"Samo smo tražile da nam se plati naš rad, da dobijemo naše plaće koje smo pošteno zaradile u teškim uvjetima. Drugi su nas tješili, davali lažne nade, ali to nije bilo dovoljno. Kucale smo na vrata državnih institucija, odlaziš tamo i očekuješ da reagiraju jer bi trebali reagirati, a gledaju te u čudu, kao što hoćete, pa i drugi rade, a ne dobivaju plaće. I onda smo odlučile dati svoj život na licitaciju, otišle smo u onaj park i počele štrajk glađu. Ženski inat nije nam dao da odustanemo. Razmišljale smo ili ćemo mijenjati ili ćemo ostati pasivne i dopustiti da nas unište. Mi smo se odlučile boriti. "
Tako govori Đurđa Grozaj, bivša radnica tvornice Kamensko, tvornice koja je nekad s ponosom nosila titulu kuće europske mode. Uz Dan žena želimo vam prenijeti upravo tu njezinu poruku "Mi smo se odlučile boriti", jer ona najbolje govori o upornosti, hrabrosti, ustrajnosti, o tome kako se treba dići i uzdići, i kako kad ti je najteže treba misliti na one kojima je pomoć još potrebnija. Radnice Kamenskog, zajedno s Đurđom, zatvorile su iza sebe vrata tvornice iz koje su se naručivala odjela za diplomate, političare, gospodarstvenike, u kojoj su naučile mnoge zanatske tajne šivanja, krojenja, da bi danas to znanje i iskustvo postao kapital za njihovo bolje sutra.
Kao predsjednica Udruge Kamensko, Đurđa Grozaj, zauzima se za jačanje ženskog poduzetništva i ženskog radništva kako bi žene na tržištu rada imale ravnopravan status, a pogotovo bez obzira na njihovu dob. Mnogo poznatije poslovne žene u Hrvatskoj ili nisu prepoznale ili nisu bile voljne promovirati to što zastupa ova žena, koja je u 50–i nekoj godini morala krenuti iz početka, učeći se i poduzetništvu i organizaciji posla i planiranju projekata.
Štrajk glađu
Tri godine su prošle od tog 3. prosinca kada se svih 426 radnica Kamenskog prijavilo na burzu. Tri je godine i od štrajka glađu koji su radnice započele krajem rujna te iste 2010. Te su jeseni rujanske noći baš bile iznimno hladne, kad su radnice nekoliko noći spavale u parku pokraj tvornice. Štrajk su prekinule nakon pokretanja stečaja."Meni osobno je ta prva noć bila najteža, bilo je šest stupnjeva, utroba mi se smrznula na onom kamenju. Nismo bile pripremljene, nismo znale što nas čeka, samo smo znale da smo krenule nešto mijenjati. Svašta ti prolazi glavom dok se na toj hladnoći prevrćeš. Bože, mislila sam, pa zar sam zaslužila nakon toliko godina rada da moram ležati u tom parku. Devet dana smo štrajkale glađu, noću bi spavale u parku, da bi ujutro poluukočene od zime oteturale do tvornice. Još smo u takvom stanju morale nastaviti raditi da ne dobijemo otkaz. To je nekako išlo jedan dan, drugi dan smo već padale, a treći su nas oživljavali, Hitna je stalno dolazila. Ali nismo odustajale. njihov je problem bio u tome što nismo odustajale", prisjeća se Đurđa Grozaj, koja je svoj 53. rođendan provela štrajkajući glađu na Trgu Francuske Republike u Zagrebu, neposredno uz tvornicu u kojoj je provela radni vijek.
Borba još nije gotova
Radnice Kamenskog još čekaju da im se isplati pet zarađenih plaća, polovica iznosa otpremnine, te dugovanja za poreze i doprinose za razdoblje od tri i pol godine. Još čekaju i zadovoljštinu, jer " moraju biti procesuirani i kažnjeni oni koji su uništili Kamensko", ističe Đ. Grozaj. Tijekom štrajka glađu radnice Kamenskog shvatile su da moraju same nešto poduzeti kako bi preživjele jer nitko drugi im nije htio pomoći. Odlučile su tada osnovati Udrugu Kamensko koja danas ima 138 članova. Udruga ima svoj prostor na zagrebačkoj Knežiji, a troškove poput režija podmiruju svojim radom.
