Na zadnjoj godini fakulteta u Bugarskoj odlučila je otići raditi na kruzer, a nakon toga njezino radno iskustvo i život bio je diljem svijeta.
“Četiri godine sam radila na kruzerima, od restorana do dućana, na europskim, ali većinom američkim kruzerima. Tjedno imaju oko 6000 ludi i naučila sam živjeti u internacionalnoj atmosferi s oko šezdeset različitih nacionalnosti”, govori nam i objašnjava da je upravo tako upoznala sadašnjeg zaručnika Stevu, s kojim je pokrenula ozbiljnu poslovnu priču.
“Dečka iz Hrvatske upoznala sam prvi put kad sam išla raditi na brod. Upoznali smo se nakon dva, tri mjeseca i tri, četiri godine smo nastavili putovati i raditi na brodovima”, kaže Martina kojoj je u posebnom sjećanju ostalo raditi na Karibima.
Kad su se vratili s kruzera, s 24 godine pokušali su pokrenuti posao u Hrvatskoj – trgovinu u Puli. To im i nije pošlo za rukom, rekla nam je kroz smijeh, ali bilo je to iskustvo koje im je puno pomoglo da stignu do poslovnih uspjeha kojim se mogu pohvaliti danas. Put ih je ponovno odveo na kruzer, a onda su poželjeli nešto mirniji život.
Otvorili obrt usred pandemije
“Kad smo se vratili ovdje nismo razmišljali pokrenuti bilo što, samo smo se htjeli prilagoditi normalnijem životu”, kaže. I dok su istraživali Zagreb, događanja i radionice koje nudi, pojavila se ideja o pokretanju radionice “Paint & Wine”.
“Otvorili smo točno krajem 12. mjeseca i radili smo tri mjeseca prije pandemije. Taman su ljudi saznali za nas, a bili smo zatvoreni sigurno tri mjeseca. Taman uspiješ nešto pokrenuti da možeš od toga živjeti, ali na kraju si ostao na nuli”, kaže. Početak pandemije bio je izazovan za mnoge poduzetnike, a posebno za tek otvorene obrte.
“Naša želja je bila toliko ogromna, nismo htjeli odustati. Jako sam zavoljela taj koncept i onda je došla jesen, tri mjeseca smo radili i opet lockdown. Tad sam rekla da nećemo zatvoriti nego pokrenuti online slikanje i vino”, objašnjava. I bio je to uspješan potez. Organizirali su brojne radionice, a sav potreban materijal dostavljali su unutar Zagreba.
“Dok se uhodaš, tu su ti neki izazovi jer ako želiš biti uspješan moraš riskirati. Nema ništa sigurno. Uvijek će nešto drugo iskrsnuti”, smatra Martina koja je primijetila da mladi u Hrvatskoj strahuju odvažiti se na promjenu i pokretanje vlastitih poslova. “Vidim da se mladi ljudi boje, ako izgubiš, izgubiš - to je život. Jedna vrata se zatvore, druga će ti se otvoriti, ja tako razmišljam”.
Europski mentalitet uz balkansku hranu
S takvim razmišljanjem nastavila je život u Hrvatskoj, koju smatra sigurnom državom. “Brzo sam se prilagodila, nije toliko drugačije u Bugarskoj što se tiče hrane, na isti način razmišljamo, isti je mentalitet. Sviđa mi se što su ljudi ovdje pozitivniji nego u Bugarskoj. Ako pročitaš statistike, uvijek kažu da je bugarsko stanovništvo jedno od najnesretnijih – to je zato što imaš siromaštvo, puno veće siromaštvo je u Bugarskoj nego ovdje”, kaže Martina.
Sreća je često u malim stvarima, a nekad je to slikanje uz čašicu vina. “Najponosnija sam što sam pokrenula radionicu. Ponosna sam što su ljudi prepoznali naš rad i svakodnevno kažu da im je toliko dobro bilo kad nas. Uvijek sam htjela doprinijeti mladima koji žele pokrenuti nešto. Dat ću im savjet da putuju, nauče koliko god mogu, upoznaju ljude iz cijelog svijeta jer općenito kroz život, to će vam jako puno pomoći. Naravno, vratite se u Hrvatsku, to bi bilo super i iskoristite to na najbolji mogući način”, zaključuje.
Novu epizodu #Ponosne, pogledajte u videu!