Neposredno nakon što se vratio s godišnjeg odmora Alen je potpuno promijenio svoje ponašanje: veselo čavrljanje uz jutarnju kavicu na terasi apartmana zamijenio je mrgudnim pogledom i izrazom lica „Ujutro mi se ne približavaj“. Duge večernje šetnje povratkom kući mu nisu niti padale na pamet, a iako je do povratka na posao imao još nekoliko dana, njegovom nezadovoljstvu i gunđanju zbog završetka odmora nije bilo kraja. Njegova supruga imala je dojam kao da mu se nakon što je iz vida izgubio more spustila jedna velika, teška, mračna zavjesa koja se nije micala da iduće godine. Imala je razumijevanja za njega prvih nekoliko dana, ali onda joj je počeo pucati film. Pa i ona se vratila s godišnjeg i počela raditi. I njoj je bilo jako lijepo na moru. Otkuda mu pravo da joj svojim mrgudnim licem narušava koliko toliko dobro raspoloženje, koje si svaki dan diže unutarnjim sugestijama „ja sam sretna, ja sam zdrava, ja sam…“. Pucanje filma jasno se ocrtavalo na njenom licu, a Alenu je to još jače raspirivalo krajnje nezadovoljstvo koje je osjećao vrativši se doma.
U zadnje vrijeme stvarno je nezadovoljan na poslu i godišnji mu je savršen bijeg od šefa koji se nadureno šeće po uredu posljednjih mjeseci, a i narušenih međuljudskih odnosa. Bože dragi kako se ljudi mogu laktariti. Čudo neviđeno.
Njegova mu draga uglavnom nije bila od pomoći. Ono što svakako nije pridonijelo sretnom završetku jest činjenica da je „zaboravio“ podijeliti s njom svoje strahove i nelagodu vezanu za posao i da jedino na tom godišnjem uspije malo zaboraviti na sve. Tamo, čak i nju vidi drugačijim očima, a i sve drugo. Riba je bolja, vino je mrak, šetnje su romantičnije… Ovdje mu smeta ona zavjesa pred očima…
U zadnje vrijeme pojam depresije spominje se sve češće. Tako u zimskom periodu najčešće slušamo o blagdanskoj depresiji, odnosno o depresiji koja se javlja za vrijeme blagdana i neposredno nakon, pa o zimskoj depresiji koja se javlja u zimskim mjesecima kada su dani kraći a sunčeva svjetlost slabija, a nedavno se počela spominjati i ljetna depresija. Kako je krenulo, još malo pa ćemo imati depresije za sva godišnja doba i sve moguće prilike. No, s obzirom da moja namjera nije da u čitateljima pobudim depresivne misli, ovaj put govorit ćemo o prilagodbi nakon godišnjeg odmora.
Dok se još dio populacije u slatkom išćekivanju tek sprema na godišnji odmor, onaj drugi, vjerojatno veći dio se upravo vratio. I dok prvotni ne osjećaju nezadovoljstvo, potonji se na svoja radna mjesta vraćaju sjetni, tužnjikavi, neraspoloženi. Zašto je tome tako?
Kako nas generalizacije često mogu odvesti u krivom smjeru, tako smatram da je bitno navesti kako ne mora značiti da se baš svi nakon godišnjeg odmora na svoja radna mjesta vraćaju nezadovoljni. Zapravo, u većini slučajeva nezadovoljstvo započinje puno prije povratka na radno mjesto: ako nezadovoljni krećemo na odmor, prestanak istoga i povratak svakodnevnim obavezama na nas djeluje kao okidač za loše osjećaje koje smo doživljavali i prije tog odmora. Loša radna atmosfera, nezadovoljavajući međuljudski odnosi, preopterećenost poslom... Sve su to situacije koje u nama okidaju negativne osjećaje po povratku s odmora, budući da znamo da se ponovno u njih vraćamo.
