Adrijana i Sare što sam dio ove prekrasne crvenonosne priče i što su i oni tome pridonijeli jer se često znalo dogoditi da sam morala raditi i u kasne noćne sate, vikendima, bez radnog vremena i biti stalno dostupna, a na uštrb našeg zajedničkog slobodnog vremena. Ali kada znate zašto nešto radite onda raste i podrška i mogu sa zahvalnošću reći da je podrška raznih ljudi koju doživljavam kroz rad u Crvenim nosovima ono što mene duboko ispunjava i čini sretnom“, dodala je.
Crveni nosovi postoje upravo zahvaljujući dobroti građana Hrvatske. Redovite donacije i podrška građana omogućili su da klaunovidoktori posjete više od 120 tisuća bolesnih i nemoćnih diljem Hrvatske od početka njihova djelovanja.
„Priča Crvenih nosova priča je naših donatora koji su odlučili biti dio kruga darivanja kako bi svojom donacijom pomogli donijeti osmijeh tamo gdje ga nema i zajedno s nama nasmiješiti bolnice, domove i sva mjesta na kojima stanuje tuga koju mogu i trebaju zamijeniti trenuci iskrene radosti i sreće. Mi naše redovite donatore s velikom radošću zovemo Smjehonoše jer su oni ti koji nam pomažu donijeti smijeh tamo gdje je potreban. Kako lijepo kaže naš slogan «svakoj dijagnozi osmijehom pomozi» to je konkretna pomoć koju donacija Crvenim nosovima znači za bolesne i nemoćne, jer smijeh zaista pomaže. Pozivamo građane da postanu Smjehonoše i svojim redovitim mjesečnim donacijama omoguće da smo prisutni u bolnicama svaki dan. Trenutno mjesečno imamo 54 klaunovske vizite, a željeli bismo ih imati barem još toliko, kako bismo mogli odgovoriti djevojčici koja nas je jednom pitala, 'Klaune, kad ćeš doć' opet sutra?', a isto pitanje imaju i mnoga druga djeca koja nas vide u bolnici. Kako postati redoviti donator Crvenih nosova i nasmiješiti bolnice zajedno s nama možete saznati putem naše web stranice", rekla je za kraj Mladenka.