"Kroz Udrugu Kamensko prođe puno ljudi koji nisu radili s nama, ali dođu na naša vrata jer vide u nama nadu da se može nešto promijeniti. Imamo i puno počasnih članova. Nisu svi volonteri, kako dođemo do realizacije nekih projekata tako uključujemo žene ovisno o njihovim znanjima. Ono što ne znaju uključujemo ih da volontiraju i da nauče. One znaju sve s mašinom ali ne znaju napraviti kompletan proizvod, jer su u tvornici imale drugačiji proces rada. Kroz volontiranje ne dobivaju novac, ali stječu znanje koje si ne mogu same platiti. Sad imamo pet žena, dvije rade kroz projekt javnih radova, a dvije su na stručnom usavršavanju. Radimo edukacije krojenja i šivanja, koje je dosad završilo već pet skupina polaznica. Edukacija traje 40 sati. U grupi budu i studentice, ali i žene u mirovini, toliko su svi zadovoljni s onim što nauče da imamo čak i liste čekanja. Imamo upite žena iz Vinkovaca, Zagorja, to je ona ljepota da nađeš put da isto nekome možeš pomoći. U svaku grupu stavimo jednu ženu koja je dugo nezaposlena i za nju je edukacija besplatna. Studentice i umirovljenice plaćaju 50 posto manju cijenu, a ukupna cijena za tih 40 sati tečaja je 1500 kuna. Upravo traje edukacija za šestu grupu. "
Zagreb za Kamensko
Osim upornosti, Đurđi Grozaj ne nedostaje ni planova s udrugom:
"Prošle godine u rujnu organizirale smo manifestaciju Zagreb za Kamensko.Želimo se 27. rujna svake godine prisjetiti svih tvornica koje su imale zagrebački duh, a završile su kao Kamensko. Želimo da taj dan, kada smo mi marširale Zagrebom boreći se za Kamensko, bude tradicija, simbolika svih tvornica koje su nestajale. Imale smo i modnu reviju koju smo same osmislile, nismo htjele zvati nijednog dizajnera. Uspjele smo u mjesec dana same sve organizirati, naći sponzore, imale smo ogromnu potporu medija, svi su to s oduševljenjem popratili. Grad Zagreb je također bio sponzor, ali nismo od njih nikakva sredstva tražili. Osim revije imale smo i tribinu Novo žensko radništvo, i kroz takve tribine nastavit ćemo se boriti. Revija se zvala "Jednako lijepa". Nosile su je osobe koje su nam bile od pomoći, koje su nas dizale kad smo padale, novinarke, odvjetnice, žene koje su bile potpora na našem putu i tako smo im rekle hvala. Našu reviju nosile su žene od 20, 40 i 60 godina. Želja nam je da se izborimo za društvo u kojem u kojem neće biti moguće da se izvrijeđa 20-godišnjakinju koja traži posao da je premlada i da nema iskustva, ili 40-godišnjakinju da je prestara i da je baba. Svaka žena ima pravo da ju se jednako tretira i da joj se pruži jednaka šansa." kaže Đ.Grozaj.
Dobrotvorka koju nikad neće upoznati
Žene okupljene u udrugu Kamensko imaju veliko znanje, ali ga ne mogu u potpunosti pokazati, jer nemaju dovoljno mašina za rad.
"Posljednja mašina koja treba doći je ona koju je platio grad Zagreb, treba stići iz tvornice, a namijenjena je za izradu pamučnih stvari. Ona će se zvati Bandićka, već smo za nju napravili pločicu. Imamo i Josipovićku, to je mašina koju smo dobili od predsjednika države. No, posebna je mašina za koju nam je novac donirala jedna gospođa iz Zagreba, koja je umrla, a njezina je želja bila da nam donira novce za strojeve iako nas nikada nije upoznala. Otišle smo joj na grob i to ćemo činiti svake godine u znak zahvalnosti, Jer kad je čovjek na odlasku i kad si mu tada ti na pameti, onda si ti njemu dužnik dok god možeš. To su velike stvari i malo tko je spreman to napraviti. Zato ćemo uvijek naći vremena za obići njezin grob, gospođa se zvala Vlasta Crnobrnja i po njoj smo nazvali našu najskuplju mašinu koja ponosno nosi njezino ime. To su ljudi koji su posebni i koje uvijek treba spominjati. "
Novi planovi
"Kroz volontiranje dolaze prilike, neke su žene tako došle u mogućnost da se zaposle kroz javni rad, druge su stekle priliku da nauče, steknu znanje koje im nedostaje. Ako budeš uporan, strpljiv, radiš projekte, pa valjda će doći vrijeme da i zaradimo nešto, jer sad sve ulažemo u nove strojeve, kako bismo mogle raditi što više", ističe Đ.Grozaj. Vesele ju, kaže, planovi koje imaju s održavanjem novih revija. Jednu pripremaju u suradnji s Bjelovarskom županijom, bit će prikazane haljine sa slavonskim motivima, za reviju će se izraditi i posebne torbe.
"Počela je i priprema za modnu reviju koju ćemo raditi u suradnji s Turističkom školom iz Zagreba. Svaki dan dobivamo upite i za malo veće poslove koje mi nažalost ne možemo realizirati jer nemamo na čemu, nemamo toliko strojeva, a i nije svatko spreman volontirati, jer kroz javni rad ne možemo zaposliti sve žene. Moramo plaćati režije koje nisu male, moramo ulagati u strojeve. No, najvažnije je, nismo nikome dužne, to smo jako ponosne. Idemo iz projekta u projekt, planiramo, polako, ja se nadam da će nas poslužiti zdravlje i da ćemo sve što smo zamislile i ostvariti. Sigurna sam u to da nećemo odustati, nećemo se umoriti, idemo korak po korak. To smo vam mi, radnice iz Kamenskog", zaključuje Đurđa Grozaj.
Sretan nadolazeći Međunarodni dan žena!
(M.G.)