Nedavno sam u novinama pročitala članak koji me totalno iznenadio. Govori o dodatnom oporezivanju samaca. To mi doista izgleda nevjerojatno jer je prema tome danas u Hrvatskoj kažnjivo biti samac! Sva sreća da nismo u srednjem vijeku jer vjerujem da bi takve osobe bile javno osuđene i kažnjene na kojekakve okrutne i svirepe načine.
Razgovarala sam s nekim samcima i zaključili smo da društvo na samce ne gleda baš dobro. Kao prvo, misle da samci imaju beskrajno puno vremena jer ionako ništa ne rade osim što uživaju. Imaju sav novac samo za sebe, nitko ih ne gnjavi, ništa ne moraju napraviti u neko određeno vrijeme, ukratko super im je. Koja je to zabluda! Samci moraju sami i prati rublje, i kuhati, i spremati stan, i sve troškove plaćati sami, dakle nemaju kraj sebe osobu koja plaća dio troškova. Jedina je istina da samci žive sami. Dakle, kad su bolesni, onda su sami, naravno tu su prijatelji ili obitelj da uskoče, no uglavnom su sami i kroz sve nedaće u životu prolaze sami. Nadalje, biti samac osobni je izbor kao i biti u braku.
Ovo društvo potiče obitelj kao instituciju, a toliko je nesretnih obitelji u kojima djeca pate jer se roditelji svađaju, žene ostaju u brakovima samo zbog inercije, a muževi ih zlostavljaju, varaju i drže do obitelji kao što ja držim do izrade goblena. Ali ta žena kolegicama na poslu kaže da ima obitelj, može s njima razgovarati o pripremi zimnice, problemima s djecom i slično. To što ona i suprug jedva razgovaraju manje je bitno.
Svaka čast raznim udrugama koje štite zlostavljane žene i pomažu im da ponovno stanu na svoje noge, no još uvijek se u našem društvu provlači patrijarhalni obrazac prema kojemu se zna tko je gazda u kući. To se zove društveni status, ali pitam se što se zapravo krije iza svih tih „sretnih“ obitelji. Poznajem dosta žena koje su se udale jer to tako treba, po redoslijedu škola, fakultet, posao, udaja, djeca, a zapravo si nisu dozvolile ostvariti svoje ambicije o kojima su sanjale još u školi. I sanjaju još uvijek. No, svakako treba cijeniti njihov izbor.
Još je jedan obrazac ponašanja prema samcima – ljudi ih žale. To je nešto što isto tako ne razumijem. Zašto žaliti ljude koji su odabrali živjeti bez bliskog suživota partnera, djece, svekrvi...? Ne radi se o nekoj teškoj neizlječivoj bolesti :) . Možda neki samci i nisu sretni svojim statusom jer, željeli to priznati ili ne, topli zagrljaj, poljubac, podrška doista su neprocjenjivi i njihova je vrijednost bezgranična.
Koliko vidim, ova vlada svakog dana izmišlja nove poreze kako bi napunila državnu blagajnu, a pritom uopće ne gleda kako je živjeti prosječnoj osobi koja nema hrpu novca i koja se jednostavno mora snalaziti kako zna i umije. Nije li smiješno da u državnoj upravi žive od našeg novca, a često imaju plaće znatno veće od naših, da ne spominjemo božićnice, regrese i slično, a ne može ih se niti otpustiti jer su zaštićeni kao lički medvjedi.
Nažalost, nema šanse da se samci pobune protiv dodatnog poreza u Hrvatskoj jer prihvaćaju sve što draga nam država nametne.
Što vi mislite? Je li ok da samci plaćaju dodatni porez?
Vaša Ema Jurić
Je li u Hrvatskoj danas kažnjivo biti samac?