U posljednjih godinu dana sve je više ljudi koji su se odvažili javno progovoriti o teškim životnim problemima s kojima se moraju nositi. Njihova hrabrost ponekad je dočekana s nerazumijevanjem i upravo je to razlog zašto se boje s problemom istupiti u javnost. Imati poštovanje prema njima i njihovoj priči treblao bi nam biti prirodno, ali u kompleksnom modernom svijetu ponekad nam to može biti izazov.
Prednost društvenih mreža i medija je što nam u vrlo kratkom roku mogu približiti svačiju priču i što se u pravilu svatko može izjasniti kako želi o problemima koji ih muče. No isto tako, problem je što svatko može nepromišljeno komentirati te iste probleme i osobama možda još više otežati situaciju. Kako odrastamo, sve smo svjesnije da se naši stavovi i ideje ne moraju nužno poklapati s tuđima, ali i da ih trebamo uvažavati.
Najbolji primjer za to su muško ženski odnosi na koje smo od malih nogu naučene kakvi trebaju biti. Još kao maloj djevojčici mnogi su mi govorili kako me dječak u vrtiću vuče za kosu zato što mu se sviđam, što se kasnije pokazalo kao jedan od opasnih primjera kako od malih nogu učimo žene da trpe nasilje pod izlikom ljubavi. Zato nije niti čudno da se takve žene kasnije lako upuštaju u odnose prepune nasilja i maltretiranja. No ovo je samo jedan u nizu primjera kako se naše mišljenje s godinama može i treba mijenjati.
Ista je stvar s drugim društvenim problemima, odnosno bilo kojim oblikom diskriminacije ili predrasudama prema drugima. Društveni pokreti koji su se odlučili stati na kraj takvim problemima često nailaze na kritike od strane onih koji ne dijele iste stavove. Problem nije u tome što različiti ljudi imaju različite stavove nego u tome na koji ih način prezentiraju. Dvije osobe s potpuno drugačijim stavovima mogu bez problema biti prijatelji, a to znam i iz vlastitog iskustva. Ne dijelimo svi moji prijatelji i ja iste stavove oko svake teme, ali ono što nas i dalje održava je poštovanje.
Poštovanje je nešto što bi nam svima trebalo doći prirodno, no ponekad se može i treba naučiti. Iako nije proces koji se može dogoditi preko noći, postoji nekoliko koraka kojima možeš krenuti u pravom smjeru. Prvi od njih je kritičko slušanje. Kada ti netko ispriča priču s kojom se ne slažeš, velike su šanse da ćeš se jednostavno uhvatiti za jednu rečenicu s kojom se apsolutno ne slažeš i zaboraviti na ostatak priče. Čak i ako se to dogodi, pokušaj otvoriti um i razmisliti o cijeloj priči, a ne samo detalju s kojim se ne slažeš.
Druga stvar je priču pogledati iz više kutova. Pokušaj sebe staviti u istu situaciju i razmisliti kako bi se ti osjećala da se ista stvar događa tebi. Iako se često ne možemo staviti u cipele osobe koja je proživjela neki oblik diskriminacije ili nasilja, možemo barem pokušati razumjeti kako se osjećala u tom trenutku i zašto je napravila stvari koje je napravila.
Treća stvar je ujedno i najvažnija, a to je argumentirano obrazložiti svoje stavove. Lako je na primjeru silovane žene reći 'ja bih odmah otišla na policiju' ili se u slušaju rasističkih uvrjeda postaviti defenzivno i reći koje bi sve uvrijede uzvratila, no takve situacije su vrlo delikatne i moramo se s njima tako i ophoditi. Čak i ako se ne slažeš s osobom i njezinim postupcima, svoje mišljenje i stajalište argumentirano objasni, bez svađe ili još gore, uvreda.
Ovaj je savjet posebno važan zato što ljudi vrlo lako svoje neargumentirane stavove dijele s drugima na društvenim mrežama. Iako se za tebe možda radi o nekoliko riječi ili rečenica natipkanih i zaboravljenih, osobu kojoj su upućene mogu pratiti danima, ako ne i godinama. Čak i ako se ne slažeš sa stavovima određenog pokreta ili osobe, pokušaj mirno i argumentirano objasniti zašto. Ako smatraš da nisi u prilici mirno i argumentirano iznijeti svoj stav, možda bi bilo najbolje da dobro promisliš o svojim riječima prije nego što se upustiš u raspravu.
Poštovanje je najbolji put prema podizanju svijesti o društvenim problemima jer u toj situaciji ne pomažeš samoj sebi bolje razumjeti tuđi problem, nego potičeš i druge ljude da se odvaže na dijeljenje istih. Upravo su osude i neargumentirane kritike jedan od najvećih razloga zašto žrtve nasilja šute o mukama koje trpe ili zašto se mnogi ljudi i dalje boje otvoreno pričati o svojoj seksualnosti.
Ako u ovom procesu promijeniš mišljenje i imaš potrebu istu tu osobu ili društveni pokret podržati, to možeš napraviti kod nekoliko jednostavnih sitnica. Od tebe se ne očekuje da doniraš cijelu mjesečnu plaću ili da posvetiš život borbi za pravdu, veliku utjecaj možeš postići malim koracima. Jedan od njih je razgovor o problemu s drugima. Što se više ljudi upozna s problemom, više će se o njemu pričati i veća je šansa da će se on riješiti. Iz razgovora će proizaći sve te druge sitnice koje možeš učiniti kako bi se društveno aktivirala.
Biti dobra osoba koja u sebi nosi razumijevanje i svijest nije teško, a vjerujem kako će donijeti mnogo koristi ne samo u vidu društvenih problema, nego i u tvoje mentalno zdravlje. Razumijevanje nije nešto s čime svi od nas odrastaju, ali je nešto što svatko od nas može naučiti.