Podržati i utješiti

Kada su naši bližnji povrijeđeni i sami osjećamo bol i tugu kao da smo i sami bili povrijeđeni.

Podržati i utješiti

Izvori povrijeđenosti mogu biti različiti - preljub, nasilje, teška bolest, gubitak partnera, razvod braka...

Kvaliteta odnosa s bližnjima je od neizmjerne važnosti za kvalitetu našeg života, procjenu vlastite sreće i duševnog zdravlja.

Tjelesno i duševno zdravlje se isprepliće i sa aspektom zdravih odnosa s bližnjima.

Obzirom kako znamo koliko su nam odnosi i naši bližnji važni brinemo za njihovu dobrobit, a kada su povrijeđeni i sami osjećamo bol i tugu kao da smo i sami bili povrijeđeni.


Kada nam je osoba važna

Na kvalitetu odnosa s drugom osobom utječe bliskost, izgrađeno povjerenje, razumijevanje, poštovanje i briga.

Da bismo drugima pružili brigu i pažnju kakvu trebaju veoma je važno posvetiti pažnju razumijevanju druge osobe.

Potrebno je zamijeniti našu uvjerenost da se ta osoba osjeća upravo  tako kako zamišljamo da  bismo se i mi osjećali da smo na njenom mjestu. Potrebno je osvijestiti činjenicu da to nije naše iskustvo i da ne znamo niti kako se povrijeđena osoba osjeća niti kako bismo se mi osjećali da smo na njenom mjestu.

Prva lekcija: Da bismo razumjeli potrebno je naučiti slušati

Da bi uistinu razumjeli kako se osoba osjeća potrebno je prepustiti se slušanju.  Izbjegavajte prepuštanje u vlastite opise situacije. Recimo, prijateljica vam govori kako se u zadnje vrijeme ne slaže sa svojim suprugom, i tek kada vam krene prepričati što se sve dogodilo, vi ju prekidate uvjeravajući je da znate kako je njoj jer ste se i sami nedavno posvađali sa suprugom. Prvo čujte, a onda odlučite hoćete li u kontekstu pružanja prijateljske podrške podijeliti vlastito iskustvo.


Druga lekcija: Nikako ne pomažemo s frazama: Sve će biti u redu. Proći će. Zaboravit ćeš. Ne plači...

Samim time što nekome brišemo suze s lica ne znači da tuga prolazi

Kada je nama bliska osoba povrijeđena, i same nas prevladava tuga, strah, zabrinutost. Zbog vlastitih emocija često bivamo u situaciji da nam je teško vidjeti blisku osobu da plače i da je tužna. Iz vlastitih poriva instinktivno nastojimo utišati emocije druge osobe, umanjiti problem.

Zapravo takvim ponašanjem dajemo poruku da je nama dosta i da sami nismo spremni proći s osobom njezino tužno iskustvo. Tada gubimo priliku podržati osobu jer će se najčešće osoba povući i neće nam se povjeravati kako je uistinu.

Ono što je važno da budemo usredotočeni na sadašnji trenutak. Svi proživljavamo određene situacije na svoj način, svako životno iskustvo je zasebno i ne možemo unaprijed predvidjeti koliko će nam vremena trebati za konačan oporavak.

Dobro je osobu usmjeravati i na viziju u budućnosti. Dobro je pokazati vjeru u bližnjeg da se može nositi uspješno i s tom situacijom no, to ne pokazujemo uobičajenim frazama Vrijeme liječi sve rane, već iskrenim sagledavanjem situacije. Slušanjem pokazujemo da smo tu.


Treća lekcija: Slobodno smijemo pokazati svoje emocije

Gledajući druge kako plaču ili kako su uplašeni, utječe i na vlastite emocije. Tada često brinemo trebamo li plakati s osobom koja je  povrijeđena ili mi trebamo biti snažni i ne pokazati kako se osjećamo i koliko smo i sami uznemireni. Ako želite iskren odnos onda je poželjno da iskrenost bude uzajamna. Nema ništa loše rasplakati se sa zajedno.

Na taj način pokazujete kvalitetu vašeg odnosa i spremnost da međusobno pokazujete emocije.


Četvrta lekcija: I u najboljoj namjeri nekada smo skloni krivo brinuti

Ignoriranje problema s idejom: Najbolje ne pričati o tome što se dogodilo kako ne bi još dodatno podsjećali osobu  o događaju i stvaranje tabua. S druge strane, pretjerano inzistiranje da se samo o tome govori, ispitivanje i pretjerano zavirivanje u tuđu intimu kada nam osoba daje do znanja da ne želi pričati o tome. Rješavanje problema bez suradnje s osobom koje se to tiče...

A sve to u najboljoj namjeri da brinemo i pokažemo da nam je stalo. No takvim postupcima zapravo gubimo osobu o kojoj brinemo. Ne vidimo je, ne čujemo i ne pitamo što želi i kako joj možemo biti od podrške.


Peta lekcija: U redu je priznati da nam je preteško

Dio iskrenog odnosa može biti i priznanje sebi i bliskoj osobi da se ne znamo nositi  i da se ne snalazimo u pružanju podrške. Ako se brinete da osoba nema dovoljnu mrežu podrške svojih bližnjih možete se raspitati i o postojećim udrugama, institucijama gdje se može obratiti i razgovarati o teškoćama. Ako i sami trebate savjet kako pomoći sebi i bliskoj osobi, također se možete obratite za pomoć.


Šesta lekcija: Nekada i nije dobro čuvati tajnu

Povjerenje je svakako važan aspekt prijateljstva i bliskog odnosa. No, ako se pribojavamo za nečije zdravlje i sigurnost onda trebamo znati da se radi o tajni koja ne smije ostati sačuvana.

Sačuvati povjerenje i iskren odnos možete na način da obrazložite bliskoj osobi zašto mislite da je važno da to što vam je povjerila ne smije ostati među vama. Recite joj jasno zašto mislite da je potrebno potražiti pomoć. Možete i zajedno odlučiti kome se obratiti.


Iduće lekcije: Iskustvom učimo

Svako novo iskustvo će vas naučiti nešto novo i o bliskoj osobi i o vama samima.


Autor: Alisa Kosić, dipl. soc. radnik
stručna radnica Obiteljskog centra Virovitičko-podravske županije

Ako imate pitanja o ovoj temi obratite se na socradnik@obiteljskicentar.hr.

Obiteljski centar Virovitičko-podravske županije