Često na godišnje odmore krećemo s velikim očekivanjima pa ako pri tome izgubimo dodir s realnošću, nastaju problemi. Odmor je zapravo osnovna potreba našeg organizma i bitno je provesti ga onako kako nama najbolje odgovara a ne kako smo možda zamislili da bi on trebao izgledati. Nekome će biti dovoljno nekoliko dana mira i sna, nekome ludi ljetni provodi, a nekome možda samo mala promjena ambijenta. Nezadovoljstvo se može javiti i ako imamo osjećaj da nismo bili na odmoru kakav smo priželjkivali. „Ljetovanje“ kod kuće ili rođaka zbog nedostatka financija, za većinu nema očekivani efekat, pa se ljudi vraćaju na posao a da se nisu zaista odmorili. S druge strane, ako smo si uspjeli priuštiti odmor izvan mjesta stanovanja, nezadovoljstvu nakon odmora može pridonijeti činjenica da nas je putovanje koštalo više nego što smo planirali, pa se s odmora vraćamo i praznog novčanika.
Sada kada smo naveli što sve može krenuti po zlu, bilo bi dobro osvijestiti i što nam može pomoći pri povratku u svakodnevnicu. Naime, idealnog i jedinstvenog recepta nema: ono što može pomoći jednoj osobi, ne mora nužno i drugoj. Vjerujem da sami najbolje znamo što nam najviše pomaže, a da bi se uopće mogli dovesti u resursivno stanje i osmislitit što i kako dalje, možda će vas usmjeriti slijedeći savjeti:
- Da bi povratak u realnost poslije odmora bio lakši, možda bi bilo dobro započeti s radom sredinom tjedna. Na taj način se postupno vraćamo obavezama, kraj tjedna je bliži pa je stoga i šok malo manji.
- Iako ljudi vole iskoristiti i zadnji dan za boravak na moru, povratak na radno mjesto neraspakiran, umoran od puta i nepripremljen može biti prilično stresan. Kombinacija umora, nezadovoljstva i naglog skoka obaveza vjerojatno nije najbolji izbor za početak radnog tjedna.
- Bez obzira što ste se vratili u svakodnevnicu, ostavite malo vremena za sebe, za opuštanje, za stvari koje volite raditi. Iako je ponekad u zgusnutom rasporedu teško naći vreman za sebe, imajte na umu da je opuštanje čovjeku potrebno kao san ili zdrava prehrana. Svakodnevno opuštanje uz aktivnosti koje volite će smanjiti rizik od nastanka depresije, anksioznosti i razdražljivosti.
- Iako je vaš ljetni godišnji odmor završio, imajte na umu da vam to nije zadnji odmor i da su to bila tek dva ili tri ljetna tjedna. Iduće ljeto će doći tek za godinu dana, no te ne znači da je i vaš idući odmor tako daleko.
- Ono što uvijek možete jest planirati novi godišnji. Ako vas zamišljanje i planiranje novog godišnjeg odmora opušta, tada nemate razloga da isti ne planirate. U konačnici, pomisao da ćete ponovno na godišnji odmor može biti vaše svjetlo na kraju tunela.
Na kraju, postoje ljudi kojima je atmosfera na poslu toliko neizdrživa da im nijedan od ovih savjeta ne djeluje smisleno niti im pomaže da ugledaju svoje svjetlo na kraju tunela. Ako se vraćamo na posao koji nas uopće ne veseli, koji nam je izrazito stresan, ako nas doma čekaju isti problemi od kojih smo samo nakratko pobjegli, ako živimo životom koji nam više ne odgovara - tada je vrijeme da poduzmemo neke druge korake u svom životu. Američka spisateljica Maya Angelou je rekla: „Ako ti nešto ne sviđa, promijeni to. Ako to ne možeš promijeniti, promijeni onda svoj stav!“. U tom duhu, zaključila bi kako je odluka zapravo na nama – ako nas ono što radimo ne dovodi do onoga što želimo, uvijek imamo izbor odlučiti raditi nešto drugo. Zar ne?
Autorice: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
Jelena Vrsaljko, dipl. socijalni radnik, psihoterapeut i NLP trener
Centar Proventus