Ususret Međunarodnom danu borbe protiv nasilja nad ženama, 25. studenom, u Zagrebu je u ponedjeljak održan Okrugli stol u organizaciji časopisa „Zaposlena“. Na početku okruglog stola svim sudionicima bio je prikazan novi Severinin video spot za njezinu pjesmu „Muškarcu samo treba kurva“ u kojem pjevačica glumi zlostavljanu ženu. Najnovijim video uratkom poznata pjevačica podržava javno istupanje na temu nasilja nad ženama, a zbog ovog spota ova tema dobiva sve veću pažnju u javnosti.
Na okruglom stolu sudjelovale su: Vesna Pusić, predsjednica Nacionalnog odbora i predsjednička kandidatkinja HNS-a; Dubravka Šimonović iz Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija te načelnica Odjela za međunarodne organizacije i ljudska prava; Morana Paliković Gruden, potpredsjednica Gradske skupštine Grada Zagreba; Andrea Zlatar Violić, sveučilišna profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Neva Tölle, aktivistica Autonomne ženske kuće Zagreb.
Prošlo je 30 godina od usvajanja UN-ove Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena koju je prihvatila i Hrvatska. Prema toj konvenciji, koja je na globalnoj i europskoj razini, države imaju obvezu sprečavanja svih oblika diskriminacije. Dr. sc. Dubravka Šimonović predsjednica je UN-ova Odbora za uklanjanje diskriminacije žena (CEDAW) od 2006.godine.
„Odbor se sustavno bavi sprečavanjem nasilja nad ženama. Konvencijom se postavljaju mehanizmi, ali stvarna zaštita je u koordinaciji svih onih institucija koje rade na sprečavanju nasilja nad ženama. Nedovoljna koordinacija svih koji sudjeluju u sprečavanju nasilja i diskriminacije vidi se u sudskim presudama. Što se tiče Hrvatske, značajan je primjer koji je došao do Suda za ljudska prava, muž je osuđen, izašao iz zatvora i tad ubio ženu. Na ovom se primjeru vidi da su falile mjere prevencije. Hrvatska treba raditi na umrežavanju i koordinaciji državnog tužiteljstva, policije i svih onih koji rade na sprečavanju diskriminacije i nasilja, a međunarodni standardi trebali bi biti vodilja“, rekla je Šimonović.
Aktivistica iz Autonomne ženske kuće Zagreb, Neva Tölle, naglasila je probleme na koje nailaze žene koje prijavljuju nasilje u obitelji. „Od 16. lipnja 2006. godine kad je ubijena Jelena Sabina Jakopović od strane njezinog supruga prilikom posjete djetetu u Dječjem domu u Nazorovoj, do danas je ubijeno više od 34 žena od strane njihovih izvanbračnih partnera. Stvarni broj je puno veći jer u ovu statistiku ne ulaze žene koje su ubili bivši supružnici ili muškarci iz sadašnjih veza“, rekla je Tölle. „Veliki problem je što su žrtva i nasilnik tretirani isto od strane državnih službenika i službenica. Žene koje prijave bilo koji oblik nasilja najčešće nailaze na potpuno nerazumijevanje službenika, prisiljene su na mirenje s nasilnikom, prisiljene su davati dijete na kontakt s ocem. Žrtva nasilja i nasilnik su tretirani potpuno isto, prema nasilniku se odnosi s poštovanjem, djelatnici ga se boje, policiju se čeka mjesecima. Žrtva je također privedena, a od strane suda jednako je kažnjena za obiteljsko nasilje kao i nasilnik.“ Tölle je ovom prilikom dala i nekoliko konkretnih primjera žena koje su spremne izaći u javnost s svojim pričama i svom potrebnom dokumentacijom, ali sve dok presude nisu pravomoćne ne smije ih imenovati. „Jedan od primjera slučaj je žene protiv koje je muž podnio privatnu kaznenu prijavu jer ga je ugrizla za prst u samoobrani dok ju je gušio dok je držala njihovo osmomjesečno dijete. Sudac je izjavio da su oboje krivi za obiteljsko nasilje. U drugom slučaju muž je za višestruke prijetnje ubojstvom dobio kaznu od 1000 kn, a žena 6000 kn za verbalnu uvredu. Treći primjer je kćer zlostavljača koja je u zatvoru jer nije platila globu za obiteljsko nasilje, a otac je na sudu svojevoljno uzeo uplatnicu i nikad nije platio za nju. Ovo su samo neki od primjera. Aktivistice poput mene predstavljaju glas žena čiji se glas ne čuje“, dodala je Tölle.
Za predsjedničku kandidatkinju dr. sc. Vesnu Pusić nasilje nad ženama je političko pitanje. Hrvatska ima Zakon o suzbijanju diskriminacije u kojem su predviđene novčane kazne za bilo koji oblik diskriminacije. „Čitajući ovaj Zakon čini se da će svaki zlostavljač biti kažnjen visokim novčanim kaznama. A očito je da nije tako u praksi. Zakonodavstvo nema veze s onim što se radi u praksi u državnim institucijama. Prema tom Zakonu osudi se ili sve ili nikog, dakle, cijelu obitelj. Prema mojem mišljenju zlostavljače bi trebalo kazniti uvijek zatvorom, a ne novčanim kaznama“, izjavila je Pusić te dodala: „Svi doprinose stvaranju atmosfere u društvu koje smatra da je nasilje nad ženama privatna stvar, da se svugdje događa i da ne bismo trebali ništa poduzimati. Pod društvom ne mislim samo na civilne udruge nego i državne institucije. Institucije više vode brigu o tome da nisu nepravedne prema zlostavljačima, nego o tome da pomognu žrtvama.“
Dr. sc. Andrea Zlatar Violić spomenula je marginalizaciju nasilja nad ženama u hrvatskom društvu. „O toj se temi u medijima isključivo piše i govori u rubrici crne kronike gdje se stavlja uz bok pljačkama i krađama i ostalim zločinima, a ne govori se o socijalnom kontekstu tog problema. Nasuprot tome, nasilje na stadionima se izvuklo iz konteksta samo nasilja. Dok je nasilje nad ženama samo nasilje, a ne socijalni i društveni problem. Za to je zaslužan cijeli socijalno-društveni sklop koji ne motivira da se govori o nasilju nad ženama. Promovirano je kao jedan tip legitimnog ponašanja. Legitimiran je sustav zlostavljanja koji je već ušao u sve pore našeg društva. Ljubav i nasilje idu ruku pod ruku još od djetinjstva, to se očituje u navici fizičkog kažnjavanja djece“, rekla je Zlatar Violić.
Morana Paliković Gruden naglasila je važnost medija i njihove uloge u senzibiliziranju javnosti. „Žene u politici, aktivistice, nevladine udruge, volonteri, svi iz javne sfere, pa i Severina se moraju izražavati o ovoj temi i naglašavati ovaj dan. Prije 20, 30 godina Hrvatska nije imala ove zakone, pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova, planove itd., a priča je i danas ista. Svatko ima susjedu ili prijateljicu koja je doživjela nešto slično“, rekla je Paliković Gruden te dodala da u Hrvatskoj postoji samo pet autonomnih skloništa, a samo grad Zagreb bi trebao imati najmanje pet takvih prostora.
Okrugli stol otvorio je i neke sasvim nove teme, poput nasilja djevojčica u školama, a na kraju se naglasio nedostatak sveobuhvatnog istraživanja i statistike u Hrvatskoj o točnom broju žrtava te sveopće žutilo koje vlada u medijima.
Tajana Tretnjak