Većina nas jedva čeka mirovinu da se odmori i uživa u slobodnom vremenu bez posla ili obiteljskih obveza. Ipak, mirovina je za puno žena vrijeme kada se napokon mogu posvetiti sebi. Tijekom cijelog života fokus je na svima drugima. Kada su djeca napokon odrasla, karijera se približava kraju, a partnerski odnos iziskuje manje energije, otvoren je novi prostor za mogućnosti. Zato je mirovina idealno vrijeme za istraživanje sebe.
Ankica Bešter, bivša direktorica Turističke zajednice u Ivanić-Gradu i začetnica poznate manifestacije „Bučijada“ u mirovini je napokon pronašla svoj pravi poziv, a pomaže i drugim ženama da bolje upoznaju sebe. Otkrila nam je kako je izgledao njen karijerni put, čime se bavi sada te koje je savjete podijelila za sve žene koje se približavaju ili već jesu u mirovini.
Osam godina bili ste dio Hrvatske ženske karate reprezentacije. Kako je sve počelo?
Sa 16. godina ozbiljnije sam se počela baviti sportom. Najprije sam trenirala taekwondo, ali sam se ipak zaljubila u karate. Dolaskom u Ivanić-Grad, 1983. godine, preusmjerila sam se na treninge karatea u Karate klubu „Mladost“. Počela sam se natjecati u borbama za žene u lakoj kategoriji. Budući da sam osvajala medalje na državnim natjecanjima, postala sam dio Hrvatske ženske reprezentacije.
Karijera u karateu podučila me kako testirati svoje granice, imati nevjerojatnu razinu discipline, ali i fokusa kada je najteže. Čak i kada bi se dogodile ozljede, bila sam motivirana nastaviti dalje. Baš tada je bilo ključno da budem ustrajna da se što bolje oporavim i zacijelim kako bih se ponovno mogla natjecati.
I nakon reprezentativne karijere ostali ste u karateu. Štoviše, osnovali ste Centar za poboljšanje kvalitete života i osnovali inspirativnu zajednicu žena svih dobi.
Oproštajem od reprezetacije i aktivnog natjecanja 1993. godine, nastavila sam do 2008. godine raditi kao predsjednica i trenerica u Karate klubu „Mladost“. Reorganizirala sam i omasovila klub čiji je broj od nekolicine članova porastao na njih stotinjak, i to većinom djece. Od svih osobnih medalja, pehara i priznanja, najveću radost i unutarnje zadovoljstvo pruža mi trag koji sam ostavila na generacije djece i mladih na području grada. Neki od njih su postali dobri i uspješni sportaši u raznim sportovima. Nekako je bio prirodan slijed da nakon karate karijere upišem Kineziološki fakultet. Završetkom fakulteta, osnovala sam Centar za poboljšanje kvalitete života „Dupin“ koji i danas aktivno djeluje. „Dupin“ broji već više od 30 godina, a okuplja žene svih godišta, zanimanja i fizičke spreme.
Željela sam stvoriti zajednicu u kojoj će žene moći biti slobodne, svoje i opuštene. Uz današnji užurban način života, posebno je važno izdvojiti vrijeme za svoje tijelo. Kroz kombinaciju vježbi istezanja i snage, joge, pilatesa i aerobika na treninzima, svaki mišić u tijelu je u pokretu. Osim vježbi, poslije treninga se održava i opuštanje koje uključuje vođenu meditaciju, razne tehnike disanja i energetski rad. Htjela sam ženama pružiti holistički pristup, jer bez mentalnog i duhovnog aspekta ni naše tijelo ne može napredovati.
No, tu niste stali. Među prvima u Hrvatskoj pokrenuli ste aktivni odmor za žene na Visu.
Usporedno sa svim sportskim i rekreativnim ambicijama, 90-tih smo otvorili obiteljsku tvrtku za turističku djelatnost te smo izgradili kuću na otoku Visu. Među prvima sam u Hrvatskoj ranih 2000-tih upravo na Visu krenula s aktivnim odmorom za žene. Jedan takav program za žene pod nazivom ReVISion _Poomaaloo! na otoku Visu pripremam i ove godine. Uz Vis vežem brojne drage uspomene i osjećam da je, uz Ivanić, Vis moj drugi dom. Kroz program želim ženama prenijeti tu otočku filozofiju usporenog, ali svjesnog i aktivnog života.
Ipak, napravili ste iskorak te ste u Ivanić-Gradu pokrenuli poznatu Bučijadu? Nakon takvog uspjeha odlučili ste preokrenuti život i podijeliti sve znanje.
Kada je osnovan Turistički ured Grada Ivanić-Grada 2008. godine, počela sam raditi kao direktorica ureda. Na toj sam poziciji ostala punih 15 godina. Od svih poslovnih izazova i projekata na području turizma u Ivanić-Gradu, najponosnija sam na stvaranje manifestacije „Bučijada u Ivanić-Gradu“. I ranije sam živjela za sebe, ali sam se uvijek prilagođavala drugima. Nikada nisam do kraja mogla biti svoja. Uvijek sam se pribojavala što će drugi reći i kako će reagirati na moju svestranost izvan „uredskog“ posla i sporta. Mogla bih reći da sam veći dio svoga života provela nastojala to stišati i zadržati za sebe. Odlukom o odlasku u prijevremenu mirovinu odlučila sam biti i živjeti to što uistinu jesam i raditi ono što mi je bio hobi.
Cijeli život učim i istražujem. I dalje sam željna novih znanja i učenja, najprije zbog sebe, a onda kako bih pomogla ljudima koji me okružuju. Tijekom cijele svoje karijere, slobodno vrijeme usmjerila sam u nova znanja i istraživanje sebe.
Još 1999. godine završila sam 1. stupanj reikija, kasnije i ostale stupnjeve te učiteljsku razinu. Posljednjih godina stekla sam i certifikate za praktičara shiatsua, thaia, rekonektivnog iscjeljivanja, trigger pointsa i Dorn-Breuss metode. Budući da je sport sastavni dio mog život, odlučila sam spojiti sva svoja znanja te ponuditi holistički pristup tijelu pod imenom ABIssa.
Iza vas je niz iskustava i djelovanje u raznim područjima. Što biste poručili ženama koje se približavaju ili već jesu u mirovini?
Svestranost, radoznalost i nemiran duh u životu su me vodili na različite puteve. Svaki od njih utjecao je na mene i omogućio mi da danas budem to što jesam i da radim ono što volim. Ono što bih poručila svim ženama koje se približavaju ili već jesu u mirovini je da nikad ne prestanu istraživati sebe i svoje interese. Iako je ponekad naći teško vremena ili motivacije, treba ustrajati jer one stvari koje često odgađamo ili imamo otpore da napravimo, pokažu se ključnima da bismo rasli.
POGLEDAJ VIDEO: IVA JE S 50 GODINA POSTALA PODUZETNICA