Sve obavljate u zadnji čas? Genetika je kriva

Istraživanje genetičke pozadine iza čestog izgovora "Obavit ću to sutra"

Sve obavljate u zadnji čas? Genetika je kriva

Otezanje s obavljanjem obaveza i impulzivnost genetski su povezani, što sugerira da ove dvije osobine imaju slično evolucijsko podrijetlo, tvrdi istraživanje objavljeno u stručnom časopisu Psychological Science. Istraživanje pokazuje kako su te osobine vezane za našu sposobnost da uspješno obavljamo ili istovremeno 'žongliramo' nekoliko obveza i ciljeva.

"Svi mi odugovlačimo s obavljanjem obaveza barem ponekad, no mi smo htjeli istražiti zašto neki ljudi otežu više od ostalih i zašto upravo te osobe češće donose ishitrene odluke i djeluju bez razmišljanja", objašnjava psiholog i autor studije Daniel Gustavson sa Sveučilišta Colorado Boulder. "Pronalaženje odgovora na to pitanje moglo bi nam dati zanimljive uvide u to što uopće odugovlačenje jest, zašto se javlja i kako ga smanjiti."

Iz evolucijske točke gledišta, impulzivnost itekako ima smisla: naši preci trebali su donositi brze i nasumične odluke jer je budućnost bila veoma neizvjesna. Otezanje obavljanja obaveza se, s druge strane, pojavilo u novije vrijeme u ljudskoj povijesti. U suvremenom svijetu svi mi imamo mnogo različitih ciljeva i zadataka daleko u budućnosti za koje se moramo pripremiti – a kada smo impulzivni i lako se damo smesti od tih dugoročnih ciljeva, mi tada često odugovlačimo.

Razmišljajući o te dvije osobine u tom kontekstu, čini se logičnim da će ljudi koji vječito sve obaveze prebacuju za sutra ili naredni tjedan također biti vrlo impulzivni. Mnoge studije su primijetile taj povezan odnos, ali je nejasno koji su kognitivni, biološki i ekološki utjecaji odgovorni za to.

Najučinkovitiji način da shvatimo zašto su te osobine u korelaciji je proučavanje ljudskih blizanaca. Identični blizanci - koji dijele 100% zajedničkih gena - pokazuju veće sličnosti u ponašanju nego dvojajčani blizanci, koji dijele samo 50% gena (baš kao i bilo koji drugi braća i sestre). Istraživači koriste ovu genetsku nepodudarnost kako bi shvatili relativnu važnost genetskih i okolišnih utjecaja na pojedina ponašanja, kao što su odugovlačenje i impulzivnost.

Gustavson i kolege uspjeli su prikupiti 181 parova identičnih blizanaca i 166 parova dvojajčanih blizanaca koji su za potrebe istraživanja ispunili nekoliko anketa koje su  preispitivale njihovu sklonosti prema impulzivnosti i odugovlačenju, kao i njihovu sposobnost za postavljanje i postizanje ciljeva.

Istraživanje je na kraju pokazalo da je odugovlačenje doista nasljedno, baš kao i impulzivnost. I ne samo to, čini se da postoji potpuno genetsko preklapanje između odugovlačenja i impulzivnosti - to jest, ne postoje genetski utjecaji koji su jedinstveni za svaku od tih osobina zasebno.

To otkriće ukazuje na to da je, genetski gledano, odugovlačenje evolucijski nusprodukt impulzivnosti – i to onaj koji se vjerojatno više manifestira u suvremenom svijetu nego li u svijetu naših predaka.

Uz to, veza između odugovlačenje i impulzivnosti također se genetski preklapala sa sposobnošću upravljanja ciljevima, što daje potporu ideji da odgađanje obavljanja obaveza, donošenje naglih odluka i ne uspijevanje postizanja zadanih ciljeva svi proizlaze iz zajedničkih genetskih temelja.  

Gustavson i kolege sada istražuju kako su odugovlačenje i impulzivnost povezani s kognitivnim sposobnostima više razine, kao što su izvršne funkcije, te jesu li ti isti genetski utjecaji povezani s drugim aspektima samoregulacije u našem svakodnevnom životu.

"Nastavak proučavanja i učenja o temeljima odugovlačenja može pomoći u razvoju intervencija koje bi spriječile te pojave, te nam pomogle prevladati te loše ukorijenjene navike zbog kojih se lako smetemo i ne možemo skoncentrirati na posao koji moramo obaviti", zaključuje Gustavson.

Foto: © belinka - Fotolia.com