Je li vam se ikada dogodilo da ste upoznali nekoga i da vam se ta osoba nije svidjela – a nije bila riječ o „halo efektu“ niti je ta osoba bila neljubazna? Jeste li ikada imali intuiciju koja je bila u suprotnosti sa zdravim razumom a u konačnici se pokazalo da je vaša intuicija ipak bila dobra?
Kao psihologu koji teži empiriji i znanstvenom pristupu, često puta mi se događalo da zanemarujem nešto što nazivamo „intuicija“ i da sam sklona oslanjati se isključivo na racio. Za mene je podsvijest bila pojam koji me pomalo plašio iz razloga što ga ne mogu kontrolirati. Mit o tom strašnom čovjeku u crnom koji se skriva (tako sam naime zamišljala svoje podsvjesno) razbila sam tijekom edukacije iz neurolingvističkog programiranja. Tada sam shvatila da to nije strašni čovjek u crnom već jedna golema vreća u kojoj su pohranjena sva naša iskustva, sve ono što smo tijekom života prošli a čega se ne sjećamo. Sve to ostavilo je traga na nama i ostalo pohranjeno u toj golemoj vreći.
Potvrdu o tome dobila sam i u provedenim istraživanjima čiji su rezultati ukazivali na to da sve što smo ikada čuli, vidjeli, pročitali ostaje pohranjeno u našem mozgu. Dr. Penfield je još davnih godina tijekom operacije otkrio jedno malo područje mozga kojeg je nazvao mehanizmom za snimanje. Taj dio mozga zadužen je za pohranu svih naših iskustva. Naime, kada je tijekom operacije pacijenta koji je bio pri svijesti dr. Penfield slučajno dodirnuo to područje mozga, pacijent se prisjetio događaja iz djetinjstva koji je svjesno potpuno zaboravio.
Nadalje, postoji poremećaj koji se zove jednostrano zanemarivanje. Za taj poremećaj je karakteristično da osobe zanemaruju odnosno ne vide sve one sadržaje koji se nalaze na jednoj strani vidnog polja; primjerice, sve što je desno osoba vidi a sve što je lijevo ne vidi. Neuropsihološki nalazi tih ljudi su pokazali da iako ovi pacijenti svjesno ne prepoznaju i ne vide sadržaje, na nesvjesnoj razini ih ipak prepoznaju. Što to znači? Marshall i Halligan (1988) su pacijentici s jednostranim zanemarivanjem prezentirali dva identična crteža kuće, uz razliku da je na lijevom crtežu bio prikazan požar. Iako svjesno nije mogla prepoznati razliku, navela je da bi radije živjela u desnoj kući u kojoj požara nije bilo.
Imajući sve ovo na umu, ako se vratimo na osobu s početka priče koja nam se nikako ne sviđa, postoji vjerojatnost da se naša vreća otvorila i da je iz nje izašlo nešto što nam je okinulo osjećaj nelagode. Možda smo nekada davno kao dijete upoznali sličnu osobu koja je prema nama bila zločesta; možda ima neku osobinu koja nas podsjeća na nekoga tko nam nije drag... Ukoliko se ne radi o „halo efektu“ već o unutarnjem, dubljem osjećaju (ili intuiciji) koji nam nešto poručuje, tada iz nas najvjerojatnije progovara ta vreća u kojoj se pobudilo neko prijašnje iskustvo.
Cilj naše podsvijesti nije da nas ograniči – cilj je da nam pošalje poruku, da nam na neki način olakša donošenje odluke, da nas čuva. Danas vjerujem da je dobro da svoju podsvijest prihvatimo kao saveznika: saveznika čije sugestije razmatramo, a ne donosimo odluke i ne baziramo mišljenje isključivo na njegovom stavu. Dobro je imati saveznika koji nam baci „bubu u uho“ a još je bolje kada imamo kapacitete da konačnu odluku donesemo na temelju svih parametara – kako podsvjesnih tako i onih svjesnih. Tako kaže moja podsvjest – a i svijest se s njom slaže. Što kažu vaše?
Ukoliko želite doznati nešto više o sebi, nesvjesnim obrascima koji formatiraju vaš život te razumjeti ljudsko ponašanje, pridružite nam se na edukaciji „Primjena NLP-a u terapijskom i savjetodavnom radu“. Više o edukaciji možete saznati na www.budisvoj.eu.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
www.budisvoj.eu
Foto: © pathdoc - Fotolia